Bosanskohercegovački grad soli - Tuzlu - nepoznat netko oblijepio je plakatima u kojima poziva na revoluciju. Poznato je tek da iza ove male noćne akcije stoje aktivisti Partije rada, koja je 1992. godine osnovana u Srbiji, ali svoje simpatizere očito je našla i u Bosni i Hercegovini. Riječ je o stranci koja se smatra nasljednicom Komunističke partije Jugoslavije, a osnovala ju je grupa radikalnih ljevičara okupljenih oko Vlade Dapčevića, brata proslavljenog partizanskog generala Peke Dapčevića. Balkanske narode Partija poziva na oružanu borbu protiv kapitalizma

Plakati kojima je Partija rada oblijepila Tuzlu

Riječ je, dakle, o partiji koja za cilj ima otpor - ne isključujući niti oružani otpor - prema kapitalizmu i imperijalizmu. Program i ciljevi Partije rada ne razlikuju se u mnogome od onih koje je sebi pri osnivanju 1919. godine zacrtala Komunistička partija Jugoslavije. Dakako, prema sadašnjem stanju stvari čini se da je riječ o unaprijed izgubljenoj borbi i utopiji ljudi zarobljenih u prošlosti, ali to nipošto nije razlog da ih na ovom mjestu ne predstavimo. Dakle, tko je i što je Partija rada, koja je Tuzlu plakatima pozvala na još jednu revoluciju?

- Nezadovoljstvo koje raste u masama - u Hrvatskoj, BiH Srbiji, - pokazuje da se mase mogu pokoriti, ali da se ne mogu držati stalno u pokornosti. Opšte siromašenje, beda i beznađe je to što gura eksploatisane mase da otvorenije i odlučnije počnu da iskazuju svoj  otpor postojećim sistemima. Istovremeno potpuni krah parlamentarne demokratije, sveopšta otimačina, korupcija od vrha do dna, kao i međusobni obračuni političkih bandita, koji hapse jedni druge, ukazuje masama da moraju da preuzimaju stvari u svoje ruke, stoji na internet stranicama Partije rada, koje se mogu naći na adresi www.partijarada.org.

Aktivisti Partije rada skrivaju svoj identitet

Svoje djelovanje Partija rada iz Srbije želi proširiti na sve države nastale na razvalinama Jugoslavije, pa na navedenim stranicama govori i o stanju u Hrvatskoj.

- Štrajkovi u Hrvatskoj poprimili su organizovaniji i borbeniji oblik. Posebno situacija u Dalmaciji pogoduje razvoju klasne borbe. Privreda se sistematski uništava i pljačka. S lica zemlje izbrisani su skoro svi nositelji proizvodnje: Dalmacija (Dugi Rat), Dalmatinka (Sinj), Trimot (Imotski), Jadrankamen (Pučišća), Greben (Vela Luka), Neptun (Komiža), Pomgrad, Tehnogradnja, Jugoplastika, Melioracija (Split)... Pokoravanje Dalmacije privodi se kraju gašenjem škverova. Kad se i na mjestu Brodosplita sagrade hoteli i trgovački centri, pretvaranje proizvodne privrede u uslužnu jeftinu radnu snagu bit će završeno. Dalmacija je uz Slavoniju regija s najviše nezaposlenih, a većina radnika radi za crkavicu, stvarajući profit kapitalistima. Spregom tajkuna i političkih partija iza svega stoji interes kapitala direktno povezan s političkim strukturama, navode aktivisti Partije rada.

Lijepljenje plakata

O sebi, pak, kažu da su osnovani 1992. godine, "u trenucima izbijanja rata i raspada SFRJ." Osnivači su radikalni ljevičari okupljeni oko spomenutog Vladimira Dapčevića, a smatraju, rekosmo, da su po idejama koje zastupaju nasljednici Komunističke partije Jugoslavije "koja je vodila borbu protiv fašizma i izvela socijalističku revoluciju."

Kao jedan od svojih prioriteta Partija rada izdvaja borbu protiv nacionalizma, a kažu da su posebno fokusirani na borbu protiv "velikosrpskog nacionalizma kao najagresivnijeg i najjačeg, a koji je pokrenuo rat protiv drugih naroda Jugoslavije". Neke od njihovih stavova potpisao bi svaki hrvatski političar, jer Partija rada najprije je stala na stranu "borbe albanskog naroda na Kosovu", a potom podržala i osamostaljenje Crne Gore.

Svoje ciljeve objavili su pod naslovom "Što mi hoćemo, što mi smatramo", a u njima je zacrtano sljedeće:

ŠTA MI HOĆEMO, ŠTA MI SMATRAMO

1. Mi hoćemo komunizam.

Mi smatarmo da je komunizam društvo oslobođeno svakog vida ugnjetavanja: ekonomskog, političkog, nacionalnog, kulturnog i polnog.

Mi hoćemo komunizam – zajednicu slobodnih ljudi.

2. Mi hoćemo socijalizam.

Mi smatramo da je socijalizam put ka komunizmu.

Mi smatramo da sadašnja kapitalistička diktatura ugnjetava ogromnu većinu čovečanstva i da je pretnja svetskom miru.

Mi smatramo da je socijalizam diktatura proletarijata, koja je neophodni korak ka svetu bez neravnopravnosti i diktatura.

3. Mi hoćemo revolucionarnu partiju.

Mi smatramo da je izgradnja revolucionarne avangardne partije preduslov za uspešnu borbu.

Mi hoćemo partiju ustrojenu na principu demokratskog centralizma u kome demokratija i centralizam čine jedinstvo.

4. Mi hoćemo revolucionarnu oružanu borbu.

Mi smatramo da vladajuća klasa neće otići s vlasti bez oružane borbe.

Pripremati kraj vladajuće klase moguće je samo formiranjem društvenog mišljenja o potrebi osvajanja vlasti oružanom borbom.

Isto tako, smatramo da oružanu borbu treba voditi kada se za to steknu uslovi – u trenucima sveopšte društvene krize, odnosno kada je oružana borba nametnuta od strane vladajuće klase.

5. Mi hoćemo jedinstveni front borbe protiv imperijalizma.

Mi smatramo da je imperijalizam započeo Treći svetski rat protiv ugnjetenih naroda sveta.

Mi smatramo da je otpor ovom pohodu imperijalizma pitanje svih pitanja i da razlike među snagama antiimperijalističkog otpora ne treba da narušavaju ovaj jedinstveni front otpora.

6. Mi hoćemo svetsku revoluciju.

Mi smatramo da imperijalizam treba napadati na svim tačkama i sinhronizovano.

Imperijalisti misle i deluju globalno – mi smo dužni postupati isto tako.

7. Mi hoćemo da politika postane vodećom silom.

Mi smatramo da je mase neophodno naoružati pravilnim političkim mišljenjem kako bi mogle doći do oslobođenja od svih oblika politike i političke vlasti.

Video kojim se predstavlja Partija rada

Za kraj, na ovom mjestu navodimo koga Partija rada smatra glavnim neprijateljima balkanskih naroda. 

- političke stranke na vlasti i oporbene stranke koje brane kapitalistički sistem

- tajkune i mafijaše

- religiozne institucije koje propovijedaju klerofašizam

- medije u službi režima i imeprijalista

- inteligenciju koja zagovara nacionalizam, šovinizam, fašizam i neoliberalizam

- finansijske institucije multinacionalnog kapitala – banke

- zaštitnike poretka - policiju, paramilitarne organizacije i vojsku u odbrani režima

- NATO 

Lupiga.Com