Nezadovoljan tekstom u kojem Lupiga otkriva da u Mariboru RH ima fantomski konzulat, javio nam se konzul Šime Ivanjko i tvrdi da njegov konzulat nije fantomski. Ivanjko tako ne može vjerovati da je usred radnog dana, kada se u konzulatu prema Ministarstvu vanjskih poslova obavlja rad sa strankama, naš čitatelj tamo nikoga nije zatekao, a posebno je zanimljivo što se iz reagiranja da zaključiti kako u praksi slovenski državljani zaposleni u tvrtkama nevezanim ni uz Hrvatsku ni uz konzulat, strankama konzulata daju informacije

Reagiranje Ivanjka, poznatog pravnog stručnjaka i profesora na mariborskom pravnom fakultetu, donosimo u cijelosti, sa svim "tipfelerima" i pravopisnim pogreškama, a ne trebate ni malo sumnjati kako će zasigurno Lupiga uskoro odgovoriti na njega ...

 

U svezi sa Vašim člankom“ Potemkinovi konzulati hrvatske diplomacije: U Mariboru imamo fantomski konzulat,“ od 19.8.2010, Vas molim, da objavite kao popravak neistinitih navoda slijedeći tekst:

Drago mi je, da je Vaš  nepoznati autor preko nepoznatog „čitatelja“ posjetio Konzulat RH u Mariboru ali mi je, žao što je  naišao, navodno na »zatvorena« vrata konzulata.

Ne mogu vjerovati, da je ulaz  u konzularnu  prostoriju na prvom katu zgrade, u kojoj sjedište Konzulata bio zatvoren.Istina je da su vrata glavnog ulaza u zajednički hodnik zaključana ali se uvijek  radnim danom  otvaraju svakom posjetitelju, koji zvoni na jedina  vrata za ulazak u prostorije u kojima radi više od 15 osoba zaposlenih kod različitih poslodavaca u  pet različitih kancelarija.

Istina je, nitko od tih osoba nije zaposlen na konzulatu, ali zato sve osobe koje dolaze u kontakt sa strankama konzulata su uvijek spremne, ne samo dati određene i potrebne upute  strankama već i pozvati odnosno povezati potpisanog sa strankama ako je to potrebno.

Zato ni je istina, da nitko nije otvorio vrata zajedničkog hodnika iz kojeg se ulazi u prostor konzulata, jer dnevno kroz ta vrata prolazi više od 50-tak osoba-stranaka.

Potpisani, kao počasni konzul, istina, nisam uvijek u sobi konzulata, jer sam zaposlen na sveučilištu i tamo obavljam redovne dužnosti profesora, ali sam uvijek na dosegu osoba, koje me traže na konzulatu, ako im zamoljene osobe, koje rade u tim prostorijama, na drugim poslovima ne mogu dati odgovarajuću informaciju.

Autor Vašeg zapisa zaboravlja ili ne poznaje, ili namjerno to prešućuje, da počasni konzulati, kao što je to Konzulat RH u Mariboru, nemaju nikakvih upravnih ovlaštenja, da  vode bilo kakve postupke u vezi sa ostvarivanjem bilo kakvih prava. Za te postupke je ovlašteno konzularno odjeljenje  Veleposlanstva RH u Ljubljani.

Konzulat u Mariboru može samo dati potrebne informacije u ostvarivanja pojedinih prava i uputiti zainteresirane, da se obrate na spomenuto odjeljenje u Ljubljani ili na druge nadležne organe.

Čemu služe počasni konzuli i kakva prava odnosno položaj imaju prema Bečkoj Konvenciji, ne bi želio poučavati Vašeg autora, a što se tiče mog djelovanja, možete  se informirati na Ministarstvu vanjskih poslova RH i kod Veleposlanstva  RH u Ljubljani, kojima sam dužan slati izvještaj o radu Konzulata.

Ocjenjujem da je u proteklih 8 godina postojanja Konzulata u Mariboru bilo učinjeno mnogo korisnog za RH i njene  građane kao i građane R Slovenije. 

Htio bi posebice napomenuti, da RH ni RS ne plača i do sada nije plaćala nikakvih troškova rada kao i najma prostorija Konzulata, niti je plačan  rad bilo kojeg zaposlenika. Sve troškove  snosim sam kao počasni konzul i  obavljam tu dužnost bez ikakve naknade.

Što se tiče napisa o predaji  hrvatskog  odlikovanja je istina,  da  mi je uručeno, u ožujku ove godine a dodijeljeno 1996, koje nema veze sa djelovanjem Konzulata, jer sam to odlikovanje dobio kao utemeljitelj i prvi predsjednik Hrvatskog društva Mariboru  kao priznanje za organizaciju pomoči Hrvatskoj za vrijeme rata. Ponosan sam na to priznanje u ime svih pripadnika hrvatske zajednice u Mariboru i slovenskih prijatelja, koji su preko spomenutog društva mnogo pomogli stradalnicama u Hrvatskoj i hrvatskim  bjeguncima u Sloveniji. U vezi s tom podjelom odlikovanja , nije bila organiziran skup od 200 osoba, kako to posebno ističe Vaš autor, već mi je to odlikovanje bilo uručeno, poslije  14 godina,  na skupu prijatelja, koji je bio organiziran drugim povodom.

Vrlo mi je žao, što me nije Vaš autor članka potražio u Mariboru i dobio informacije iz prve ruke, jer kao građanin Maribora nisam toliko nepoznat, da me ne bi mogao pronaći ili pozvati telefonom ili bi  barem više saznao o mom radu upisivanjem na mog imena u Google.

Koristim ovu priliku, da Vas zamolim, da upozorite tog Vašeg čitatelja, da se javi Konzulatu, jer još uvijek čuvamo neke osobne dokumente hrvatskih građana, jer se na naše dopise ne javljaju. Možda je među njima i putovnica vašeg“čitatelja.“ Izgubljene osobne dokumenta nam ponekad dostavljaju osobe koje su ih našle ili policija, te ih uručujemo vlasnicima, ako se jave.

Molio bi Vas, da ovaj moj dopis objavite radi pravilnog  informiranja, Vaših poštovanih čitatelja i radi istine o radu počasnih konzula, koji upravo u EU dobivaju na značaju zbog mogućnosti djelovanja u korist dobrih međususjedskih  odnosa, a što je najvažnije njihov rad ne opterećuje državni proračun.

Primite lijepe pozdrave i moje poštovanje.
Šime Ivanjko

Red.univ. prof.dr. Šime Ivanjko, Univerza u Mariboru,
Počasni konzul Republike Hrvatske  u Mariboru,
(Honorary Consul-Consulate of the Republic of Croatia),
Redovni član Akademije pravnih znanosti Hrvatske,
(Croatian Academy of Legal Sciences)