Bio sam Djed Mraz za dvoje djece. Treća je trebala biti Dunja, ali nije mogla doći na dodjelu paketića. Ljubila ju je gripozna strina. Dam ta dva paketića i zovem taxi. Eto njega za minutu, kaže. Istrčim, sve onako u odijelu Djeda Mraza, i upadam. Taksista me dočeka sa: Oho-ho-ho-ho, dokle ćemo, đede. U Envera Šehovića, rekoh, imam jedno dijete obradovati. „Znaš kako mi je drago, čovječe, kad te vidim, a tek sad kad te mogu voziti“, kaže taksista i na trenutak pusti volan da me zagrli i poljubi. „Ja sam tvoj irvas Hamo! Oho – ho – ho – ho“ šegači se on

Bio sam Djed Mraz za dvoje djece. Treća je trebala biti Dunja, ali nije mogla doći na dodjelu paketića. Ljubila ju je gripozna strina. Dam ta dva paketića i zovem taxi. Eto njega za minutu, kaže. Istrčim, sve onako u odijelu Djeda Mraza, i upadam.

Taksista me dočeka sa: Oho-ho-ho-ho, dokle ćemo, đede. U Envera Šehovića, rekoh, imam jedno dijete obradovati.

- Znaš kako mi je drago, čovječe, kad te vidim, a tek sad kad te mogu voziti - kaže taksista i na trenutak pusti volan da me zagrli i poljubi. Ja sam tvoj irvas Hamo! Oho – ho – ho – ho - šegači se on.

Gane mene to.

Nastavlja taksista: Ja ti, čovječe, bez Djeda Mraza ne mogu. Sve su mi opsovali i upljuvali, i sve sam im oprostio. I Titu, i rahmetli majku, i oca, i Boga, i dijete, sve sam progutao. I ženu! Šta ću? Progutam. Uvijek će te jebat kad si donji. Uzmem one pare, progutam, mora se od nečega živjeti. Ali Djeda Mraza ne dam! Ne dam, pa ubij me! Dođi da te poljubim – i opet pušta onaj volan, i zapjeva: „Da mu jaaa, sijedu bradu milujeeeem...“, i sve me češki po protetičkoj bradi.

Bečim oči i kontam: Jebi se i ljubi, nesrećo. Samo na mene nalijeću. Niko ne priča o taksistima budalama nego ja! Cijeli mi se Facebook smije! Kaže jedna: Budalo, na šta trošiš pare, mogao si auto kupiti, a i vozački položiti!

Taksista, kao da mi misli čita, prestade se šegačiti.

– Ne daju mi da te vidim. Vlasi furaju svetog Nikolu, a za nas, muslimana, ko biva nisi. Ti si ko neki miješani brak, rećemo tako. Sve gledam hoćeš li se gdje pojaviti, da ti svog Mahira dovedem, ali nema te – hoće čovjek da zaplače. Ima onaj Coca-Cola market, ali ne valja ni ono, oglodaše roditelje. Ne mogu, brate, zbog Mahira ne mogu. Meni je Djed Mraz sve džaba davo, i tješio me i znao mi ime i govorio da sam dobar, sve na svijetu. A ovaj sad, kažu i fotografije naplaćuje. Neću! Ako je Mahir mali, nisam ja budala. Nego gdje si ti ono pošao? Ovako se nekad zapričam pa zalutam.

- U Envera Šehovića.

- A, imaš neko dijete, reko si!

- Imam kćerkicu, odoh da vidim hoće li me prepoznati... Ne puštaj volan, evo ja ću tebe poljubiti.

Jedva izbjegosmo nesreću.

Kad smo stigli, neće da naplati.

Nisam mu ostao dužan, otišli smo kod Mahira.

Tekst koji ste upravo pročitali zapravo je tek predložak za priču, kostur objavljen kao Facebook status

Lupiga.Com