Baš kako naslov novice govori, brzina je sranje, brzina ubija. Tako mislim i ostajem pri svome, pogotovo nakon što sam prisustvovao prometnoj nezgodi koja se dogodila niti punih dvadeset minuta od trenutka kada ovo pišem i niti punih dvije stotine metara od mjesta na kojem pišem.

Dakle, stvar je svježa. Vraćajući se kući sa vama nepoznate i nebitne lokacije, razmišljao sam kako je Zagreb pust. Ceste su čiste, niti g od gužvi nema, idealno za brzu vožnju, idealno za dokazivanje i adrenalin. I upravo je tako, za što su mi dokaz pružili mnogi vozači putem kući. Povremeno se po gradu vozilo i 130 km/h, a generalno gledajući svi voze brže nego je to inače običaj.
I tako ja dolazim u svoju ulicu. Pri punom lijevom skretanju bacim još posljednji pogled u retrovizor na ulicu iz koje skrećem. Pusta je, nema nikoga. Dvadesetak sekundi poslije, zaključavajući svoj automobil začujem svima nam poznat zvuk kočenja, a potom i očekivajući prasak. Gadan prasak. Kratak prasak. Još dvadesetak sekundi poslije, inače pusta ulica iznenadno je oživjela. Masa povlači i mene, te odlazimo na mjesto s kojeg se začuo onaj gadni i kratki prasak. A tamo auto na krovu.
Vrijeme je da objasnim mjesto na kojem se sve dogodilo. Ulica Rakovčeva, i to na križanju sa Sermageovom. Na križanju koje je jedno od glupljih koje sam vidio. Naime, pretpostavljam kako je netko imao debele veze u doba kada se gradila ova prometnica, pa je umjesto da ulica nastavi ravno ona pomaknuta na lijevo, te se time zbog nerušenja nečije kuće (odnosno vile, jer taj kvart između Zvonimirove i Maksimirske poznat je po starim raskošnim vilama) dobio oštar lijevi zavoj. No, pronaći ću ja već kakvu fotku, pa ako nisam dobro objasnio putem nje će vam biti sve jasno.
Pri nedavnom popravku ulice na trotoar su prvih deset metara zavoja postavljeni mali stupići, kako se ne bi parkiralo na trotoaru. Automobil (meni nepoznate marke, ali moram reći izdržljive neke marke) je uslijed velike (u novinama i presicama MUP-a bi rekli neprilagođene) brzine, vozač izgubio kontrolu nad automobilom te udario u prvi u nizu stupića te ga potpuno iščupao iz betona, zajedno sa velikim komadom asfalta. Taj udarac učinio je da se auto izdigao iznad zemlje i ostale stupiće samo okrznuo. Potom je leteći pogodio parkirani automobil Renault 5 koji je ostao bez svog zadnjeg kraja i udario u ispred njega parkiranu VW Jettu, koja i nije prošla tako loše. Potom je leteći automobil odbačen natrag na cestu gdje je aterirao na krov.
U trenutku kada sam ja zajedno sa pedesetak susjeda došao na mjesto nezgode, oni brži već su izvukli dvojicu mladića iz automobila (ili su ovi sami ispali, nije mi to još uvijek jasno), koji su na čuđenje svih prisutnih bili bez krvi i u prisebnom stanju, dovoljno prisebnom da su odmah zapalili po cigaretu.
Potom je krenulo sa narodnim izražavanjem mišljenja. "Ja bi vas sad obojicu stavio u zatvor", "Nema veze ko je vozio, obojica su krivi", "Kak su uopće živi?", "Vidiš sreća da nisu bili vezani", "Ma kaj si ti 70 vozio, pa ti si išel 120", "Mladi su, nek su živi i zdravi", "Na ovo raskršće budemo stavili križ. Kaj križ, kapelicu", "To je zato kaj se svi u ovom gradu ponašaju kak jesu, kreteni", "Pa di je ta murija kad ih trebamo", "Sreća kaj nije bilo pješaka".A što se tiče murije, njima ide svaka pohvala. Stigli su za nepunih pet minuta, a za to vrijeme je susjed čiji je totalno skršeni Renault 5, postavio trokut iz raznesenog prtljažnika svog limenog ljubimca i usmjeravao vozače na opasnost.
Mlađi dečki (24, 25) koji su vozili činili su mi se malo zacugani, ali može biti da sam zamijenio stanje šoka i zacuganost. Vidjet ćemo preksutra u novinama što je bilo. Ja ću pamtiti riječi suvozača, (a pamtite ih i vi) inače dečka iz kvarta koji mi reče: "Jebote, osjećaj dok se auto prevrće, šlus, nema".Nakon prespavane noći vjerojatno će doći do pitanja šta mi je to trebalo, a potpuna muka će nastati kada postane savršeno jasno da je automobil totalno uništen i da se mora platiti šteta za dva oštećena automobila, a sve to zbog malo gušta ili dokazivanja.
I evo dok sa ceste još uvijek nisu uklonjeni komadi automobila, sa Maksimirske neprestano dopiru zvukovi automobila od brojnih kretena koji tom ulicom prolaze više od 100 na sat, pri tom bučeći svojim pozamašnim ispušnim sustavima. Jezivo! A najgore od svega je to što ćete vi čitajući ovo ostati potpuno ravnodušni i misliti kako se to vama ne može dogoditi. Brzina je sranje, brzina ubija.