Vratila se Jozefina. Poslije par godina lutanja unutarnjom zemljom (terra interior), došla je do spoznaje cjelovitosti. O tome nije imala kome pričati, pa je šutjela. Zapravo, ta šutnja trajala je posljednjih pet godina, a dosadašnji njezini iskazi objavljeni na ovim stranicama tek su plod zaljubljenosti u njezina dva dosadašnja supruga. Na taj je način Jozefina skretala pažnju javnosti s njezine istinske ljubavi, kojoj peta godišnjica pada na Badnjak. Na taj dan, ove godine, Jozefina odlučuje davati drugima pravu sebe, svoju nutrinu opredmećenu u križu među sisama. Stoga, započinje autorskom Božićnom pričom

Jozefina i Marijana (FOTO: net.hr)

Znam da sam vam nedostajala, iako nisam dio vaših obitelji, uz sva očekivanja da uniđem pod krov vaš, ali što ću tamo kad mi je duša zdrava i poletna. Vjerujem da ćete ovih dana uživati u krugu svoje obitelji i da vam neće nedostajati politička prepucavanja, glamurozni život filmskih zvijezda, dosadan šef ili pak minus na kartici. Ako pak zalutate na ovaj portal, osjetit ćete duh Božića, onako kako smo ga slavili ja i Marijana Petir, u vrijeme naših nježnih godina.

Božić se od tog vremena, Jozefine i Marijane, svetkuje unutar obitelji, pa se šire čestitanje obavlja pred crkvom ili na putu kući s ponoćne mise. Ako je ta prilika propuštena, rodbina i prijatelji se posjećuju drugog ili trećeg dana Božića, često i uz tamburaše, ako u kući živi Stjepan, odnosno Ivan.

Moslavački božićni običaji počinju na Sv. Barbaru (4. 12.) sijanjem božićne "šenice" ili od Svete Lucije (13. prosinca) i traju do Sveta Tri Kralja. Na taj se dan stavlja nakvašena pšenica u male tanjuriće ili zemljane zdjelice, da za Božić proklija i naraste, te krasi stol za božićnih blagdana.

Za taj smo posao od malih nogu u našoj kući bile zadužene ja i Marijana. Inače, tom se pšenicom prikazivalo zelenilo prirode, a na Sv. Tri Kralja nosila se u polje i stavljala među usjev.

Posijana "šenica" (FOTO. cvijet.info/zagorka)

Pravi božićni običaji počinju zapravo na Badnjak. Toga dana veliko je spremanje. Gospodar čisti blago i priprema za nj hranu, koju će mu podavati za svetke, "natrebi" kukuruz i pripravi "žitka" za živad, pa nacijepa, priredi i donese drva u kuću, a domaćica uređuje kuću, peče kruh božićnjak i kuglof, razne kolače kao orahnjaču, makovnjaču, gibanicu od rogača te razna pečenja (gusku, patku ili svinjetinu).

Kada smo bile male, naši bi djedovi donosili u kuću snop ječmene ili pšenične slame, a bake su držale korpe pune miješanoga žita (kukuruz, raž, ječam, pšenica, zob) i dočekivale djedove koji su unosili slamu. Jedan dio slame stavljao se pod stol, a drugi u ugao – veseleći mene i Marijanu. Naravno, kasnije smo po njoj nas dvije skakale, igrale se i spavale na njoj tu noć, pokrivene samo gunjem.

Sama večera na Badnjak vrlo je jednostavna. Jela su se obično posna jela: makaruni, riba, krumpir i grah salata, a od pića samo kompot. Nakon večere odlazile smo na slamu, čega danas, nažalost, u većini obitelji više nema.

Poslije večere kitio se bor (FOTO: soniraq.blogspot.com)

Poslije večere kitio se bor. Nazivali su ga  božićno drvece ili krispan. Krispan je donosio muškarac, stavljao ga u ugao zida na poseban, za to već pripremljeni stalak. Božićno se drvce ukrašavalo "brončanim" i "zlatnim" orasima, u koje se utaknula zašiljena šibica i vezala za grančice pređnim koncem, zatim su se stavljali lančići pleteni od krep papira, razne ruže, male jabuke; kasnije su licitari izrađivali šećerne ili salon bombone, "trešnje" i ostale licitarske slastice. Na stalak pod bor stavljali su jaslice, novac, lješnjake, orahe i jabuke. Danas se uz sve navedeno nađu i pokloni za ukućane, jer smo ipak podlegli izazovima potrošačkog društva.

Kad je bor bio okićen, ukućani su pjevali božićne pjesme i čekali prva zvona koja su pozivala narod na ponoćku… Nakon povratka s ponoćke blaguje se. Jede se pečenica i kolači, a piju rakija i vino. Stari su običavali tada jesti do sita (neki su se čak i "razboljeli"). Na Božić je običaj da se ide najmanje k dvije mise. Taj dan, inače, nikoga se ne posjećuje.

Za doručak na Božić jela se: hladetina (lanetina), krvavice i makaroni (tanka pogača lomljena ili rezana na kocke te prelivena vrućom masti). Za ručak i večeru bilo je svega obilja od pečenog i dimljenog mesa, kobasica, kolača – raznih gibanica… Na Štefanje, osim čestitara, u poslijepodnevnim satima posjećuju se međusobno rođaci i prijatelji. Takav posjet uzvraća se na Novu godinu.

Za ručak i večeru bilo je svega obilja (FOTO: ifood.tv)

Između Božića i Bogojavljanja obavlja se blagoslov kuća. Svećenik obilazi selom uz pratnju zvonara i ministranata. Svećenika danas daruju novcem, a u prijašnje doba dobivao je po dva povjesma lana ili, u bogatijih, "ribicu" svinjskoga mesa.

Božić je za nas najradosniji dan u godini. Uvijek ga provodimo u krugu obitelji i zahvaljujemo Bogu na svemu dobrom u našim životima. I na kraju, kako kaže Marijana „sa željom da u svemu što radimo budemo prije svega ljudi jedni za druge“, za razliku od ranije svadbene haiku pjesme, darujem vam ovu, u čast zaštite ljudskih i autorskih prava:

Dodje Božić
Miljenko oštri nožić
Sikilj miruje

Vaša Jozefina

P. S. zahvala autorici teksta objavljenom tri dana prije Badnjaka (naglašeno plavim) te onome na sami Badnjak.

Lupiga.com