I dok se špekulira kada će javnosti biti saopćena vijest o Arafatovoj smrti, Internetom kolaju priče da najpoznatiji Palestinac zapravo umire od AIDS-a. Informaciju je Hrvatima prenio vojni analitičar Fran Višnar, koji tvrdi da je već odavno poznato kako je palestinski vođa više volio muški spol, te je Arafatova teška bolest zapravo produkt njegovih homoseksualnih sklonosti

Stotine novinara i sinoćnju su noć proveli na velikoj hladnoći pred vojnom bolnicom Percy de Clamart, nedaleko od Pariza, čekajući bilo kakvu vijest o trenutačnom zdravstvenom stanju palestinskog predsjednika Jasera Arafata. Kako to uvijek biva kad umiru veliki ljudi pod budnom prismotrom javnosti špekulacije su neizbježne. Prema nekim, naravno neimenovanim izvorima koji su se povjerili France Pressu, Arafatova smrt trebala bi biti objavljena danas nakon sastanka središnjeg odbora Fataha i izvršnog odbora PLO-a (Palestinska oslobodilačka organizacija).

Čini se da je poznato i mjesto na kojem će Arafat biti sahranjen. Prema riječima glavnog palestinskog pregovarača Saeba Erekata to je Arafatov glavni stožer Mukata u Ramallahu. Središnji ispraćaj trebao bi se održati u egipatskom Kairu nakon čega bi Arafatovo tijelo bilo prebačeno u Ramallah. Tako je zagarantiran ispraćaj na nivou, što uslijed poznatih izraelsko-palestinskih odnosa u Ramallahu nije moguće. Tu soluciju potvrdio je i sam egipatski predsjednik Hosni Mubarak.

Bolest od koje boluje palestinski predsjednik još uvijek nije poznata javnosti, a najnovija novinarska "poslastica" je vijest da Jaser umire od AIDS-a. Ta (dez?)informacija već se nekoliko dana može pronaći na stotinama web stranica. Bolnica Percy de Clamart u koju je Arafat zaprimljen prije 11 dana može se pohvaliti ponajboljim francuskim stručnjacima u liječenju AIDS-a, što je uz bolesnikov evidentni gubitak na težini, glavni razlog glasinama ovog tipa. 

Privilegiju da ovu informaciju podijeli s hrvatskim pukom dobio je vojni analitičar Fran Višnar. Prema njegovim riječima, krugovima bliskim Arafatu već je odavno poznato da je palestinski vođa više volio muški spol, te je njegova teška bolest produkt njegovih "sklonosti" kojima je posebno često pribjegavao u svojoj mlađoj i srednjoj dobi. U prilog njegovoj, uvjetno rečeno, teoriji ide i činjenica da se Arafat dugo nije ženio, sve do kasnih osamdesetih kada ulazi u brak sa suprugom Suhom s kojom je dobio i kćerku. No, Višnar tvrdi kako je taj brak bio samo paravan za njegove homoseksualne veze.