Nemam mobitel, a i kada ga imam ne koristim ga dok se vozikam u autu, ali ponekad se mora i tako se neki dan vozim i čekam poziv. Telefon zazvoni, ja se javih, kratko obavih razgovor i shvatih da u prometnom krkljancu grada Zagreba nije nimalo jednostavno, niti preporučljivo voziti i pričati na telefon. I baš sada pronađoh nov-novcato istraživanje američkih znanstvenika koji popljuvaše i mene, i sve ostale koji u vožnji pričaju na mobitel, bez obzira koriste li hands-free ili ne, u svakom slučaju ste ćoravi i promiče vam hrpa stvari. A što tek promiče onima koji vozeći pišu SMS-ove

... Pa tako najnovijim istraživanjem američki znanstvenici poručiše meni i svim ostalima koji se voze i spikaju na mobitel, kako to nije dobra stvar. Kažu kako svi mi bez obzira pričamo li direktno u telefon ili koristimo hands-free, patimo od neke "tunelske vizije", odnosno gubimo moć predviđanja, što, naravno, ne treba ni reći, ugrožava i naše živote i živote svih drugih sudionika u prometu. Isti znanstvenici upozoravaju kako zakon o telefoniranju u vožnji koji predviđa slobodno telefoniranje uz uporabu hands-free stvarčica, nikako nije dobar, jer daje lažni osjećaj sigurnosti.
"Ponekad morate napraviti glupu studiju kako biste dokazali nešto što je tako očito" - kaže nam David Strayer, profesor psihologije na sveučilištu Utah, čovjek koji je vodio istraživanje. Njegov tim pronašao je 20 volontera koji su koristili simulator vožnje, ponekad razgovarajući na telefon, a ponekad ne. Mjerilo se vrijeme njihove reakcije na nepredviđene okolnosti, a ispostavilo se kako je ono znatno sporije ukoliko vozač razgovara telefonom.
Neka prijašnja istraživanja sličnog tipa pokazala su kako se opasnost od prometne nesreće čak i učetverostručuje ukoliko je vozač ometan telefonskim razgovorom. Strayer je kao posebno lijene reakcije izdvojio slučajeve kada automobil ispred vas naglo koči i kada se mijenja semaforsko svijetlo. Naglasio je kako nema razlike u reakcije ukoliko koristite hands-free ili držite telefon u ruci.
Najtragičnije i najuznemirujuće u cijelom ovom istraživanju je činjenica da onih 20 volontera nije bilo svjesno da su "vozili" loše. Na pitanja kako su vozili, nakon završene simulacije, volonteri su odgovarali - bez pogreške - iako su u nekim slučajevima vozili krajnje rizično, čega očito zbog razgovora nisu ni bili svijesni. Neki su išli čak toliko daleko da su ponekad ustvrdili kako su bolje vozili dok su koristili mobitel. Strayerovo slijedeće istraživanje će pokušati otkriti zašto telefonski razgovor ima toliko loš utjecaj na vozače.
Jedno je jasno, kaže profesor, a to je vaš novinar iskusio i sam, ukoliko pričate na telefon i vozite, nekih stvari iz vožnje tijekom razovora uopće niste svjesni, niti ih se sjećate, jer vaš mozak ne procesuira periferne informacije onako kako bi trebao. A među periferne informacije spadaju i prometni znakovi, druga vozila i još neke nimalo nevažne stvari. Dokazano je i kako se isto ne događa u slučajevima kada vozač sluša glazbu ili razgovara s putnicima u autu.
I tako dok se u Hrvatskoj još uvijek ne naplaćuju kazne zbog telefoniranja u automobilu, iako postoji zakonski predviđen broj bodića i kunića za takav prekršaj, Amerikanci su već poljuljali takve svoj zakone. Neka naši policajci još malo ruju po našim prtljažnicima tražeći prvu pomoć i rezervne žaruljice! Ipak je to važnije i zanimljivije.
Svejedno vjerujem kako će se sigurno među vama naći i onih koji će reći: "Ja dok vozim i pričam na mobitel sve kužim. To što ovi briju je glupost, valjda ja najbolje znam kako reagiram! Nemoj ti meni srat'!". A šta tek reći onima koji voze i pišu SMS poruke, a ima takvih, vidio sam ih! Poručujem im svima tekst rečenice iz naslova ove novice: Pojma ti nemaš!