Izvršni predsjednik Dinama Zdravko Mamić u posljednje vrijeme „niže“ uspjehe. Momčad se, istina uz dosta sreće, kvalificirala u europsku Ligu prvaka, navijači koji bojkotiraju utakmice gube bitku s njim, a niti hrvatske institucije ne mogu ništa Dinamovom moćniku. Što se tiče Mamićeve trenutne pobjede nad navijačima – „bojkoterima“, oni su izabrali najlošiju metodu borbe s „divljim“ („zli jezici“ kažu i „našmrkanim“) čelnikom Dinama. Prosvjedna pisma i grafiti koje oni pišu ne mogu mu nauditi, važno mu je da na stadionu ne sluša uvredljive povike (poruke) na njegov račun

Izvršni predsjednik Dinama Zdravko Mamić u posljednje vrijeme „niže“ uspjehe. Momčad se, istina uz dosta sreće, kvalificirala u europsku Ligu prvaka, navijači koji bojkotiraju utakmice gube bitku s njim, a niti hrvatske institucije ne mogu ništa Dinamovom moćniku. Pođimo redom i istaknimo kako se sada može govoriti i o tome da su „modri“ ove sezone imali do sada možda i najslabije suparnike u europskim kvalifikacijama, od „Indijanaca“ iz Azerbajdžana (Neftchi), do prosječne momčadi Malmöea, koja je umalo nadoknadila maksimirski poraz od 1:4. Da se to dogodilo novinarski poltrončići, koji su već požurili zagrebački klub nazvati „balkanskom Barcelonom“, vjerojatno bi pisali kako je Dinamo, zapravo, „balkanski Malmö“.

Čelnik "balkanske Barcelone"

Mamić je, inače, složio solidnu momčad, čija je najslabija karika trener Krunoslav Kurčić, pardon Jurčić, „čovjek luđačkog pogleda“ koji bespogovorno sluša šefa, za razliku od, recimo, Vahida Halilhodžića. Jurčić je prije dvomeča s Malmöem prepotentno frfljao kako ne vidi na koji način Dinamu može pobjeći Liga prvaka, a onda se u drugom poluvremenu utakmice u Švedskoj potpuno izgubio, pokazavši svoje „kvalitete“ u vođenju momčadi. Bio je on, prisjetimo se, isto tako „kvalitetan“ nogometaš kome su se navijači smijali. No, Miroslav Blažević ga je gurao u reprezentaciju kao i još neke „zalutale“ igrače, a možemo samo nagađati pozadinu tog poteza (zlobnici govore kako je, kasnije, Ćiro dobio proviziju od inozemnih „transfera“ tih „zvijezda“).

Jedan od nebrojenih puta kada je Mamić silom prilika morao posjetiti zgradu zagrebačkog Općinskog suda

Što se tiče Mamićeve trenutne pobjede nad navijačima – „bojkoterima“, oni su izabrali najlošiju metodu borbe s „divljim“ („zli jezici“ kažu i „našmrkanim“) čelnikom Dinama. Prosvjedna pisma i grafiti koje oni pišu ne mogu mu nauditi, važno mu je da na stadionu ne sluša uvredljive povike (poruke) na njegov račun. U jednom glupom tekstuljku u SN-u (kratica se, naravno, odnosi na „Sportske novosti“, a može i na „Sranje najveće“) objavljeno je kako su „navijači“ koji podržavaju Mamića u Malmöeu istukli dvojicu koji su skandirali protiv njega. Eto, njegovi „plaćenici“ su krenuli i u napad, u obrani lika i djela svoga (financijskog) „ideologa“.

Neki Dinamovog čelnika vide i ovako (FOTOMONTAŽA: JaZmaj)

Puno veći problem od svega navedenog je to što institucije kaznenog progona, zapravo, štite incidentnog Mamića. Divljao je on proteklih godina u više navrata, šamarao, prijetio, psovao, vrijeđao i nikom ništa. To ne treba čuditi obzirom da su s njim u bliskim odnosima i mnogi policijski načelnici. Niti (ne)sportski „novinari“, koje je u više navrata izvrijeđao, nisu mu se puno suprotstavljali. Povremeno bi evidentirali njegove ispade, malo ga „špotali“, a onda sve zaboravili, nastavljajući se „lizati“ s „balkanskim Don Corleoneom“ koji ih kupuje na različite načine. Jedini koji mu je pokušavao kontrirati je moralno i karakterno sličan lik – Igor Štimac, no i on se povukao nakon neuspješne borbe za „preuzimanje“ Hrvatskog nogometnog saveza.

Igor Štimac - jedini koji se otvoreno suprotstavio Mamiću, zapravo je moralno i karakterno vrlo sličan lik

Mamić je već godinama apsolutni vladar domaćeg „fudbala“ i kao takav grobar Hrvatske nogometne lige, koja uglavnom služi Dinamu kao priprema za narednu europsku sezonu. Natjecanje u kome taj klub već godinama osvaja titule prvaka s 10 do 15 bodova prednosti ispred Hajduka nije zanimljivo ni Dinamovim navijačima, kojih se na utakmicama okupi jedva tisuću – dvije, a na šampionske proslave ih dođe 500. Europske utakmice su im, pak, privlačnije, pogotovo ukoliko su ulaznice besplatne ili koštaju jednu kunu. Ti navijači, koje pojedini pripadnici Torcide nazivaju „Kuna Boysi“, daju privid Mamićevoj idili. On uz sve to javnost pokušava pridobiti i jeftinom demagogijom. Tako je, između ostalog, nedavno nesretnog Tihomira Purdu doveo na stadion, dao mu poklone pred TV kamerama i omogućio da izvede početni udarac na jednoj utakmici. „Branio“ je od policije gledatelje koji su utrčali u teren poslije pobjede nad spomenutim švedskim klubom pa je bio priveden, ali na kraju bez većih posljedica po njega. Mnogi u Zagrebu sumnjaju da je i tu priču Mamić inscenirao kako bi se pokazao kao navijački zaštitnik. Ljigava je i njegova iznenadna briga za oboljelog pjevača Mišu Kovača … Preostaje vidjeti koji mu je sljedeći potez, možda pozivanje u goste nekog od libijskih ustanika, jer su oni sada popularni u svijetu.

Sljedeći potez mogao bi biti da se u Plavom salonu ugosti netko od libijskih pobunjenika

Niti pravosuđe nema lijeka za hrvatskog „fudbalskog“ gazdu. Svojevremeno je po sudskom nalogu bio poslan na psihijatrijsko vještačenje, valjda kako bi se utvrdilo je li (mu) „Zdravko Mamić“ ime i prezime ili dijagnoza. S tim u vezi navedimo kako je dosta onih koji smatraju da bi se Mamićem, zapravo, trebao pozabaviti dr. Slavko Sakoman. Nije, ipak, isključeno da će u neko dogledno vrijeme USKOK-ovi istražitelji pokucati na vrata „maksimirskog šerifa“ i (pri)upitati ga za možebitnu utaju poreza, pranje novca, sukobe interesa „opredmećene“ zlouporabom položaja i ovlasti, namještanje utakmica … Možda nakon toga on postane cimer Ive Sanadera? „Maminjo“ se sada osjeća prilično moćno i nedodirljivo, vjerojatno smatrajući da će „trajati“ vječno. Citirajmo s tim u vezi onu njegovu „čuvenu“ izjavu: „Nećeš, razbojniče!“

Lupiga.Com