A da se priključimo kao 51.država? Toliko smo se dali u agitaciju predsjedničkih izbora u Americi da bi, da ima još onih priprostih trudbenika socijalizma, ljudi počeli vješati slike demokratskog i republikanskog kandidata po dućanima i stanovima. Doduše, možda je u Sinju uplaćena koja misa za Johna ili Georgea, možda se već na Braču kleše kakav spomenik kao nekada za Hansa-Dietricha Genschera?

Brinemo tuđe brige, ma nije to; lakše je razbijati glavu o tome kuda će Ohio i Florida, lijevo ili desno, nego razriješiti dilemu između ishlapjelog mirovinskog fonda i najmlađeg umirovljeničkog stada na svijetu. Nekako smo se uživjeli u ulogu promatrača, život je negdje drugdje. Bdijenje nad problemima Diane nekad i bračnog para Beckham sad, prenijelo se i na politiku. Zato uživamo u dilemi G.W.B ili J.K.

Ne, nadnosimo se na atmosferu lukavo-ispitivačkim pogledom kroz dim cigarilosa kao bivši guverner Narodne banke Kube, namješten ovdje tek kao kulisa jedne skromne promocije. Stvarno, za koga bi bio Che? Naizgled, nema dvojbe, za demokrate. Samo, ni u politici&revoluciji više ništa nije kao prije.

Uzmimo taj pogled kao konačnu rezignaciju jednog otpuha ili uspravan dimljeni laser u budućnost koja donosi bolje dane za dijelove globusa gdje "gori" . Sa ili bez pozitivnog ishoda izbora čiji rezultat već znate dok otvarate omiljenu rubriku.