DEVEDESETE, LUĐE NEGO IKAD: Zašto Željka Markić vodi rat koji će izgubiti
Nedostajala je još samo jedna sitnica za potpuni povratak Hrvatske u devedesete, jednostavno, da nas napadnu Srbi. Za to se već jedno vrijeme brine udruga U ime obitelji koja traži akciju Državnog odvjetništva protiv redakcije tjednika Novosti, uz obrazloženje da novinari tog tjednika šire mržnju i netrpeljivost prema većinskom hrvatskom narodu, „grubo vrijeđaju samu ideju samostalnosti Republike Hrvatske, smisao njezinog postojanja, njezine suverenosti i državnosti i time krše članak 349. Kaznenog zakona“.
Kako inicijativa stara mjesec dana ne samo da nije osobito impresionirala tužiteljstvo, već se ono očito udružilo s agresorom, nedavno podignuvši optužnicu protiv hrvatskog mučenika koji je Borisu Dežuloviću prijetio smrću, u pomoć obiteljašima nedavno su dotrčale fantomske braniteljske koordinacije, pa sad posebno prijavljuju tri novinara Novosti za isto kazneno djelo.
Loša vijest za predstavnike Koordinacije udruge veterana borbenih postrojbi i Koordinacije braniteljskih i stradalničkih udruga iz Domovinskog rata Grada Splita i Splitsko-dalmatinske županije – tako se zovu prijavljivači – glasi da Željka Markić nije Franjo Tuđman, u Novostima ne sjedi Slobodan Milošević, a Jugoslavija se odavno raspala.
U pomoć obiteljašima dotrčale su fantomske braniteljske koordinacije (FOTO: Hina)
Da bi se, pod tako dramatično promijenjenim okolnostima, vodio ovakav miješani medijski/formalno-pravni rat za ideološke resurse, potrebna je posebna tehnička obučenost i pismenost za teme (pardon, frontove) oko kojih će se bitka voditi. Službeno je, međutim, čak dva puta presuđeno da Markić nije kapacitirana da svoju ideološku ostrašćenost pretoči u suvisao pravni akt protiv medija (pardon, u organiziranu obrambenu akciju protiv Srba). To se prvi put dogodilo kada je Općinski sud u Novom Zagrebu nepravomoćnom presudom odbio tužbeni zahtjev Željke Markić da urednica internetskog izdanja Express.hr-a objavi ispravak teksta "Milijuni Željke Markić – kako ih je zaradila", navodeći da taj ispravak nije u skladu sa Zakonom o medijima (ZOM) jer umjesto demantija sadrži "omalovažavajuće i uvredljive komentare uperene spram članka, izdavača i autora“. Sudac Branko Holzer u presudi je naveo da su tužbeni zahtjevi protivni odredbi ZOM-a po kojoj se informacija koja se ispravlja mora jasno navesti odnosno specificirati, dok je tužiteljica osporavala istinitost, valjanost i zlonamjernost članka u cjelini.
Drugom je prilikom Markić zatražila policijsku zaštitu zbog fotomontaže objavljene na naslovnici tjednika Novosti, odnosno, jednako postupanje kao i u slučaju potpredsjednice Hrvatskog sabora Milanke Opačić (SDP). Opačić je, prema novinskim izvještajima, dobila zaštitu nakon što je proustaški portal Dnevno.hr objavio fotografiju na kojoj je potpredsjednica Sabora u majici s četiri ćirilična slova S. Redakcija je tvrdila da nije riječ o photoshopu, već o originalnoj snimci s nekog srpskog festivala, dok je policija utvrdila da je riječ o montaži objavljenoj s namjerom širenja mržnje i netrpeljivosti. Kada su Novosti objavile fotomontažu njezinog lika s crnim kvadratićem ili hitlerovskim brčićima, aludirajući na antidemokratski aktivizam udruge koju vodi, Markić kao da je poželjela još jednu lekciju iz medijske pismenosti, pa se obratila policiji tvrdeći da je objava namjerne difamirajuće laži o osobi (Opačić u četničkoj majici, Dnevno.hr) za metu novinarskog interesa jednako opasna kao objava vrijednosnog suda o nečijem javnom angažmanu. Markić nije dobila zaštitu, ali je primila novu lekciju. Pokazalo se da se policija mnogo bolje razumije u normativni okvir koji definira što u medijima predstavlja govor mržnje i poticanje na nasilje, a što satirički komentar na nečiji rad koji bi, teoretski i praktički, mogao biti razlog da barem jedan policajac čuva svaku javnu osobu.
Ista je stvar s potpuno promašenim izvještajem udruge U ime obitelji o radu tjednika Novosti u odnosu na kriterije o dodjeli proračunskih sredstava manjinskim udrugama, koji čini i bazu nove braniteljske prijave protiv trojice novinara ovog tjednika. Taj izvještaj samo potvrđuje da zlonamjernost nije dovoljna da se uđe u ozbiljan rat s medijima (pardon, Srbima). Evo ključnih teza izvještaja.
U ime obitelji tvrdi da je uređivačka politika Novosti neusklađena s kriterijima Savjeta za nacionalne manjine temeljem kojih tjednik redovito prima proračunske novce za rad redakcije. Kriteriji propisuju da udruge nacionalnih manjina zaslužuju državne potpore ako „doprinose očuvanju etničkog, kulturnog i jezičnog identiteta, a istovremeno integracijom u društvo daju doprinos kulturnom, društvenom i gospodarskom razvoju Republike Hrvatske, održavaju i podižu ostvarenu razinu etničkih prava koja su značajna za pripadnike nacionalnih manjina, poklanjaju posebnu pozornost kulturnom amaterizmu i ustanovama kulture zbog njihove važnosti u očuvanju etničkog identiteta, podupiru programe koji doprinose promicanju vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske, unapređuju toleranciju i uspostavljaju multietničko i multikulturalno povjerenje“, itd. Po Željki Markić je „očito da Novosti ne doprinose kulturnom, društvenom i gospodarskom razvoju RH, ni razvoju tolerancije i povjerenja“, ako u njima objavljuju Viktor Ivančić i Boris Dežulović koji neprekidno pljuju po dominantnim društvenim vrijednostima i politikama.
„Štoviše, očito je da se u brojnim slučajevima djelovalo suprotno navedenim Kriterijima, posebno u odnosu na točku 15. iz Posebnih odredbi koja kaže da poticanje na netolerantnost prema pripadnicima većinskog naroda, kao i većinske vjerske zajednice, za sobom povlači obustavljanje daljnjeg financiranja i gubitak prava na prijavu programa na Javni poziv Savjeta za nacionalne manjine u naredne tri godine“, sumira U ime obitelji, pa nadalje kažu: „Zbog brojnih primjera u kojima je tjednik Novosti, osim pokazivanja nesnošljivosti prema većinskom hrvatskom stanovništvu, grubo vrijeđao samu ideju samostalnosti Republike Hrvatske, smisao njezinog postojanja, njezine suverenosti i državnosti, smatramo da je prekršio članak 349. Kaznenog zakona u kojem stoji: Tko javno izvrgne ruglu, preziru ili grubom omalovažavanju Republiku Hrvatsku, njezinu zastavu, grb ili himnu, kaznit će se kaznom zatvora do jedne godine.“
Željka Brčić na naslovnici tjednika Novosti (FOTO: Novosti)
Neki od brojnih slučajeva koji dokazuju da su Novosti prekršile kriterije Savjeta (pardon, da su Srbi opet napali Republiku Hrvatsku), posebne odredbe i Kazneni zakon su sljedeći: „Hrvatska je suverenost atavizam, evolucijski ostatak za koji nije sigurno je li ikad imao svrhu. Znanstvenici su, hvale se, čak i slijepom crijevu našli razlog postojanja, a za hrvatsku se suverenost, eto, do danas ne zna čemu služi, čak ni postoji li.“; „Nema identitetski sluđenijeg i sjebanijeg naroda od Hrvata. Ne znaju tako Hrvati hrvatski, ne znaju kaže li se na materinjem ‘opština’ ili se ne kaže ‘skupćina’, da li je ‘izvješće’ ili je ‘izvještaj’, i je li onda ‘namještaj’ ili ‘namješće’, je li ‘da li je’ ili nije, da li je ‘je li’ i je li ‘nije li’, može li i na latinici i na hrvatskoj ćirilici, ili ni na kakvoj ćirilici ne smije, vlastito pismo i jezik ne znaju, vlastitu povijest ne znaju, vlastite sebe ne znaju, ne znaju jesu li došli s Karpata ili iz Irana, i jesu li uopće došli ili su tu oduvijek, ne znaju ni jesu li u Drugom svjetskom ratu pobijedili ili izgubili, ni protiv koga su uopće igrali, ne znaju je li Domovinski rat bio građanski rat ili srpska agresija, i otkad je obrambeni, a do kad građanski, zašto je za potrebe Glavaševe obrane malo jugoslavenski građanski rat, a za potrebe optužnica za jugoslavenske generale malo međunarodni ratni sukob...“; „Šupačka Hrvatska je nacionalna država Šupaka i njihov servis. Šupačka Hrvatska ne postoji da bi pomagala onima kojima je potrebna pomoć, već da bi oni kojima je potrebna pomoć plaćali za to državnim Šupcima. Šupačka Hrvatska ne poznaje društvenu solidarnost, ne postoji u Šupačkoj Hrvatskoj ni javno dobro ni zajednički interes, jer Šupci ne dijele ni interese ni dobra. Šupačka Hrvatska se boji Drugačijih, jer su pored njih svi Šupci isti. Šupačka Hrvatska prezire Slabije, jer snaga šupačkog društva ili zajednice mjeri se brigom za najjače. Šupci, sretan vam skori Dan državnosti. Ovo je vaša država.“; „Mnoge pojave u ovoj zemlji su mi se popele navrh glave, ali dvije se posebno ističu – Bog i Hrvati.“
Autori ovih rečenica su Milorad Krstulović, Boris Dežulović i Viktor Ivančić, trojica osumnjičenika iz prijave koordinacija branitelja vođenih vidljivom rukom Željke Markić. One sadrže, redom: a) komentar na hrvatski koncept suverenosti, b) komentar na dominantne identitetske teme u hrvatskom društvu i medijima, c) komentar na sebičnost i ekskluzivnost političkih elita (šupak je u žargonu osoba koja brine samo za svoje interese), d) kritiku pravaške ideologije. Nigdje ni slova o tome da su npr. Hrvati niža bića, da su genetski predisponirani za ustaštvo ili nešto slično, što bi svakako spadalo pod definiciju mržnje ili širenja netolerancije prema većinskom narodu, budući da bi se tek tada radilo o pljuvanju na sve pripadnike jednog naroda samo na osnovu njihovog kolektivnog identiteta.
Onaj tko identificira narod s politikama i ideologijama i brka kritiku politike s vrijeđanjem na nacionalnoj osnovi, vjerojatno je politički i pravno nekompetentan, još vjerojatnije je diktatorski nastrojen, a najvjerojatnije je riječ o mješavini jednog i drugog, riječju, o Željki Markić.
Nego, uklapaju li se Novosti u kriterije Savjeta za dodjelu sredstava udrugama nacionalnih manjina? Najopćenitiji odgovor glasi da je to stvar interpretacije, dakle, slobodnog mišljenja, a sloboda mišljenja je zagarantirana Ustavom RH i svim međunarodnom konvencijama. Gledajući pojedinačne sadržaje tjednika, nema posebnih prepreka da se tvrdi da se uređivačka politika savršeno uklapa u sve kriterije. Na primjer, smisao i glavni test slobode novinarstva, upravo je u slobodi pljuvanja po dominantnim društvenim vrijednostima ili politikama. U svakom je društvu sloboda verbalnog pljuvanja od suštinskog značaja za kulturni, društveni i gospodarski razvoj. Sloboda pljuvanja po dominantnim društvenim vrijednostima i politikama posebno je u skladu s kriterijima za dodjelu sredstava manjinskim udrugama, jer manjinske udruge često moraju pljuvati po dominantnim društvenim vrijednostima boreći se za društvenu afirmaciju.
K tome, ako su dominantne društvene vrijednosti i politike u Hrvatskoj netolerancija, nepovjerenje, štoviše, mržnja prema raznim manjinama, onda pljuvanje po dominantnim društvenim vrijednostima i politikama vjerojatno doprinosi ili barem želi doprinijeti razvoju tolerancije i povjerenja. Ako je dominantna društvena vrijednost i politika revival ustaštva onda, oprostite, nema ničeg logičnijeg od toga da baš srpski tjednik pljuje po dominantnim društvenim vrijednostima i politikama i očitijeg od toga da time nastoji doprinijeti očuvanju etničkog, kulturnog i jezičnog identiteta Srba. Svakako, promocijom manjinskih prava, ljudskih prava i univerzalnih humanističkih vrijednosti Novosti nesumnjivo daju doprinos kulturnom, društvenom i gospodarskom razvoju Republike Hrvatske. Kulturnom posebno, budući da za tjednik pišu i neki međunarodno cijenjeni autori čiji je status u Hrvatskoj još 1995. godine bio jedan od parametara demokratičnosti tadašnjeg režima.
Zašto Željka Markić i dalje vodi borbu (pardon, obrambeni rat) u kojoj mora biti poražena? (FOTO: Lupiga.Com)
Željka Markić je npr. u izvještaju Human Rights Watcha iz 1995. godine izražavala zabrinutost da je poziv u vojsku Viktoru Ivančiću iz Feral Tribunea politički motiviran, s ciljem da ga se zastraši. Čekajte, čuju se Željka Markić i koordinacije branitelja, mi se danas sramimo toga što je Markić radila 1995. godine jer smo u međuvremenu čuli za pitanje koje glasi: Kako pljuvanje kao takvo doprinosi bilo čemu? Pa, drugarice i drugovi, to ste vi nazvali pljuvanjem, dok će sve relevantne novinarske institucije radije birati izraz „satira“, „oštra kritika“, „opozicijsko novinarstvo“ ili nešto slično u skladu s profesionalnim žargonom. Kako satira, oštra kritika ili opozicijsko novinarstvo doprinose razvoju svega živog, a osobito razvoju ljudskih i manjinskih prava, obično ne treba posebno objašnjavati, a u specijalnim situacijama obnevidjelosti (pardon, u novom ratu sa Srbima) nema druge nego da vas se uputi na dugu povijest čovječanstva, politike, prava, slobode medija, ljudskih prava i tako dalje.
S obzirom da tužitelji, suci, odvjetnici, novinarska društva i ostali upućeni sudionici ove sage o Novostima ipak nešto više znaju o svemu tome, maksimalan će domet Markićkinog i braniteljskog napada na novinarstvo (pardon, obrane od Srba) biti poticanje na sveopću agresiju prema Srbima koji svoja manjinska prava legitimno konzumiraju, među ostalim, tako da na teret državnog proračuna prave baš ovakav politički tjednik. Dok god oni budu upirali u tom pravcu i eventualno dobivali više potpore, to će Novosti imati više objektivnih razloga da pljuju prema „većinskim društvenim vrijednostima“. Kad sve napokon dođe do nadležnih instanci (pardon, ratnih rovova) koje često razumiju razliku između činjenica i vrijednosnih sudova, govora mržnje i političkog komentara, svjesno iznesene laži i istine, cijela će priča završiti debaklom, kao i ostale Markićkine inicijative usmjerene protiv slobode medija.
Teško je odgovoriti na pitanje zašto Željka Markić i dalje vodi borbu (pardon, obrambeni rat) u kojoj mora biti poražena. Što ili tko je stimulira? Bozanić? To je sigurno, spojenost tih posuda lijepo se pokazala na misi koju je kardinal držao 11. ožujka i opleo po satiri. S druge strane, oltarima sekularne države se Markić očito ne pripušta preblizu. Nedavno, recimo, nije prošla kao kandidatkinja za Programsko vijeće HRT-a s poražavajućim brojem od samo 17 saborskih zastupnika koji su glasali za nju, a neki su se istaknuti HDZ-ovci i prije toga ograđivali od njezinog lika i djela. To izgleda kao da je voditeljica U ime obitelji za HDZ samo osoba koja je voljna svakodnevno žrtvovati svoj ugled, da bi stalno bacala sjenu na propast ansambla koji sjedi na Markovom trgu. Štoviše, kao osoba koja će ući u rat sa šačicom ideološki nepoćudnih Srba, dok predstavnici većinskog naroda naočigled otimaju Hrvatskoj neke silne milijarde samo da bi spasili posebno zaštićenu manjinu u Kulmerovim dvorima.
Riječju - ako Markićka samovoljno predstavlja hrvatski narod, onda je cijeli smisao obnavljanja posebnog rata sa Srbima u tome da HDZ vječno ostane na vlasti, a hrvatski narod konačno izgubi. Devedesete, luđe nego ikad.
Lupiga.Com
Naslovna fotografija: Lupiga.Com
Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Korak dalje: Izazovi europske Hrvatske"
O sudbini gadno posrnulog Agrokora, kao najveće hr. tj. nacionalne kompanije (dakle svih Hrvata) odlučuje sindikat stranih banaka. Isključivo. Takva su pravila igre u svijetu visokog biznisa ali time je očito ugrožena samostalnost i suverenitit RH i hrvatskog naroda, bar kako ga pomenuta ekipa doživlajva. Dosljedno bi bilo da podnesu kaznenu prijavu protiv recimo samog vlasnika Agrokora, navedenih banaka, Vlade i Sabora RH...