Sudnica kaznionice za žene Koridalos u Ateni, 2. listopada 2015. godine - Magda Fisas polako i ponizno prolazi kroz publiku i stupa ispred sudaca. Nosi crninu, niska je i vitka, zamišljenog izraza na licu. U sudnici je potpuna tišina. 

“Pavlos se oprostio navečer i rekao da će gledati nogometnu utakmicu sa svojim prijateljima. Telefon je zazvonio u dva. Njegov mi je otac prišao sagnuvši glavu i nije mi uspio reći što se dogodilo. Odvezli smo se u bolnicu. Osjetila sam anksioznost. Očekivala sam najgore”, tako je majka Pavlosa Fisasa započela svjedočenje pred petero sudaca, šest mjeseci nakon što je u Ateni suđeno ubojici njezinog sina. U sudnici nas je najmanje dvjesto i svi znamo epilog ove priče. Prve suze već nam se skupljaju u kutovima očiju.

“Vidjela sam ga kako leži tamo. U mrtvačnici. Pokušala sam ga ugrijati kako bi mogao ustati, kako bismo mogli zajedno odšetati. Spavao je. Bio je poput anđela", opisuje svoju reakciju na mrtvo tijelo svog sina. Hip-hop glazbenika Fisasa (Killah P) ubio je član Zlatne zore, Giorgos Rupakias, koji je, prema riječima liječnika, ovo ubojstvo počinio profesionalno: „Gurnuo je nož u srce i okrenuo ga. Moj sin je umro za nekoliko minuta."

Okrivljeni članovi neonacističke Zlatne zore u sudnici (FOTO: Katja Lihtenvalner)

Nakon pet i pol godina, sudski postupak protiv 69 zastupnika, članova i pristaša grčke neonacističke stranke Zlatna zora završen je 7. listopada prošle godine u Ateni. Suđenje je označeno kao jedan od najvećih i najvažnijih sudskih procesa u Europi u proteklom desetljeću, ali i kao prvi takav sudski postupak protiv neke nacističke stranke nakon Nirnberškog procesa.

NIŠTA NIJE GOTOVO: Tisuće neonacista demonstrirale s bakljama po Ateni

SABLAST NEOFAŠIZMA: Uspon i pad Zlatne zore

Kao novinarka, od početka 20. travnja 2015. godine, prisustvovala sam većini od preko 450 održanih ročišta na žalbenom sudu u središtu Atene, kao i u sudnici kaznionice Koridalos.

Na mjestu suđenja, kojem je atenska javnost dobila pristup, svjedočila sam nekolicini nasilnih ispada. U jednom slučaju čak i pozivanju na intervenciju specijalnih policijskih jedinica. Prijetili su svjedocima kaznenih djela, neki su padali u nesvijest, čuli smo verbalno zlostavljanje, ročišta su odgađana zbog problema s mikrofonima, zbog kišnice koja je curila u sudnicu i niza drugih tehničkih problema.

"Smirite se, ovo nije kazalište", predsjedavajuća sutkinja Maria Lepenioti pokušavala je utišati javnost na jednom od ročišta. Naime, posjetitelji su na izjave jednog od svjedoka odgovorili gromkim pljeskom, izgovarajući povike odobravanja. Toga se posebno sjećam, jer svih ovih godina, sjedeći među novinarima i slušajući dvojicu tužitelja, policajce, forenzičare, svjedoke, suce i odvjetnike, puno puta sam se pitala upravo to - Čujem li dobro? Jesam li u kazalištu? 

U tom je razdoblju redovito najviše osam lokalnih novinara prisustvovalo suđenjima, a među njima vrlo rijetko bila je i novinarka javne televizije ERT ili netko iz Atensko-makedonske novinske agencije (AMNA). Stoga je, unatoč otvorenom suđenju, grčko društvo zapravo imalo ograničen pristup uvida u sudnicu. Uz to, složenost procesa, njegovo trajanje i političke, ekonomske i socijalne nevolje u Grčkoj zasjenile su povijesnu važnost ovog suđenja. Stoga je ono privuklo malo zanimanja. 

Nakon presude publika žedna osvete podlegla je spontanoj euforiji, plačući i grleći se. Samo su rijetki pojedinci gledali u realne posljedice: kazne koje su suci izrekli optuženicima bile su niske. Samo polovica od 69 okrivljenih ide u zatvor, a čelnik stranke najvjerojatnije će izaći na slobodu već do sljedećih parlamentarnih izbora 2023. godine. Istodobno, sedam od 18 okrivljenih optuženo je za vođenje kriminalne organizacije, dok su ostali, njih jedanaest, optuženi samo za članstvo. Zapravo ih je danas samo 11 u zatvoru. 

Nikos Michaloliakos, čelnik Zlatne zore (SCREENSHOT: YouTube/euronews)

Između ostalih, dugogodišnja supruga čelnika Zlatne zore Nikosa Michaloliakosa, "grčka Eva Braun", Eleni Zarulia, izbjegla je kaznu zatvora, jednako kao i Hristos Papas, po važnosti drugi član, koji je odlučio pobjeći i vlasti ga traže, čak i putem Interpola. Najoštrije kazne nisu dodijeljene onima u vrhu stranke, osobama koje su vodile i organizirale kriminalna djela, nego „malim ribama". 

Iako je suđenje bilo dobro režirana kazališna predstava, pružilo nam je neprocjenjiv uvid u inkriminirajuću dokumentaciju, sate telefonskih poziva, video zapise, fotografije, članke, e-mailove i naravno, iskaze svjedoka i bivših članova stranke. To nam danas omogućuje preciznu analizu jedne od najbolje organiziranih nacističkih stranaka u Europi.

Teroristička organizacija

Gotovo šest godina pristašama Zlatne zore sudilo se zbog ubojstava, pokušaja ubojstava, nasilnih napada, podmetanja požara, posjedovanja, vođenja te članstva u kriminalnoj organizaciji prema članku 187. Kaznenog zakona.

Nekoliko su godina članovi i pristaše poticali teror u cijeloj Grčkoj, kako urbanoj tako i ruralnoj. Organizirali su napade na migrante i političke protivnike (članove ljevičarskih političkih stranaka i anarhiste). Vlasti su ignorirale njihova maltretiranja (40 godina, sve do 2015. godine političku vlast u Grčkoj imale su isključivo dvije stranke - Nova demokracija i Pasok).

“To se dogodilo jedne ljetne večeri 2011. godine. Grupa i ja krenuli smo postavljajti zidne plakate za festival koji smo organizirali i koji je trebao biti pokrenut. Odjednom se pojavila grupa nacista, pretukla nas, iscipelarila i pobjegla”, rekao mi je član „Nedjeljne migrantske škole” (KAR) u jednom od naših razgovora. Tijekom suđenja prepoznao je vođu napada - naime, sada zatvorenog Giorgosa Tsakanikasa, inače atenskog kickboksača.

Pravni progon pristaša Zlatne zore započeo je tek u rujnu 2013. godine, nakon što je njihov član nožem na smrt izbo grčkog repera Pavlosa Fisasa. U međuvremenu, u siječnju iste godine, dogodilo se još jedno ubojstvo, čiji su počinitelji pristaše Zlatne zore koji su izboli nožem i ubili pakistanskog migranta Šehzada Lukmana. Vlasti nisu reagirale.

Mural reperu kojeg su ubili članovi Zlatne zore (FOTO: Wikimedia/Nagarjun Kandukuru)

Nekoliko je godina policija prikupljala informacije, nadzirala i rijetko intervenirala u slučajevima stotinjak nasilnih napada, u koje su od 2010. godine izravno bili uključujući članovi Zlatne zore. Tužiteljstvo je postupalo u samo desetak slučajeva. Cijelo to vrijeme službena taktika Zlatne zore bila je: „Ako glasaju za nas, to ih ne čini našim članovima. Mi nemamo nikakve veze sa napadima“. Ulični teror nesmetano se nastavljao.

Grčko zakonodavstvo jasno govori o tome što je teroristička organizacija. Prema članku 187.a Kaznenog zakona: „Kazna zatvora od 10 do 20 godina izreći će se svakome tko je počinio kaznena djela, koja predstavljaju prijetnju javnom redu i redu, namjerno zastrašuju stanovništvo, oštećuju ili uništavaju temeljne ustavne, političke ili ekonomske strukture države“. Isti članak sadrži popis takvih kaznenih djela, među kojima su ubojstvo, pokušaj ubojstva, nasilni napad, nanošenje teških tjelesnih rana ...

U Grčkoj se na ljevici stvorila teorija prema kojoj je tužiteljstvo 2013. godine namjerno odabralo članak 187., kako bi se optuženicima sudilo kao kriminalnoj organizaciji. Potonje se ne može dokazati, jer je tijekom dugog suđenja do ključnog događaja došlo u lipnju 2019. godine, izmjenama i dopunama Kaznenog zakona. Predložila ih je i usvojila u parlamentu ljevičarska Siriza. To je imalo presudni utjecaj na ublažavanje kazne za grčke naciste u listopadu 2020. godine i ne može se smatrati njihovom namjerom (pozadina prijedloga zakona o izmjenama i dopunama zakona bila je kaos uzrokovan dugotrajnom zlouporabom i pogrešno tumačenje članka 187. - Kriminalna organizacija). Politički, Siriza nije imala nikakve koristi od ublažavanja kazni Zlatnoj zori. Ako je 2013. godine, u vrijeme kad je optužnica nastajala, tužiteljstvo raspolagalo predloženim kaznama od 10 do 20 godina za vodstvo i članstvo u kriminalnoj organizaciji, kazne su se sada znatno smanjile.

Migranti svjedoče protiv članova Zlatne zore (FOTO: Katja Lihtenvalner)

Grčko državno tužiteljstvo niz je godina progonilo razne anarhističke grupe prema članku 187. a (teroristička organizacija) unatoč činjenici da ove grupe („Revolucionarna borba“, „Vatrene stanice“, itd.) u bombaškim napadima isključivo na državne objekte, nikada nisu nikoga ubile.

Dio političke rasprave ili rasprava na društvenim mrežama s obje strane također se sastoji od različitih teorija zavjere o tome zašto tužiteljstvo nije odmah upotrijebilo članak 187.a i o namjernom produljenju suđenja kako bi presudu moglo izreći s ublaženim kaznama.

Ipak ostaje činjenica: budući da je suđenje trajalo duže od lipnja 2019. godine, grčkim ekstremistima suđeno je u skladu s novim zakonom. Kazne su im zbog toga znatno smanjene (5-10 za članstvo, 10-15 za vodstvo kriminalne organizacija).

Nacistička stranka

Na grčkom jeziku Zlatna zora češće se naziva "fašistima" (οι φασίστες) nego "nacistima" (οι ναζιστές). U javnosti Zlatna zora žestoko poriče da bi bila nacistička stranka, međutim, njezin čelnik Nikos Michaloliakos priznao je 2012. godine: "Mi smo sjeme strane koja je poražena 1945. godine, nacionalisti, nacionalsocijalisti, fašisti!". U drugom videu kasnije će izjaviti: "Da, mi smo nacisti, ali nikad izdajice naroda."

Stoga, kada se Michaloliakos identificira kao „fašist“, upotreba ovog izraza nije doslovna. I sam je itekako svjestan da je Zlatnu zoru uspostavio 1985. godine na temelju ideoloških načela Hitlerovog nacionalsocijalizma.

„Zlatna zora ne slijedi ideologiju talijanskog fašističkog vođe Mussolinija, već umjesto toga, striktno Hitlerov nacizam i njegovu političku doktrinu, nacionalsocijalizam. Dakle, Zlatna zora nije fašistička, već nacistička stranka ”, objašnjava istraživački novinar Dimitris Psarras, koji o Zlatnoj zori izvještava već tri desetljeća, a protiv nje je svjedočio i na suđenju.

Suđenje je izuzetno precizno i jasno otkrilo mračne operacije grčkih nacista. Tajni više nema. 

Zlatna zora slijedila je strogi "Führerov princip". Njezin osnivač i vođa Michaloliakos na samom je vrhu dobro strukturirane hijerarhije, a slijede zastupnici, pod njima čelnici lokalnih jedinica, zatim nekoliko drugih pojedinaca, poput trenera paravojnih postrojbi, šefova odjela sigurnosti, šefova ureda, šefovi kafeterija itd., zatim članovi, pa pristaše i potpuno na dnu, glasači. 

Jedan od skupova Zlatne zore iz 2015. godine s kojeg su izvještavale Lupigine novinarke (FOTO: Lupiga.Com)

"Ništa se ne događa bez odobrenja Michaloliakosa", komentira Psarras.

Iako je Zlatna zora izuzetno antisemitska stranka, prilagodila se trenutnim uvjetima (u Grčkoj živi samo 6.000 Židova) i stoga se "ažurirala" da bi, osim što je antisemitska, bila i islamofobična i rasistička.

Kako bi postigli javno prihvaćanje, grčki nacisti postali su „domoljubi“, „spartanski vojnici“, „nacionalisti“, „domoljubi“ ... Nadalje, zalazili su u povijesne knjige, a zbog veće prepoznatljivosti od tamo su izvukli Metaxasa (grčkog diktatora u razdoblju 1936.–1941.), grčke antičke filozofe i tražili partnere među svecima Grčke pravoslavne crkve.

Tijekom suđenja mogli smo saznati da su sve to bile samo floskule za stvaranje javnog imidža.

„Kakav, Metaxas i Aristotel? Molim vas! Goebbels, Hess i Hitler bili su jedini koje Zlatna zora slijedi", svjedočio je odvjetnik, skinhead i nekoć istaknuti član Zlatne zore, Ilias Stavros, dodajući: "Da Zlatna zora nije nacionalsocijalistička stranka, nikada joj se ne bih pridružio". Stavros je bio samo jedan od mnogih bivših članova Zlatne zore koji su na suđenju svjedočili protiv stranke, na taj način izbjegavajući zatvorsku kaznu.

Između ostalog, bivši članovi spominju da su u druženjima Zlatne zore puštane njemačke vojne pjesme iz 1930-ih, poput "Erike", koja je nekada bila stalni dio slike Hitlerovog Trećeg Rajha. Policajci su u uredima i na tvrdom disku Michaloliakosa pronašli portrete i literaturu Hitlera i Rudolfa Hessa, članovi su redovito viđani s nacističkim simbolima (zastave sa svastikama, simbolima SS-a i Wermachta) te su koristili nacistički pozdrav "Sieg Heil!".

Suđenje je sa zida sudnice cijelo vrijeme promatrao Isus Krist (FOTO: Katja Lihtenvalner)

Štoviše, Zlatna zora je u svojim uredima provodila seminare koji su prikazivali vlastitu interpretaciju povijesti. Sadržavali su uglavnom izvještaje o razdoblju nacističke Njemačke, poricanje holokausta, učenje o opasnosti od cionizma i migrantske "invazije" ... Istodobno, Zlatna zora tiskala je vlastite knjige, izdavala novine, brošure, tiskane plakate ... Također, svoju propagandu pokušali su provesti kroz glazbu (black metal) i vježbanje borilačkih vještina (Krav Maga, kickboksing).

Zanimljiv je i njihov pogled na žene. U jednom od telefonskih razgovora koje smo čuli među dokumentacijom tužiteljstva, Sotiris Develekos, dugogodišnji član Zlatne zore, rekao je: „Ja sam nacionalsocijalist, za mene je neprihvatljivo da mi žena diktira i da je slušam. Žene imamo da ih jebemo i ne želimo ih ni za što drugo.“

Rukovodstvo Zlatne zore željelo je izgraditi mini nacistički projekt i koristiti ideološke strukture za prodiranje u sve pore života pojedinaca. Dakle, nacizam više nije jednostavno političko uvjerenje, već postaje stil života.

Paravojne jedinice

Jedna od najorganiziranijih struktura unutar Zlatne zore bile su takozvane paravojne jedinice (τα τάγματα εφόδου), inačice nacističkog „Sturmabteilunga“. To su bile obučene skupine muškaraca koji su, prema desetinama svjedoka, nosili "vojne hlače i crne majice s natpisima Zlatna zora". Često smo ih mogli vidjeti kako nose kacige, štitove i zastave na ojačanim drvenim motkama, koje bi se brzo mogle pretvoriti u oružje za nasilno sučeljavanje.

"Momci u crnom, duša Zlatne zore", prozvao ih je Michaloliakos, vrlo ponosan na njih. U prologu knjige „Momci u crnom“ ovako ih je opisao: „Uvijek smo živjeli među vama. Neki od vas nisu nas shvatili ozbiljno, neki su udobno sjedili u vašem buržoaskom snu. Došlo je naše vrijeme. Nismo mirne ptice u spokojnim vremenima, već ptice oluje i groma. I oluja je došla, a s njom i mi, momci u crnom.“

Obuku za ove jedinice pružali su posebno vješti pripadnici koji dolaze iz svijeta borilačkih vještina. Za svoja javna istupanja Zlatna zora odabrala je fizički impresivne muškarce, primjerice na godišnjicu ubojstava nacističkih suradnika u gradu Meligalas na poluotoku Peloponezu 2013. godine. 

Taktika se mijenjala čim bi se svjetla ugasila. 

"Najviše se radi pod okriljem noći", sugerirao je Michaloliakos u jednom od svojih govora. 

A tada više nisu vrijedila nikakva pravila, pojavila su se hladna oružja i uvježbane ubojice. Upravo takva je skupina presrela antifašističkog hip-hopera Pavlosa Fisasa u rujnu 2013. godine, kada ga je ubila. 

“Marširali su poput vojne jedinice. Teško mogu zamisliti da bi se slučajna skupina muškaraca koji ranije nisu uvježbani mogla okupiti na takav način”, izjavio je jedan od svjedoka na suđenju. 

Paravojna jedinica Zlatne zore na Peloponezu 2013. godine (SCREENSHOT: Youtube)

U Grčkoj se govori o tome da su teretane u kojima se trenira kickboksing ili izraelska borilačka vještina Krav Maga prepune nacista i policajaca. To nipošto nije slučajno i teško je zamisliti da tako mala politička stranka uspije tako dobro uvježbati toliko paravojnih postrojbi. Na suđenju smo saznali i kako su se nacisti okupljali u ljetnim kampovima, gdje su ih učili borilačkim vještinama i preživljavanju u prirodi. 

Paravojne skupine Zlatne zore imale su nevjerojatan psihološki učinak na pojedince. Tjelesne pripreme, precizno odabrana vojna odora i psihološko osnaživanje iznjedrili su poseban osjećaj pripadnosti i samopoštovanja. Čini se da je vodstvo Zlatne zore ciljalo na mlade muškarce između 18 i 38 godina, koji su bili razočarani grčkom ekonomskom i socijalnom krizom. Uvježbavanje im je pomoglo da izgrade novi identitet kroz snažan osjećaj kolektivne pripadnosti, kako bi postali "spartanski vojnici". 

Članstvo u Zlatnoj zori i njezinoj paravojnoj jedinici dalo im je osjećaj važnosti. Odjednom su se od gubitnika transformirali u nekoga tko je važan, pljeskalo im se, čestitalo, žene su im se divile.

Mafijaška skupina

Paralelni svijet nacista Zlatne zore odvijao se u podzemlju Atene i Pireja. Telefonski pozivi otkrili su kako su članovi Zlatne zore sudjelovali u nizu transakcija organiziranih kriminalnih bandi. Ovaj dio dvostrukog života Zlatne zore bio je gotovo potpuno ignoriran tijekom suđenja, jer zapravo zahtjeva novu kriminalističku istragu i potpuno nove optužnice.

Između ostalog, oni su "prodavali osiguranje" u skladu sa sustavom: „platite nam, inače vam razbijamo lokal“. Viđeniji član Zlatne zore, Nikolas Apostolou, objasnio je tako svom prijatelju noćne operacije koje je provodio: "Ako vam netko smeta, nazovite me i mi ćemo ga eliminirati."

Mafijaški poslovi, uključujući trgovinu ljudima i prostituciju, također su uključivali zastupnike Zlatne zore u parlamentu. Među njima je glavnu ulogu imao Janis Lagos, zastupnik u Europskom parlamentu od 2019. godine, kojem je sud odredio zatvorsku kaznu od 13 godina i osam mjeseci. Danas se Lagos još uvijek skriva u Bruxellesu, gdje čeka sjednicu parlamenta EU koja će utvrditi njegov imunitet.

Obitelj Michaloliakos godinama se bogatila raznim ilegalnim poslovima, između ostalog, zastupnica Zlatne zore i Michaloliakosova supruga Zarulia suvlasnica je hotela New Dream u središtu Atene, koji državi duguje preko 36.000 eura, kako prenose grčki mediji.

Dvojica članova Zlatne zore ubijenih u Ateni u studenom 2013. godine (IZVOR: iefimerida)

Na vezu Zlatne zore s grčkim podzemljem aludira i ubojstvo dvojice njezinih članova 1. studenoga 2013. godine u Ateni. Ubojstvo je izvedeno u tipičnoj mafijaškoj maniri (napadači dolaze, pucaju u minimalnoj larmi, spaljuju svoje vozilo i brzo nestaju u noći), a navodno je izravno povezano s istaknutim lokalnim kriminalcem Panagiotisom Vlastosom.

Brat čelnika Zlatne zore, Takis Michaloliakos, koji je zajedno sa sinovima branio neke zastupnike Zlatne zore i samog "Führera", godinama je bio povezan s grčkim mafijaškim svijetom, između ostalog i s Vlastosom. Ubojstvo te dvojice ekstremista službeno još uvijek nije istraženo, ali prema izvještajima nekih grčkih medija, najmanje su još dvije osobe ubijene u vezi s ovim ubojstvom, a počinitelji nikada nisu pronađeni.

Inače, grčko podzemlje i veza Zlatne zore s njim mračno je područje s kojim se nitko ne želi baviti. U Grčkoj nisu aktivne samo lokalne kriminalne skupine, već i niz međunarodnih, beskrupuloznih u svom djelovanju, a o žrtvama možemo čitati svaki mjesec. 

Proširenje policijskog aparata

Godinama su grčke policijske jedinice bile vjerni glasači Zlatne zore. Prema podacima iz 2012. godine, svaki drugi policajac glasao je za ekstremiste, a također su uspjeli osigurati glas policajaca na izborima tri godine kasnije. 

Tijesne veze Zlatne zore s policajcima dokumentirane su u nekoliko navrata: ispred policije paravojne jedinice Zlatne zore napale su migrante i ljevičare, bez ikakve policijske reakcije. To se dogodilo i u slučaju ubojstva Pavlosa Fisasa. Na mjesto ubojstva pozvana je jedinica Dias s osam policajaca. Kao što je pokazao video kojeg su naknadno prikazali britanski forenzičari, policajci su promatrali ubojstvo, ne reagirajući, pa čak ni ne uhićujući ubojicu Rupakiasa. 

To su potvrdili i svjedoci na mjestu ubojstva: “Fisasova djevojka dotrčala je do policajaca tražeći da interveniraju. Nisu se ni pomaknuli.“

Najizraženije dokaze protiv policajaca dao je sam Rupakias, koji je u policijskom kombiju, nakon što ga je naknadno nasumično uhitio policajac, izjavio: "Učinio sam to, ali nemojte nikome reći. Ja sam jedan od vas." Policajac koji je uhitio Rupakiasa, kasnije je bio izložen ozbiljnim prijetnjama i zlostavljanju. 

Na suđenju smo čuli brojne policajce kako otkrivaju svoje iskustvo sa Zlatnom zorom. Neki su se potpuno distancirali od grupe, izjavivši da ni sami ne znaju što je Zlatna zora. Drugi su preko telefona razgovarali sa članovima Zlatne zore, obavještavajući ih koliko se ljevičara okupilo na prosvjedima, s koje strane mogu udariti na njih i slično. Suci su u potpunosti ignorirali dokaze u vezi s tim.

Policajci su bili obaviješteni ili prisutni tijekom nekoliko napada od strane članova Zlatne zore (FOTO: Katja Lihtenvalner)

Obilni dokazi o umiješanosti policije u nasilna djela Zlatne zore nisu za sada doveli tužiteljstvo do točke u kojoj bi se krenulo u sudsku akciju. Nakon što su čelnici i vidljiviji članovi uhićeni u jesen 2013. godine, ministarstvo je jednostavno premjestilo "sumnjive" policajce na manje vidljiva radna mjesta, a uhićena je samo jedna policajka, Veneti Popori.

Policajka, koja ima danas 49 godina, obavijestila je čelnike stranke da će policajci pretresati urede Zlatne zore kako bi se članovi brzo riješili inkriminirajućih dokaza. U njezinu domu, koji je služio kao svojevrsno skladište, policija je pronašla zbirku noževa, revolvere, pištolje, elektrošoker, željezne poluge i člansku iskaznicu Zlatne zore. Policajka je osuđena na sedam godina zatvora zbog članstva u kriminalnoj organizaciji.

Medijska atrakcija

U svojim zlatnim godinama 2008.–2013. većina privatnih TV kuća zastupnike Zlatne zore prikazivala je kao „loše dečke s ulice“. Stoga su mediji fatalno utjecali na normalizaciju Zlatne zore u grčkom društvu, kao i na njihovu visoku razinu potpore.

„Tražili smo vas i ugostili kako bismo vas izbliza upoznali“, rekao je Nikos Vagelatos u uvodu jednog od TV intervjua na privatnom TV kanalu SKAI, gdje je ugostio skinheadse Iliasa Panagiotarisa i Iliasa Kasidiarisa. Ekstremisti su često gostovali i na vrlo popularnim TV kanalima Star, Mega, Alfa i Antena. 

„Ovo je mladić naše generacije“, izvijestio je jutarnji program Star o Kasidiarisu.

Lagos i Kasidiaris koji inače na ramenu ima istetoviran golemi kukasti križ u gostima na Alfa TV kao „manekeni“ Zlatne zore (SCREENSHOT: Youtube)

Upravo Kasidiaris je oduvijek viđen kao izuzetno popularan član Zlatne zore. Mediji su ga prikazivali kao "playboya", publika je željela znati s kime se zabavlja i koliko sati dnevno trenira. Štoviše, Kasidiaris je na posljednjim parlamentarnim izborima dobio više glasova od čelnika stranke Michaloliakosa, što je pokazatelj njegove velike popularnosti među Grcima. Također je dobar govornik, shvaća svoj utjecaj na mladu generaciju, kao i na ženski dio publike. U pozadini je izuzetno opasni nacist, koji je trenirao paravojne skupine Zlatne zore za nasilne ulične napade. I njega samog povezuju s nizom nasilnih incidenata, kao što je izravni fizički napad na članicu Komunističke partije u televizijskom studiju.

Godinama većina popularnih medija nije istraživala nasilne napade članovs Zlatne zore, iako bi to moglo značajno rasvijetliti njihovu nasilnu praksu. Često smo čak vidjeli kako grčki mediji sažimaju strane izvještaje, jer nisu imali niti jedan svoj.

Aktivna medijska kampanja protiv Zlatne zore započela je tek kad su zastupnici i neki vidljivi članovi već uhićeni, nakon Fisasove smrti u listopadu 2013. godine. Pristup glavnim medijima bio je sve zatvoreniji za vodstvo Zlatne zore. Međutim, kada su u listopadu ove godine osuđeni kao kriminalna organizacija, protiv njih je pokrenut medijski linč kao nikada prije.

Desna ruka vlasti

Dok su se mediji brinuli o uglađenoj javnoj slici Zlatne zore, a policija o njihovoj nedodirljivosti, sve konce ovog lutkarskog kazališta zapravo je vukla najveća i najutjecajnija stranka u Grčkoj - Nova demokracija.

Nakon što je Zlatna zora izabrana u parlament 2012. godine, njena podrška ubrzo je počela rasti i fatalno uzimati glasove Novoj demokraciji. Nitko to nije očekivao. Čelnici Nove demokracije shvatili su da se nešto mora poduzeti.

"Želim se obratiti drugovima, čak i ako su sada u Zlatnoj zori, da glasaju za nas", poticao je glasače ideolog i osnivač Nove demokracije, Konstantinos Mitsotakis.

Ukoliko pažljivo pogledamo političku prošlost nekih članova Nove demokracije, možemo vidjeti da su predmetne godine mračne i pune desničarskog ekstremizma. Među tim članovima istaknuti su trenutni ministar vanjskih poslova Nikos Dendias, ministar poljoprivrede Makis Voridis, ministar razvoja Adonis Georgiadis i bivši premijer Adonis Samaras. To su sve izuzetno utjecajni članovi stranke, koji desetljećima zauzimaju zastupnička i ministarska mjesta.

Okupljanja Nove demokracije ponekad jezivo podsjećaju na militantne povorke i štovanje kulta ličnosti. Čelnici Nove demokracije su snalažljivi, obrazovani i politički vješti. U javnosti ostavljaju dojam dotjeranosti, redovito idu u crkvu, vole pokazivati svoje obitelji, partnere i djecu. Oni su dobro svjesni da je imidž u javnosti sve.

“Htjeli su vas zaustaviti jer ste uzimali njihove glasače. Glavnu ulogu u tim pothvatima imao je Dendias”, priznat će Takis Baltakos, bivša desna ruka premijera Samarasa, u razgovoru s Kasidiarisom. Taj je razgovor snimila skrivena kamera pola godine nakon uhićenja istaknutijih članova Zlatne zore u travnju 2014. godine. Stoga najveći neprijatelji Zlatne zore nisu ljevičari s kojima se ponekad bore na ulici, već konzervativna Nova demokracija. 

Danas je vodeća stranka Nova demokracija promijenila način javnog komuniciranja i uzurpirala sudski postupak radi vlastite promocije. 

"Vlada Nove demokracije odgovorna je za izvođenje Zlatne zore pred sud, a pod našim je upravljanjem pravosuđe dovršilo svoju zadaću odvođenja kriminalaca u zatvor", hvali njihov uspjeh premijer Kiriakos Mitsotakis. 

Nova demokracija više nije imala potrebe za Zlatnom zorom, stoga ju je odgurnula s političke scene.

Zlatna zora - kriminalna organizacija?

Stoga Zlatna zora nije samo kriminalna organizacija. Ona je konstrukcija dobro organiziranih nacista, kriminalaca i oportunista koji su iskoristili zamah za politički uspon tijekom ekonomske i socijalne krize. Zlatna zora je identitet, stil života i alat za dobrostojeće, utjecajne nositelje autoriteta. Složenost njenog uspona i djelovanja upućuju na zapažanje da su oni samo još jedna ekstremistička politička formacija, kakva je postojala u prošlosti i uvijek će biti prisutna u budućnosti, u novom obliku, kao politički agenti. 

Nakon skoro šest godina suđenja Zlatna zora je 7. listopada 2020. godine proglašena kriminalnom organizacijom (FOTO: Katja Lihtenvalner)

Stoga je presuda iz listopada samo epilog jedne pravne bitke.

"Utvrđeno je da je Zlatna zora kriminalna organizacija!", ispričao je glas ispred nekoliko tisuća ljudi koji su se okupili pred Žalbenim sudom u Ateni. Glavna avenija Aleksandras zatresla se. Ljudi su se počeli grliti i vrištati. Suze sreće, smijeha i olakšanja širile su se među okupljenom gomilom. Pisala se povijest. Nikada prije Grčka nije jednu grupu radikalnih desničarskih ekstremista označila s takvom etiketom - kriminalna organizacija. Gomila je naivno vjerovala da će ovaj put posljedice biti kobne. 

U sudnici je Magda Fisas, majka ubijenog hip-hopera, podigla ruke visoko u zrak vičući: “Uspio si, Pavlos! Uspio si!“.

Ljudi su je grlili, dijeleći njezinu radost. Pavlos je nije čuo. 

Katja Lihtenvalner (FOTO: Ayhan Mehmet)

Katja Lihtenvalner novinarka je, istraživačica i medijska analitičarka. Izvještava za slovenske i strane medije iz Grčke, a kao voditeljica istraživanja surađuje sa slovenskim dokumentarnim timom Rusaalka Films. Gotovo deset godina bavi se pojavom desničarskih radikalnih ekstremističkih pokreta na Balkanu i vladinim rješavanjem ovog problema. Kao medijska analitičarka nekoliko je godina pratila ponašanje radikalnih ekstremista na društvenim mrežama u sklopu projekta "Resonant Voices Initiative".

Izvorno objavljeno na engleskom jeziku na portalu Disenz, a u dogovoru s autoricom Lupiga tekst objavljuje u hrvatskom prijevodu. 

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Wikimedia/DTRocks