REPORTAŽA – U OBRANI NACIJE: Sve što smo vidjeli i čuli na blokadi fakulteta
„Molimo nezavisne medije za pošteno izveštavanje“, izvikivao je momak s megafonom predvodeći kolonu koja se ovog četvrtka uputila da blokira Filozofski fakultet u Novom Sadu, prije nego li će krenuti skandiranje „Kosovo je srce Srbije“. Put nas je tog dana, sasvim drugim poslom, odveo u Novi Sad, pa smo usput htjeli vidjeti kako će izgledati blokada fakulteta, a kada smo čuli momka s megafonom, prepoznavši se kao nezavisni medij, odlučili smo se odazvati njegovom pozivu. Stoga ćemo na ovom mjestu pokušati napisati samo ono što smo tamo vidjeli i čuli, i to baš onako kako smo vidjeli i čuli.
Za neupućene, prije toga, ipak treba navesti par informacija kako bi mogli pratiti tijek događanja. U blokadu Filozofskog fakulteta krenulo se u sklopu hajke na Dinka Gruhonjića, novinara i profesora na Odseku za medijske studije Filozofskog fakulteta u Novom Sadu. On se kao meta za odstrel našao nakon što se, prije dvadesetak dana na društvenim mrežama, a potom i u režimskim medijima, pojavio montirani video s prošlogodišnjeg Gruhonjićevog gostovanja na dubrovačkom festivalu Rebedu. U tom videu su bez ikakvog konteksta posložene Gruhonjićeve rečenice, s ciljem otvorenog huškanja na profesora, što se ubrzo i dogodilo. Najspornija je Gruhonjićeva dosjetka iz Dubrovnika kada je govoreći o tome kako su godinama unazad izmislili da njegovo pravo ime nije Dinko, već Sabahudin, želeći ga tako diskvalificirati kao Bošnjaka koji kao takav (Bošnjak, je li) nema što govoriti o anomalijama u srbijanskom društvu, Gruhonjić primijetio da nije bilo potrebe da mu izmišljaju „pravo“ ime, kad se već zove Dinko, kao zloglasni zapovjednik ustaškog logora Jasenovac Dinko Šakić, pa bi bilo logičnije da su u diskvalifikaciju krenuli tim putem. Ta je priča zlonamjerno izvađena iz konteksta i tumačena kao da je Gruhonjić veličao Dinka Šakića i kao da se ponosi njime. Ta se interpretacija zaista i „primila“ u dobrom dijelu javnosti. Uslijedili su pritisci da novosadski Univerzitet otpusti Gruhonjića zbog govora mržnje, a u kola je upregnut i Studentski parlament Univerziteta koji je organizirao ovu kolonu koju predvodi momak s megafonom, s namjerom da se blokira fakultet do ispunjenja njihovih zahtjeva. A zahtjev je vrlo skroman – otpustiti Gruhonjića. Iako su i profesori s Filozofskog fakulteta i većina studenata kojima Gruhonjić predaje javno iskazali podršku svom profesoru podupirući slobodu govora i kritičko promišljanje. To bi, valjda, bilo dovoljno osnovnih informacija koje će dobronamjernom čitatelju i čitateljici pripomoći da se probiju kroz poruke i razmišljanja koja će pročitati u ovom tekstu.
Okupljanje kod fontane (FOTO: Lupiga.Com)
Put prema blokadi bio je sazvan u 11:30 kod fontane ispred Studentskog doma Slobodan Bajić koji je smješten u univerzitetskom kampusu, tristotinjak metara od zgrade Filozofskog fakulteta. U zakazani čas se kraj doma koji nosi ime po partizanskom heroju okupilo otprilike stotinu mladih duša, plus još njih desetak koji se ispred obližnje lokalne trgovine goste konzervama piva i pomalo mrko gledaju. Kod fontane su i dvije zastave Srbije, isto toliko malih transparenata s porukom „Dinko ostav“ i jedan veliki, koji će uskoro na čelo kolone. Na njemu stoji „Studenti protiv govora mržnje“ uz iscrtani „prometni“ znak na kojem su prekrižene riječi „govor mržnje“.
Odmah na prvu se vidi da je ovo pretežito muško okupljanje, jer među momcima kod fontane tek je desetak djevojaka. Vrijeme krate ćaskanjem i mobitelima, sve dok ne stiže znak za pokret.
„Ovde smo da podržimo naše kolege koje su uvređene Dinkovim govorom mržnje“, čuje se s megafona uz polazak.
Naprijed se stavlja onaj veliki transparent, a kolonu uz momka s megafonom, odmah iza transparenta, predvodi četiri-pet nabildanih mladića koji njeguju opasan izgled, kao da su upravo sišli s neke navijačke tribine.
Na prvu je bilo jasno da se radi o pretežito muškom okupljanju (FOTO: Lupiga.Com)
Naizmjence se izvikuje „Dinko odlazi“, pa skandira „Kosovo je srce Srbije“, a svako malo momak s megafonom zaustavlja kolonu i poziva studente iz okolnih fakultetskih zgrada da im se pridruže.
„Molimo novosadske studente da pokažu šta misle o govoru mržnje Dinka Gruhonjića. Pridružite nam se“, oglašava se momak s megafonom. Odmah slijedi pljesak kolone.
No, odaziv je tanak. Do Filozofskog će im se pridružiti tek još dvadesetak mladih pa će ovaj skup do ulaza na fakultet narasti na otprilike 150 osoba.
Interes medija, s druge strane, poprilično je velik. Tu je barem pet kamera i još duplo toliko fotoreportera, a mnogi sve streamaju s mobitelima. Čini se da ovdje svi žele ići uživo. To će biti razlog možda i najveće tenzije koju ćemo primijetiti do početka blokade. Starija gospođa s neimenovanog medija želi snimati sve iz najbliže moguće pozicije, što snimatelje i fotoreportere očito nesnosno živcira jer im ulazi u svaki kadar, dok istovremeno poprilično glasno, poput nekog neuvježbanog sportskog komentatora s televizije, pojašnjava doslovce sve što se događa.
Momak s megafonom u prvom planu (FOTO: Lupiga.Com)
„Evo vidite, oni hodaju. Hodaju, vidite, ovde po trotoaru, omladina to je …“, otprilike je objašnjavala svom, nagađamo, masovnom auditoriju negdje na društvenim mrežama, gotovo se unoseći u lice onima iz prvog reda kolone. To je, izgleda, kap koja je prelila čašu nekolicini snimatelja.
„Dajte, gospođo, molim vas pa i mi ostali bi nešto da snimimo. Pa je'l vidite da mi svi pazimo da jedni drugima ne ulazimo u kadar, držimo odstojanje i niko ovde od vas ne može da išta snimi“, povikao je jedan, dok su se drugi gunđajući pridruživali njegovom apelu.
Gospođa se, bez oklijevanja, odlučuje oglušiti na ove apele i zakeranja profesionalaca, što bundžije još više živcira. Kreće novi zahtjev za kolegijalnost, odmah i treći, četvrti, peti … Već ih imaju puno više nego ovaj skup koji kreće u blokadu. Zaista, gospođa je svima na putu. Evo je i kod nas u kadru, iako mi tek hobistički fotografiramo s mobitelom.
Međutim, ona ne samo da stoički podnosi molbe, želje i pozdrave, nego još pojačava svoj ton komentiranja događaja. Ipak, na sljedeće „molim vas“ jednog snimatelja, stres isplivava na površinu.
„Ostavite me na miru. Ja idem uživo, ovo je važno. Ja sam uživo. Ostavite me da radim svoj posao“, počinje se derati i pomalo utišava gunđanje koje iz početne nevjerice prelazi u smijeh.
Evo je i nama u kadru, gospođa kraj klupe (FOTO: Lupiga.Com)
Čarku prekida glasno skandiranje, jer ovi s blokade su odlučili da podsjete kako su ipak oni ti zbog kojih smo se svi našli na ovom mjestu. Čine to glasnom i jasnom porukom – „Kosovo je srce Srbije“.
Ostavljamo kolege da rade svoj posao, a mi ulazimo u kolonu. Ovi u sredini ne pokazuju naročit interes za „prvoklasni univerzitetski problem“ zbog kojeg su došli ovdje. Tri momka i djevojka pored kojih hodamo pričaju o nekoj seriji koju je jedan od njih sinoć gledao na Netflixu.
„Nisam mogao da se odlepim celu noć“, podcrtava momak u crnoj trenerci koliko je rečena serija dobra, dok ovo troje kimajući glavom empatično pokazuju da dobro znaju kako mu je. Iza njih, neki mladić žali se kako nije stigao ni „da popije poštenu kafu“. Prijatelj ga tješi da će ovo biti brzo gotovo pa mogu u Macchiato fax na kafu. To je lokal preko puta kampusa koji smo vidjeli dolazeći ovdje, a u kojem je, kad smo prolazili, bilo skoro ovoliko studenata koliko ih je i ovdje u koloni.
„Ajmo sada jednom najjače“, megafon prekida njihovo maštarenje o kafi.
No, momak s megafonom vidljivo nije zadovoljan razinom decibela.
„Idemo sada još jače“, pozvat će ih.
Ovaj put je nešto zadovoljniji pa bodri kolonu: „Bravo, bravo, tako je“.
Jedan u crnoj trenerci silno želi da se pjeva „Izađi mala“. Pjesma je to koju je, ima tome već skoro 40 godina, otpjevao bosanski folk pjevač Ferid Avdić, a koja je tek proteklih godina postala hit među navijačkim grupama, posebno kod navijača Crvene zvezde, „Delija“. Ipak, sudeći po pogledima prema momku s crnom trenerkom koji, svojim neskrivenim veseljem i širokim osmjehom, pokazuje da je ovu akciju shvatio kao priliku za dobru zabavu, čini se da još nije vrijeme za ovu muzičku numeru.
Zato momak s megafonom ima nešto važno da nam kaže.
„Priđite ovde svi. Molim vas da sve prođe u miru. Ne nasedajte na provokacije, jer oni upravo to žele. Žele da od sebe naprave žrtve, a to nisu“, važna je njegova objava.
Momak s megafonom ima nešto važno da nam kaže (FOTO: Lupiga.Com)
Potom još jednom poziva „nezavisne medije na objektivno izveštavanje“. Okej, ne znamo za druge, ali mi smo već ranije prigrlili taj poziv i odlučili da ćemo samo pisati ono što smo vidjeli i čuli.
E, sad je napokon došlo vrijeme da se uvaži muzička želja onog nestrpljivca s crnom trenerkom.
„Ajde da zapevamo onu pesmu 'Izađi mala', da profesor Gruhonjić izađe na prozor i da nas pozdravi“, naručuje momak s megafonom. Kreće pjesma. Ovo je, onako po sjećanju, njen tekst: „Izađi mala, izađi mala, izađi bar na čas, hoću da te vidim, hoću da te ljubim, hoću da ti čujem glas“. Inače, Ferid Avdić se ovdje obraća nekoj djevojci koja je „bona, lijepa k'o bombona, k'o najljepši majski dan“. Iako nije majski dan, već martovski, vrijeme je sunčano i lijepo, zato onaj „makijato“ kafić i jest pun k'o šipak.
Kolona kreće dalje, prolazeći pored neke gospođe koja im se, s vidljivim oprezom, miče s puta.
„Gospođo, pridružite nam se“, poziva je momak s megafonom, što izaziva smijeh i pljesak kolone.
„Taman posla“, odvratit će gospođa.
Opet stajemo, jer momak s megafonom ima novu važnu poruku.
„Ajmo sada jednom 'Kosovo je srce Srbije' jer mi to najviše volimo“, poziva, a prvi dio kolone, koji više izgleda kao da je u navijačkom korteu, kreće skandirati.
„Bravo, bravo“, egzaltiran je momak s megafonom, „idemo dalje do Filozofskog“.
Sa sigurnog odstojanja dvojica studenata promatraju kolonu i komentiraju.
„Brate, vidi ovih, gde oni studiraju“, u nevjerici će jedan pokazujući prema vrhu kolone koju fizički najviše popunjavaju onih četiri-pet nabildanih mladića.
„Brate, da ih izvrneš sve naopačke, ne bi ih ni kod pola našao indeks“, odgovara mu drugi.
„Brate, koja smo mi enklava“, nama nejasno zaključuje onaj prvi.
I taman kad smo pomislili da u ovom dijalogu nijedna rečenica neće započeti bez „brate“, onaj drugi će: „Jeste, katastrofa smo, jebena“.
Kako se približavamo Filozofskom fakultetu, tako momak s megafonom ima sve više posla.
„Ajde da pozdravimo Dinka i da mu kažemo naše mišljenje“, sugerira on, na što kreće skandiranje „Dinko odlazi!“.
Nadomak Filozofskog, momak s megafonom ima treću važnu poruku. I nju će kao i ove prijašnje, naravno, uputiti preko megafona.
Kolona stiže pred Filozofski (FOTO: Lupiga.Com)
„Molimo sve političke stranke da ne politizuju ovaj protest, jer ovaj protest nema veze ni sa jednom političkom partijom“, sadržaj je nove poruke, a bilo ju je važno izreći jer mnogi smatraju da iza hajke na Dinka Gruhonjića stoji vladajuća Srpska napredna stranka.
Kolona napokon stiže pred ulaz na Filozofski, u ulici Zorana Đinđića. Momak s megafonom, oni nabildani i još desetak mladih staje na ulaz u zgradu. Tu je i mladić, u plavo ofarbane kose, s majicom na kojoj se nalazi fotografija Milorada Ulemeka Legije, jednog od glavnih organizatora ubojstva premijera Zorana Đinđića. Ostatak kolone raspoređuje se u širok polukrug oko ulaza. Policije nigdje nema, izuzmemo li dvojicu u civilu koji su se tako dobro maskirali da vjerojatno svi ovdje znaju da su policajci. Pedesetak studenata koji su se zatekli pred zgradom u trenutku dolaska kolone, odmiče se skroz dalje.
„Pozivamo sve kolege s Filozofskog fakulteta da izađu s fakulteta i podrže svoje kolege s fakulteta u borbi protiv govora mržnje“, uslijedio je još jedan vapaj momka s megafonom. Ipak, nitko novi se ne pridružuje. Povremeno studenti izlaze iz zgrade, ali ne da bi se pridružili, nego zbrisali što dalje odavde. Naime, taman je stiglo priopćenje da će sve aktivnosti fakulteta do daljnjeg biti otkazane. Kao razlog navode da u ovom razvoju situacije ne mogu „da garantuju bezbednost studenata i zaposlenih“.
„Izražavamo svoje žaljenje i podsećamo da je Filozofski fakultet sredina u kojoj negujemo duh tolerancije, multietničnosti i, iznad svega, kulturu dijaloga“, stoji u priopćenju.
Kako se ono širilo, tako je sve više studenata izlazilo iz zgrade i odlazilo iz kampusa. Ionako je to bio predzadnji dan studija uoči ispitnih rokova.
„Nikad više muških studenata, mene baš zanima gde svi oni studiraju“, komentira, više za sebe, žena koja izlazi iz zgrade, Po njenim godinama, pretpostavljamo, djelatnica je fakulteta. Pitamo je pa zar ne studiraju oni ovdje, a ona kaže da koliko je vidjela s prozora da tu nema ni deset studenata s Filozofskog.
Zauzimanje pozicija na ulazu u fakultet (FOTO: Lupiga.Com)
U to onaj s megafonom poziva Gruhonjića da posluša što misli ovaj uvaženi skup.
„Jebem vam mater partizansku“, stiže mišljenje iz publike. Ovaj sigurno nije student. Ima barem 55 godina. Momak s megafonom spremno reagira.
„Gospodine, ja vas molim da se suzdržimo od govora mržnje, hvala vam na podršci, ali mi nismo isti kao oni“, upozorava starijeg „jebača“ koji nije zadovoljan time, jer ima još nešto da doda, ali daleko je od nas pa ne čujemo što govori.
Uskoro ide nova runda: „Dinko odlazi!“
„Odlazite vi! I pustite nas da radimo svoj posao“, govori neka žena dok izlazi s fakulteta, očito još jedna zaposlenica.
A evo i prvih problema. Ne mogu namjestiti razglas. Imaju zvučnike, kablove, ali valjda još nedostaje struja.
„Znate, nismo ranije dobili dozvolu“, obavještava nas momak s megafonom.
Momak s mikrofonom upozorava okupljene da su u zgradi fakulteta profesori koji „zaplašuju“ studente (FOTO: Lupiga.Com)
Problem sa strujom riješit će se tako da dvojica nabildanih ulaze na fakultet, spajaju dva produžna kabla i učas eto mikrofona. Prilika je to da ovog momka s megafonom preimenujemo u momka s mikrofonom.
Eto i jednog ne baš upućenog studenta. Njemu nije jasno što se ovdje događa. On bi da uđe na fakultet, ali nije siguran kako će proći. U tom nailaze kolege koje taman izlaze iz zgrade i objašnjavaju mu da predavanja nema.
„Znači nema faksa. Jupiiii“, iskreno će ovaj pa svi zajedno dadoše petama vjetra. Možda do onog „makijata“ na ćošku. Tko zna. Pogledom pokušavam pronaći onu dvojicu iz kolone koji su se dogovarali za kavu, da vidim jesu li spremni za blokadu. Ne vidim ih. Ali zato momak s mikrofonom upozorava okupljene da su u zgradi fakulteta profesori koji „zaplašuju“ studente.
„Nećemo ostati imuni na bilo koju pretnju. Ako treba, svaki dan ćemo dovesti ovde 500 ljudi, sve dok ne porušimo taj govor mržnje, očigledno je to ovde duboko ukorenjeno“, poručuje. Gledamo okolo, brojimo ljude i zaključujemo da momak s mikrofonom vjerojatno ne studira matematiku.
Megafon više nije u njegovim rukama i sada služi za puštanje zvuka upozoravajuće sirene. Smeta to nekima, jer se međusobno ne mogu čuti. Jedan pita gdje se to gasi, drugi ga osuđuju pogledom zbog tako osjetljivog sluha usred blokade. Gasi se samo onda kad momak s mikrofonom ima nešto da kaže. A često ima.
„Hvala vam svima što ste došli da zajedno dignemo glas protiv ovog šovinizma, a mogu slobodno da kažem – i nacizma. Mi, kao budućnost ove zemlje nećemo ... Jedan, dva“, krenuo je govoriti, ali mikrofon ga sabotira, gubi kontakt pa ga se ne čuje. U jednom trenutku kasnije odbacit će mikrofon jer kako sam reče, „može da ga se čuje i bez mikrofona“.
Predvodnici kolone na ulazu u fakultet (FOTO: Lupiga.Com)
Reći će kako se na fakultetu tolerira govor mržnje, nasilje i netrpeljivost. Objašnjava da su „mrzitelji“ rekli kako je snimka s Gruhonjićevim izjavama montirana, pa stoga predlaže da on sam pročita neke od Gruhonjićevih izjava kako bi se ovaj auditorij sam uvjerio u mržnju koju taj profesor širi. Potrajalo je nekih pet minuta citiranje Gruhonjićevih izjava, ne samo onih iz Dubrovnika, nego i nekih prijašnjih, a nakon svakog citata momak s mikrofonom bi se retorički upitao „profesore, je li i ovo montirano“ i molio ga da „ne vređa njihovu inteligenciju“. Prvih nekoliko citata odnosilo se na neka Gruhonjićeva kritiziranja zločina koje je srpska vojska počinila tijekom posljednjih ratova. Evo jednog od iznesenih citata: „Gledali smo šta se u regionu radilo u naše ime, to su nepojamni zločini, nezamislivi zločini, najgori na tlu Evrope od vremena nacista. Zar neko misli da ti ljudi nisu u stanju da sve to ponove?“.
„Da li je ovo sloboda govora ili govor mržnje? Da li vi to profesore govorite da su Srbi gori od nacista, a dečiji logori u NDH vas ne smetaju“, pita se momak s mikrofonom koji je, nejasno kakvom, umnom vratolomijom došao do ovih zaključaka.
Na citat kako „Srbija konačno mora da prihvati gde su joj granice“ ima set novih/starih pitanja, odnosno misaonih akrobacija: „Da li vi to, profesore, opet govorite da su Srbi gori od nacista? Da li vi to prekrajate i crtate nove granice Srbije i ko vam to dozvoljava“.
Studenti koji su kolonu dočekali pred ulazom, ali joj se nisu pridružili (FOTO: Lupiga.Com)
Došao je red i na onaj kobni citat u kojem je Gruhonjić spomenuo Dinka Šakića.
„Pa su mi čak i izmislili ime Sabahudin, iako ja imam jedno lepo ime, Dinko, kao Dinko Šakić“, čita momak s mikrofonom Gruhonjićevu izjavu pa je potom tumači ovako: „Profesore, šta je vama lepo kod Dinka Šakića? To što je klao i ubijao? Majkama utrobe otvarao pa decu ubijao i zatim vraćao tu istu mrtvu djecu u utrobe i zatim zašivao stomake žrtvama. Za vas je to lepo?“
„Vi možete profesore da budete vrhunski naučnik, to mi kao studenti vama ne možemo da sporimo, ali ste nula od čoveka“, otkrit će na mikrofon što misli o Gruhonjiću i zaraditi pljesak „tribine“, a malo kasnije profesora će nazvati „malim Hitlerom“.
„Profesore, vi svojim stavovima potvrđujete da ste vi samo mali Hitler, jer klasifikacija po naciji, veri, to potiče, definitivno, ne od Srba, ne od Srbije, nego od nekih drugih“, argumentira momak s mikrofonom, prozivajući akademsku zajednicu da ostaje nijema na Gruhonjićeve izjave. Pri tom se cijelo vrijeme Gruhonjiću obraća izravno, kao da ovaj stoji tu negdje i sluša ga. Pored toga misli i govori da bi slučaj Gruhonjić trebao biti „društveno pitanje broj jedan u Srbiji i u regionu“.
Poruka "malom Hitleru" (FOTO: Lupiga.Com)
Tvrdi da bi, kad bi ostao citirati sve šovinističke izjave koje je imao Dinko Gruhonjić do sada, boravio pred Filozofskim cijela tri dana. Stoga se zaustavio s citiranjem i donio ovu presudu:„Vi morate da ogovarate za govor mržnje, ovde niko ne poziva na linč vas, vaše porodice, to najstrožije osuđujemo, i ovim mirnim skupom to i pokazujemo, ali vi jednostavno ne možete da predajete na novosadskom fakultetu sa ovakvim stavovima“.
Još nije došlo vrijeme za blokadu, jer prije tog čina stiže gost iznenađenja, kojeg se predstavilo samo kao „gospodina Stanojevića“. A tko je „gospodin Stanojević“ da ga nije trebalo dodatni predstavljati? Radi se o muškarcu koji je nekoliko dana ranije, prilikom akcije farbanja grafita ispisanog na ulazu u Gruhonjićevu zgradu (pisalo je „Dinko-Šakiću za večni dom si spreman“), s automobilom došao među dvjestotinjak okupljenih i počeo provocirati ljude vičući im da su ustaše.
Evo ga sad ovdje u ulozi veleuvaženog govornika koji je svojom pojavom odmah izmamio aplauz okupljenih, Njima se predstavio kao bivši student poljoprivrednog fakulteta u Novom Sadu. Odmah je istaknuo da je nezadovoljan što ih se ovdje okupilo ovako malo. No, nije samo to ono s čime je „gospodin Stanojević“ revoltiran. Naime, nije zadovoljan ni medijskim tretmanom, jer su ga mediji nakon njegove epizode na akciji čišćenja grafita, prozvali provokatorom. On tvrdi da su snimci na kojima je on kako zove ljude ustašama i prepire se s njima – montirani.
„Ja bih poručio deci ovog veka da vas je preuzela zapadnjačka reka, kako je to rekao nekad Milan Rakić“, poručio je referirajući se na pjesmu „Na Gazimestanu“ diplomate i pjesnika Rakića.
Gost iznenađenja "gospodin Stanojević" (FOTO: Lupiga.Com)
Potom je odlučio reći pokoju o Limanu, Na ovom mjestu, ponovno, treba napraviti pauzu, i neupućenom čitatelju i čitateljicu, koji su se uspjeli probiti do ovog dijela teksta, objasniti da je Liman najveće novosadsko naselje, izgrađeno u doba socijalističke Jugoslavije uzduž Dunava, a važno je jer je zapravo oko njega i počela cijela ova hajka. Naime, nedavno je u javnost dospjela informacija da se na urbanistički potpuno zaokruženom Limanu planira gradnja pravoslavne crkve, na što je dobar dio stanovnika Limana izrazio svoje protivljenje. O toj temi je govorila i Ana Hegediš Lalić, novinarka i predsjednica Nezavisnog društva novinara Vojvodine, na ovogodišnjem festivalu Rebedu u Dubrovniku. Kada je do režimskih medija u Srbiji stigao glas iz Dubrovnika, pokrenuta je hajka na Anu Hegediš Lalić, koja je primila brojne prijetnje, između ostalog da će je zaklati, silovati i ubiti. Tek potom otkrilo se „sporno“ Gruhonjićevo gostovanje na istom festivalu godinu ranije, pa je onda započela i ta hajka.
Vratimo se sada „gospodinu Stanojeviću“.
„Liman je specifična zajednica ljudi“, objelodanio je pred Filozofskim fakultetom, a onda i obrazložio tu svoju tezu. Po njemu, ljudi s Limana ne samo da se bune protiv gradnje crkve zbog „neke livade“ gdje psi vrše nuždu, nego i protiv mosta, dok se zalažu za leglo komaraca.
„I u pravu je ta limanska zajednica. Za Liman nije ni most ni crkva. Za Liman je psihijatrijska bolnica“, kaže gost iznenađenja, koji će odmah zatim nazvati stanovnike Limana „dinarskim konvertitima“ koji zagovaraju vojvođansku naciju. Zamjera im što nemaju domaća prezimena, nego se uglavnom prezivaju na „ić“. Kaže i da ne može priču o vojvođanskoj naciji predvoditi netko tko je rođen u Valjevu i Banjaluci, aludirajući na Anu Hegediš Lalić koja je rođena u Valjevu i Dinka Gruhonjića rođenog u Banjaluci.
„Ja ću sada ovoj deci poručiti ono što je davno rekao Branislav Nušić: U Srbiji prilike su takve da, aaa, da, aaa …“, krenuo je pa zastao, a nakon desetak sekundi pauze objasnio, „izvinite, malo mi je zastao mozak“, pa je nagrađen novim pljeskom.
Mladić s Legijom na majici (FOTO: Autonomija)
„Meni iskreno ne smeta da li se profesor zove Dino, Dinko ili Sabahudin. Meni smeta jedan narativ da moja deca počinju da odrastaju u jednoj nezdravoj sredini u kojoj niču kockarnice, u kojoj se valja droga po čitavom Limanu, u kojem se napadaju ljudi koji drugačije misle“, nastavio je „gospodin Stanojević“. Moglo se u tom momentu učiniti kao da zapravo brani pravo Gruhonjića na kritičko mišljenje. Međutim, on je tu govorio o sebi, odnosno o medijima koji su ga nazvali provokatorom, a poslije nisu htjeli napraviti intervju s njim u kojem bi im on objasnio što je ustvari htio kad je došao pred Gruhonjićevu zgradu. Iskoristit će priliku da u nekoliko navrata kritizira „komuniste“, tvrdeći kako su oni nanijeli najveću štetu Vojvodini.
Mikrofon je opet stigao u ruke momka s mikrofonom koji se odmah išao ograditi od izjave „gospodina Stanojevića“ po kojoj su stanovnici Limana za psihijatrijsku bolnicu, jer Studentski parlament ne osuđuje Liman, iako „u svakom žitu ima i zrno kukolja“. A onda je na razglas puštena pjesma Branka Kockice „U svetu postoji jedno carstvo“ pa su svi zajedno zapjevali, što je jedva dočekao onaj s crnom trenerkom, jer zabave i pjesme nije bilo već barem pola sata. Njegova sreća bila je kratka vijeka, jer je netko iz nepoznatih razloga prekinuo pjesmu.
Ovdje se događa jedan mali, samo nama bitan, obrat. Momak s mikrofonom ponovno postaje momak s megafonom i opet ima važnu poruku.
Zauzimanje fakulteta (FOTO: Lupiga.Com)
„Obavještavam vas da ćemo za koji minut ući na fakultet i započeti blokadu fakulteta. Pozivam vas da svi zajedno uđemo na fakultet“, obznanio je na megafon. No, umjesto „za koji minut“ u zgradu su nahrupili istog trena te se ubrzo fakultetskom aulom zaorilo skandiranje „Kosovo je srce Srbije“ i „Dinko odlazi“, dok se vani na razglas vratilo „U svetu postoji jedno carstvo“. Izvađeno je još nekoliko svježe pripremljenih transparenata. Na jednom od njih piše: „Moj sinko samo nikad kao Dinko“, koji je ispisan ćirilicom, osim riječi „Dinko“ koja piše latinicom, što je, valjda, neka poruka.
Evo i nas unutra, na blokadi. Na fakultet je ušlo šezdesetak osoba, opet uglavnom mladih. „Gospodin Stanojević“ nije htio da se miješa u autonomiju univerziteta pa je ostao vani. Momak s megafonom, za kojeg saznajemo da se zove Damjan Vakanjac i da je nešto što se zove „student prorektor Univerziteta“, ostaje momak bez megafona, jer neki drugi momak preuzima megafon i pokušava uspostaviti kontrolu.
„Svi koji žele napustiti fakultet, neka to učine sada, jer više niko neće moći da izađe, ni da uđe“, poručuje se s megafona.
Niti minutu kasnije on gubi nadzor nad megafonom jer sada nam netko drugi poručuje: „Ne, ne, svi će uvek moći da izađu, ali niko neće moći da uđe“.
Uskoro čujemo nekog trećeg, a taj ima drugačiji plan, koji ne izgleda previše efikasan – svi će moći i ući i izaći. Mi ih ostavljamo da se dogovore oko strategije i izlazimo vani, dok netko opet na megafonu namješta zvuk sirene koji se u zatvorenom prostoru još glasnije čuje.
Na fakultet je ušlo otpriike šezdesetak osoba (FOTO: Lupiga.Com)
Ispred se tek kuju korisni planovi.
„Ja ću biti treća smena, je'l može“, dogovara se jedan mladić sa svojim društvom.
Malo dalje od njega Novosadska TV uzima izjave. Novinarki i snimatelju dovodi ih nama nepoznata žena u četrdesetim godinama života. Uglavnom je to ekipa iz društva onog s Legijinom majicom. „Istoričari“, kažu, jer i ovaj s majicom je „istoričar“, prva godina, tvrde. Neki iz ćoška, očito ne shvaćajući o čemu se radi dobacuje: „Ne dam izjavu za N1“.
Prvi na redu za kamere Novosadske TV je baš ovaj s Legijinom majicom.
„Ja sam lično protiv svakog govora mržnje, protiv bilo koje nacije i smatram da to treba da se sankcioniše, tako da ja lično podržavam ovaj protest“, progovara Legijina majica.
Nakon njega, red je za još jednog „istoričara“.
„Mislim da se profesori drže zajedno, to je neki njihov stav i podržavaju svog kolegu, a da je ovo neki stav studenata. Naravno, uprava fakulteta treba razmotriti naše stavove i da ih treba, znači, ovu, znači, ovaj čin treba kazniti i osuditi“, reći će nevičan kamerama.
Istoričar i medijsko dogovaranje (FOTO: Lupiga.Com)
Tri puta je taj mladić ponavljao izjavu, jednom kako bi pitao, onu nepoznatu ženu u četrdesetim godinama života koja je dovodila sugovornike, što treba reći. Takvo nešto, priznajemo, nismo imali prilike vidjeti u ovih dvadeset i kusur godina novinarske karijere. On bi se odmaknuo od kamere, a ona mu je na uho došaptavala, pomalo revoltirana što stojimo pored i svjedočimo tim prizorima. No, nije se dala smesti. Svoje pulene je nakon svake izjave glasno i žestoko bodrila.
„Ja, kao istoričar, sam razmišljao ovaj njegov govor gdje on sebe poredi sa Dinkom Šakićem, taj isti Dinko Šakić je ustaški zločinac mnoge žrtve su pale od njegove ruke, smatram da on direktno vređa porodice, znači, čiji su preci stradali od ustaških logora i da ga se treba osuditi i kazniti, ovo je veliki problem. To nije samo jedna izjava, znači, to je više izjava sa istom temom i čini se da nema mesta za ovo, profesora, nema mesta“, reći će drugi „istoričar“ koji se zbunio pred kamerama pa je počeo zastajkivati i prekinuo izjavu bez da je završio, dok mu je novinarka dala podršku: „super, je super“.
Nakon dva „istoričara“, na red je došao jedan „pravnik“.
„Dinko Gruhonjić kaže da je napravljen neki spin protiv njega, ali mi vidimo u toj izjavi da ona nije montirana i da nema nikakvog elementa kajanja“, jedan je od onih koji je doveden pred kameru, a predstavio se kao student Pravnog fakulteta pa tako zna da su neke od Gruhonjićevih izjava protuustavne. Ljutit je zato što je Gruhonjić u svome zadnjem tekstu one koji šalju prijeteće poruke nazvao Dinkom Šakićem.
„Kakva zajebancija s Srpskom pravoslavnom crkvom. Šta ti misliš čoveče? Kome si se ti izvinio za to? Koji spin? To je jedan čist bezobrazluk i osiona crvena ustašija, pa do danas su bezobrazni jer nemaju nikakve posledice. Vreme je da im studenti pokažu“, bijesno će u kameru momak s Prava.
Kratimo vrijeme stajući kraj neke mladolike ekipe. Neko hoće da tuče nekog Baneta. Taj Bane stoji desetak metara dalje, saznajemo kad ga jedan od njih pokazuje. Ne znamo zašto bi ga se trebalo tući, ali onaj kojeg se optuživalo da hoće da tuče Baneta, kune se kevom da ipak neće. Fokus s Baneta pomiče se na nekog „pedera“, jer kojem svaka čast, s obzirom da „iako je peder“ podržava Gruhonjićevu smjenu.
"Legija" i njegova ekipa u blokadi (FOTO: Lupiga.Com)
Evo i jedne od malobrojnih djevojaka u cijelom ovom društvu. Shvatila je da se trebala drugačije odjenuti, ovo joj je, priča nekom nezainteresiranom momku, neprikladno za blokadu. Ovaj sliježe ramenima.
Stiže i neki momak, siva jakna, bradica, s punim ruksakom. Zakasnio je, ali zato nudi rješenje cijelog problema.
„Zašto ne nađete Dinka. prebijete ga i završite stvar“, predlaže on, ali čini se da njegov prijedlog ne nailazi na plodno tlo među publikom sastavljenom od pet-šest mladića. Samo jedan od njih, najmanji, od jedva metar šezdeset i 50 kila, koji se vanjštinom čini kao da nije dio ove ekipe, bez kalkuliranja odvraća - „Pa naravno“.
Razočaran neprihvaćanjem njegovog prijedloga, onaj u sivoj jakni pomalo ljutito konstatira: „Dobro, ja samo kažem“.
Daljnju raspravu o toj temi sprječava neki pridošlica koji ima dobre vijesti.
„Boško nam je dao podršku. Boško!“, puca kao iz topa.
Nismo pitali tko je Boško, ali ova je vijest izazvala veliko i iskreno oduševljenje ekipe, sve s aplauzom i usklicima.
Kasni i Sava, eto ga s majicom na kojoj je mapa Srbije, a unutar iscrtanih granica je zastava Srbije. Zanima ga je li bilo sranja. Teško je prepoznati koja je to točno emocija kad čuje da sranja nije bilo. Jednog od njih koji, pretpostavljamo, nije student, iz zezancije pita: „A vi ste, kolega, s Pravnog fakulteta?“
Blokada nikako da počne. Svi i dalje i izlaze i ulaze. Razmišljaju kako će.
„Ne znam da li znate, ali na fakultet može da se uđe i kroz kafić“, primjećuje malo iz daljega jedan do tada nijemi promatrač i izaziva vidljivu dozu ogorčenja. Taj kafić koji se smjestio u zgradi nedaleko ulaza, očito je nešto na što se nije računalo.
Tu problemima nije kraj.
„A da li imamo vode“, zapitat će jedan koji je upravo izašao iz zgrade da vidi što se vani događa.
Ispostavit će se da vode nema.
Blokada je, kažu, i službeno započela. Ljudi svejedno ulaze i izlaze. Obećavaju da će ostati na fakultetu sve dok se uprava Filozofskog ne oglasi o njihovim zahtjevima. U trenutku pisanja ovog teksta njihova blokada još uvijek traje. U petak je ispred fakulteta održan i kontraprosvjed, onih koji Gruhonjiću daju podršku, a koji je bio daleko posjećeniji. No, kako rekosmo, za ovu priliku zadržat ćemo se samo na onome što smo vidjeli i čuli.
Lupiga.Com
Naslovna fotografija: Lupiga.Com
Sviđa vam se ono što radimo? Želite više ovakvih tekstova? Možete nas financijski poduprijeti uplatom preko ovog QR koda. Svaka pomoć naših čitatelja uvijek je i više nego dobrodošao vjetar u leđa.
Nije zgorega jos jednom istaknuti kako srpska vlast (citaj Vucic) vec godinama upreze ove fasisticke volove da za nju (vlast) ciste Srbiju od promisljanja. Cim uoce nekoga da koristi mozak, haranga krece. Nesto slicno kao u Rusiji. Cinjenica da ste bakica u poodmaklim godinama, na primjer, nece vas spasiti od robijanja ukoliko stvari nazivate svojim rjecnikom, a ne rjecnikom vlastodrzaca. Bacanje jaja na lik nekakvog ratnog zlocinca kazneno je djelo... jer drzava stiti svoje zlocince. Docim okupacija visokoskolskih ustanova predstavlja razonodu i sport za drzavne volove, sto ce reci da drzava fucka na svoje ucitelj(ic)e i profesor(ic)e. Po nekoj logici, jedan vol vrijedi malo vise od cijelog sveucilista. Jedan ratni zlocinac vrijedi koliko i svi srpski volovi. Pokusao sam izracunati tu korelaciju, i dosao do zapanjujuceg rezultata: pola kile volovskog mesa kosta mrvicu vise nego cjelokupna srpska inteligencija! Doslovno.
Za nevjerovati...