Branit ćemo ono što je naše

Navar Glibotić

31. srpnja 2003.

Branit ćemo ono što je naše

...Hercegovci ničeg se ne plaše. Tako ide ona jedna pjesma. Ali ova novica, čiji uvod čitate nema nikakve veze sa Hercegovcima, nego sa jednim psom. Riječ je o psu Medi, koji je branio ognjište svoje i svojim zubima se usprotivio drskoj penetraciji, te tako poručio svijetu kako ne treba gurati nos (ili kakve druge organe) tamo gdje mu nije mjesto.
Dakle, priča ide ovako: jedan pijanac od svojih 36 godina šetao Osječkom ulicom u Zagrebu. Onako s alkoholom u sebi, kako to naši pijanci već znaju, počeo se svađati sa ženom koja je bila u svom dvorištu. Prepirka je bila bespotrebna i ničim izazvana, no pijanac je želio što jače istaknuti svoje argumente.
I zbog toga je posegnuo u svoje hlače. I izvadio, ajmo to tako nazvati, svoj ponos. I gurnuo ga kroz žičanu ogradu. I sad se tu u priču uključuje pas Medo. Do tada je mirno stajao sa strane, no kada je komad mesa završio u njegovom dvorištu, zaključio je da je to atak na njegovo bivstvovanje, a možda čak i neki vid terorizma. I zagrizao.
Pijancu više nije bilo svejedno. Prekida s prepirkom isti trenutak. Nisam vidio, ali mogu pretpostaviti - grimasa je bila prehebena. I onda, kola Hitne pomoći, Klinička bolnica Dubrava, sređivanje ugrizenih testisa, puštanje kući. I odluka da svoj ponos u budućnosti više drži za sebe. Najmanji problem mu je bila prijava zbog remećenja javnog reda i mira.
A Medo? Policija je zaključila da razina njegove odgovornosti nije takva da bi trebao za nešto odgovarati. Uostalom branio je svoje, pravi antiteroristički stručnjak.