Nema nikoga da mu kaže da se okani ćorava posla. A samo time što je sportske stranice, ovom autoru omiljene, pretvorio u arenu izbora za šefa države zaslužuje da ga se okrene naglavačke i dobro potrese, kao neku figuricu s piskutavim glasom. Kibla koju svaki dan rasipa po novinskom papiru na temu svoje rasejane predsjedničke kandidature da se usporediti samo sa elanom i produktivnošću ove miješalice

Ugledni komentator "Slobodne Dalmacije" T.Klauški smatra da on u izbornoj trci i jest figura koja će stajati uvijek blizu aktualnog prezidentea kako bi ga navlačio na festival jeftinog populizma, a u korist "dame" koju "kralj" uvijek izvodi na šahovsku političku tablu kad ne zna što bi (sa sobom).

Je li još uvijek vojnik partije kojoj je u trenutku stranačke inicijacije pristajao kao slabom nogometašu biciklističke hlače ispod gaća, a u kasnijoj fazi bio slika i prilika jedne elite koja je više cijenila suflere na kartanju od radiša i štediša, nije tako zdravo ni važno. Kako rekosmo, šteta već jest pričinjena sportskoj disciplini koja kao idole može izbaciti likove poput njega.

Tu je jedino zanimljivo hoće li sadašnji stanovnik Bakarićeve vile, šaljiv kakvim ga je slavonska ravan dala, možda uzvratiti udarac pa se kandidirati za nogometnog izbornika. Jedna od metoda rada u prošloj kandidaturi mu je bila da "uvijek može ići niže" od protivnika. Uostalom, između Pantovčaka i stolice nogometnog izbornika "Diktator kojeg se nitko nije bojao" (T.Torbarina) je davno provukao gajtan kojeg možda nitko još uvijek nije prekinuo. Pa ga je znao tako jako povući da se i reprezentativni golman vraćao u tim kao da nemamo nijednoga drugoga, poput Lazara. Zlobnici bi rekli da je često tako i branio.

Tradicija se, znači, nastavlja? Tko kaže da nemamo političke tradicije? Tko je spomenuo močvaru? Tko bi lud u močvaru nasipao beton visokih sportskih rezultata.