Internacionala trešti s užarenih blagajni trgovačkih centara. Božić je pretvoren u svečanost imperija novca, trgovine i hrane. To je najopasnija droga na koju se masa lako navukla, jer ima dobre dilere. U crkvenim, bankarskim, tajkunskim i svim drugim bogataškim mantijama. Naše društvance okupljeno oko lijepoga običaja besplatnoga bakalara na Badnjak pokušalo je nešto izračunati. Koliko će hrane biti servirano na domjencima, iz džepa građana, u svim državnim i javnim službama. Pogađaju koliko će kilograma, ne usude se misliti o tonama, delicija ostati. Nesažvakanih

Niz televizijske ekrane izlijevaju se potoci šampanjca. Široki osmijesi ne silaze s lica političara. Ugodno je vidjeti nasmijanu kompletnu hrvatsku Vladu. Neka je bar netko ostvario svoje osobne male snove. Jedna velika sreća sastoji se od mnoštva malih, njihova je poruka. Zato bi se i građani trebali radovati. Po kršćanskom načelu kako je i meni dobro kad je dobro mome bližnjem.

Trunku radosti u pučanstvo je unijela izjava predsjednika kako je zaposlenima u njegovom uredu plaćena svaka sekunda prekovremenoga rada. Kako je to toplo i nježno zazvučalo, skoro ljubavno (FOTO: Novi list)

Umjesto da se svi uzajamno volimo, odnosno seksamo, o tome samo govorimo. Djeca nam se smiju iza leđa, njihovi učitelji nisu ni crkva, ni ministri, ni grozdovi, a bogme ni roditelji. Prije je to bilo ono što se nazivalo pornografska literatura, uz video uživo starijih prijatelja. Danas sve znaju čim se rode, a koju godinu kasnije još više i od Boga i Darwina, tako da će nastavnici seksualnoga, spolnoga ili zdravstvenoga odgoja uvijek za njima zaostajati. Zgodno je zamisliti što će sve za deset godina znati danas rođeno dijete, a što njegov učitelj sada četrdesetih, a tada pedesetih godina. Satrt od tih deset godina života, možda i zaboravi što je seksualnost. Bolje nam šampanjca dajte u ove dane, da se smijemo, makar i pripiti.

Internacionala trešti s užarenih blagajni i polica trgovačkih centara. S deset milijardi nota, odnosno kuna. Nema filharmonije koja to može odsvirati. I koji bi to dirigent mogao ravnati orkestrom. Jučer se violinski ključevi zaklinjali da će bojkotirati trgovačke lance, danas pohrlili na poskupljenje zakamuflirano sniženjem. Božić je pretvoren u svečanost imperija novca, trgovine i hrane. O tome je trebalo propovijedati. To je najopasnija droga na koju se masa lako navukla, jer ima dobre dilere. U crkvenim, bankarskim, tajkunskim i svim drugim bogataškim mantijama.

Blagajne trgovačkih centara pune su (FOTO: Lupiga.Com)

Trunku radosti u pučanstvo je unijela izjava predsjednika nam države kako je zaposlenima u njegovom uredu plaćena svaka sekunda prekovremenoga rada. Kako je to toplo i nježno zazvučalo, skoro ljubavno. Šampanjac se sam krenuo razlijevati. Možda se u toj izjavi nazire zrnce nade za onih 350.000 na burzi rada. Kako će i njima njihov šef jednoga dana nešto slično reći. Vrijeme je za bajke, zašto ga ne iskoristiti. Zvuci Internacionale odzvanjaju ovih svečarskih dana kroz širom otvorene prozore.

Bit Božića (FOTO: Lupiga.Com)

Društvance okupljeno oko lijepoga običaja besplatnoga bakalara na Badnjak pokušalo je nešto izračunati. Koliko će hrane biti servirano na domjencima, financiranima iz džepa građana, u svim državnim i javnim službama. A da će povlašteni pojesti više od normale, jer je besplatno, društvance uopće ne sumnja. Pogađaju koliko će kilograma, ne usude se misliti o tonama, delicija ostati. Nesažvakanih. Kad bi bar imali neku vezu da im dojavi u koje kontejnere roba ide. Vino, pivo, sokovi, a posebno šampanjac sigurno će u kanalizaciju, u skladu sa svim mjerama zaštite okoliša. Na rivama i trgovima zato nisu ostali ni žlica bakalara ni gutljaj vina. Zna se tko voli domaće.

U sveukupnoj hrvatskoj stvarnosti sreća je što nikoga nije sram. Ni onih što se široko osmjehuju nakon odluke o stečaju brodogradilišta ili novom porezu građanima. Ni ovoga društvanca uz javni bakalar. Ni muškarca koji je ostao bez obitelji i krova nad glavom, pa se sklanja u utočište za beskućnike. Ni žene koja jednostavno kaže da nema od čega napraviti djeci božićni kolač. Ni onoj nekoj drugoj ili hiljaditoj osobi koja za mjesečni život ima pet stotina kuna.

Na rivama i trgovima zato nisu ostali ni žlica bakalara ni gutljaj vina (FOTO: Lupiga.Com)

Ljudsko dostojanstvo također je prešlo iz jednoga društvenoga uređenja i sustava u ovaj novi. Predvidio je to još u 16. stoljeću Niccolo Machiavelli konstatacijom da cilj određuje sredstvo. Heraklit Efežanin je u 5. stoljeću prije Krista napisao „panta rei“. Internacionala je spjevana tek potkraj 19. stoljeća. Mi smo sjebani na prijelazu iz 20. u 21. vijek. Pa da krenemo unatrag. Od Internacionale. Bar bismo znali što nas čeka u Novoj 2013. godini.

Lupiga.Com