Sumnja u alkoholiziranost Kolinde Grabar Kitarović na obilježavanju obljetnice Oluje potaknula je dubokoumnu debatu; jedna struja mislilaca čvrsto stoji na liniji da predsjednica države nikada ne smije biti pijana na dužnosti, druga da to pitanje nikada nije važno, pa čak ni da je u pitanju npr. Stipe Mesić, dok treći još raspravljaju je li manje zlo ako je predsjednica baljezgala pod utjecajem neke supstance ili čisto onako, sama od sebe. Neki misle da je eventualno pijanstvo nevažno jer je predsjednica uglavnom trijezna, pa to svejedno ne izgleda mnogo bolje, a neki da je presudno jer spontanost koju potiče alkohol otvara sumnju da Grabar Kitarović stvarno misli sve to što je izgovorila, a to nas pak dovodi do nekih mnogo ozbiljnijih dijagnoza.

U pravu su jedni, drugi i treći, a najviše narod Afganistana, gdje uglavnom nisu čuli ni za Hrvatsku pa nikada neće tražiti odgovore tko je ta žena koja hiljadama kilometara daleko istodobno slavi ratnu pobjedu svoje zemlje i svojim sunarodnjacima obznanjuje da se rat samo preselio u Afganistan. Jedini intelektualno ispravan stav prema Grabar Kitarović i njezinim ispadima je da za njih ne znaš i da te ne zanimaju. 

Mi koji nemamo sreću da se držimo toga, možemo spekulirati koliko je sistema bilo u mahnitosti koju je pokazala te večeri, 5. kolovoza 2019. godine, znajući da ćemo konačan odgovor dobiti tek koncem ove godine na predsjedničkim izborima. 

Političke prilike su neumoljivo na strani opcije da je KGK savršeno usidrena u žalosnu realnost. 

HDZ, prema zadnjim javno objavljenim podacima, broji oko 200.000 članova, što čini skoro rekordan postotak stranačke uključenosti u europskim razmjerima – konzervativci u Ujedinjenom Kraljevstvu, na primjer, imaju pišljivih 120.000 članova. Ovih 200.000 članova HDZ-u nije vjerno zbog nekakve politike, koju HDZ nikada nije imao, niti zato što su Hrvatice i Hrvati tradicionalno uključeni u političke procese, nego zbog čvrstog stranačkog zajedništva u pljački javnih dobara, podjeli plijena i razmjeni ideoloških kamuflaža, mitova, rituala, trica i kučina. 

Do prije četiri-pet godina, iz svojih su sinekura izlazili isključivo kad je vladala suprotstavljena SDP-ova stranačka obitelj, jer im se činilo da bi ovi mogli staviti šapu na dio ideološko-financijskog teritorija. Prvu je kampanju aktualna predsjednica u ta doba stoga mogla graditi na savezu s nasilnim braniteljskim krilom HDZ-a u Savskoj 66 i poruci da će „lupiti šakom o stol“ pred Vladom koja ne rješava goruća ekonomska pitanja. Nije bitno što predsjednica nema ustavne ovlasti da utječe na javne politike, poruka da se HDZ vraća u sedlo skrbi o svojim vjernim sljedbenicima širila se – zajedno s nasiljem i proustaštvom – ulicama Zagreba i izgurala Grabar Kitarović sve do Pantovčaka. 

Kakve sramotne poteze od tamo povlači, nemoguće je nabrojati u jednom komentaru. Poseban temat trebao bi složiti zagrebački Fakultet političkih znanosti koji joj je omogućio status doktorandice, otprilike u isto vrijeme kada je izjavila da se zbog seljaka preferirati obraćati s „Hrvatice i Hrvati“, umjesto „građanke i građani“. 

Kako bilo, u njenom su se mandatu odnosi u desnoj centrali poremetili, državni novčanik dodatno stanjio, veza HDZ-ovog kriminala i opće osiromašenosti izašla na vidjelo po ne zna se koji put, pri čemu predsjednica nijednom nije lupila šakom u stol. 

Političarka s nerealiziranim estradnim ambicijama ili estradnjak s nerealiziranim političkim ambicijama? (FOTO: HINA)

Da će podrška HDZ-u padati vidjelo se već na EU izborima, a potvrdilo u zadnjim istraživanjima podrške predsjedničkim kandidatima. Desni birači sada traže jači šut populizma, više ludila, monarha, samog Isusa ili barem Škoru, pa je žena iz naroda prisiljena na dodatne retoričke egzaltacije i smicalice ako želi zabiti i drugi politički gol. Predsjednica u sadašnjoj atmosferi nije konkurentna ako blesavo ponavlja da će Hrvatska postati Švicarska – sad je vrijeme za prijetnje da Hrvatska neće biti ni Hrvatska. Do toga će, kako smo čuli ove godine u Kninu, sigurno doći ako se ne obranimo u Afganistanu, nego dopustimo da pobijedi „radikalni islam“, pa milijuni muslimana nadru u Europsku uniju i postanu svoji na našem. To im je namjera; dijelom su taj plan već proveli u BiH. 

Tenk ju, madam general, što ćete me opet primiti pod NATO skute ako ove tople poruke gospodina Trumpa, koje sam samo malo preradila za potrebe internog slavlja, ne prođu među tu handrid tauznt members of CDU and deir femili members, frends end nejbrs na idućim predsjedničkim izborima. Aj lav ju, aj lav ju, zavijala je Grabar Kitarović, slineći po vojničkoj uniformi neke NATO generalice koja se uprizorila na kninskoj tvrđavi. 

To je win-win govor za aktualnu predsjednicu, stoga nije isključeno da omamljenost o kojoj se ovih dana priča nije bila od maligana. Dokazano je da u stanju slijepe zaljubljenosti – a predsjednica svake sekunde pokazuje da je očarana svojim izgledom, linijom, mrtvim vjevericama koje lijepi na kapke, svojim govorima, glasnicama, kuharskim, joga i streljačkim vještinama – na mozak djeluje neuromodulator feniletilamin, čudesna molekula po strukturi slična amfetaminu. I feniletilamin i amfetamin smanjuju aktivnost onih dijelova mozga koji su povezani s kritičkim rasuđivanjem, upravo onima koji ti trebaju za barem minimalnu dozu autorefleksije i srama. 

Kako će desni birački blok reagirati na retoriku koja proizlazi iz takvog stanja svijesti? Kako iz tvrde nacionalističke perspektive zvuči hrvatsko slavlje na engleskom jeziku? Kad predsjednica kaže da bi bila najsretnija da je u ratu uzela pušku, ali nije, jer netko mora braniti „besprijekornost“ Oluje? Prostruji li glavom smjernog glasača desnice da je KGK, dakle, već početkom '90-ih, kao nezavršena studentica engleskog i španjolskog, znala da će trebati braniti međunarodnu reputaciju Oluje, pa se još prije diplome zaposlila u jednom ministarstvu, a odmah poslije u MVP-u i odatle – dvije godine nakon faksa, a sve ovo za vrijeme rata – zaprašila u Ameriku kao dužnosnica? Sve predviđajući ubojstva i protjerivanja Srba koja će trebati negirati u Washingtonu? Naposljetku, štrecne li ga što predsjednica države uvodi novi rat u državnu mitologiju, i to širi, globalniji, značajniji na svjetskoj mapi? Ili na sve to samo naglo kolabira? Kad se osvijesti, hoće li glasati za postojeće sranje stvari ili za buduće sranje stvari? Političarka s nerealiziranim estradnim ambicijama ili estradnjak s nerealiziranim političkim ambicijama? Rat protiv muslimana ili mir pod monarhom? Žena koja bestidno izmišlja razlog zašto se nije našla u ratnim rovovima ili muškarac pacifist? Je li moguće da se, suočeni s izborom, birači konačno zgade sami sebi? 

Težak je izbor pred desničarima. Međutim, ništa od toga nije problem Kolinde Grabar Kitarović, niti će ikada biti.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: HINA

Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Korak dalje: Izazovi europske Hrvatske"