Doušnicima su pokrali plaće/honorare! I kako će, od čega, sad preživljavati dotična sirotinja? No, kad su se doušnici (špije, cinkeri, …) našli na cjedilu, kad su im začepili usta da ne mogu reći što su im uši (do)čule, na scenu je stupilo naše sudstvo. Pa mi, ipak, živimo u demokratskoj zemlji i neće nitko, majci, otuđivati/krasti tuđe plaće samo tako, nekažnjeno, jok braćo/brate/brale … već će svačija rit doći na šekret. 

I zaista, otuđivači doušničkih plaća/honorara završili su pred sudom pravde, siječnja ove godine, i fasovali su zaslužene zatvorske kazne, a usto su dužni Republici Hrvatskoj vratiti pronevjereni novac. Nezamislivo, nečuveno, da kod nas netko krade i to da potkrada onaj baš najniži ljudski šljam, tj. doušnike, kojih se svi gade, svi od njih zaziru … Pa kakav je to moral u ovoj našoj demokratskoj, suverenoj i nezavisnoj državi Hrvatskoj, poznatijoj kao Lupeška naša?

Dakle, dotični lopovi i to sa samoga vrha naše Vojno-sigurnosne obavještajne agencije (VSOA), sada će se u zatvoru morati skrivati od svojih kolega, e kako ovi ne bi dočuli i doušili otkuda će velevažni osuđenici smoći masnu lovu koju moraju vratiti u kasu Lupeške naše jer, u zatvorima su doušnici na svojemu terenu, pa će za noge objesiti one lopove koji su im ukrali plaće/honorare, ne bi li tako iz njih iscijedili koji milijunčić, budući da jedan osuđenik mora vratiti milijun i pol, a drugi čak tri milijuna kuna. Opa braćo/brate/brale, ala se kralo, ali i dohakalo … I s time je naša javnost (koji je ovo oksimoron: lupeška javnost!?), čini se, posve zadovoljna. 

No, čemu doušnici u demokratska i transparentna vremena (ponovno sve sami oksimoroni, jer kakva transparentnost u Lupeškoj našoj, koja već time nije demokratska)??? U izvještajima sa suđenja ovoj najstupidnijoj i najprljavijoj krađi (kad hulje potkradaju šljam) iskazano je nekakvo blago zadovoljstvo što je nezavisno (???) sudstvo ipak djelovalo, i to je bilo sve! 

Nitko se nije zapitao i to problematizirao kako je moguće ravnodušno prijeći preko činjenice da neke špijunske službe u Korumpiranoj našoj imaju crne fondove za plaćanje/honoriranje doušnika. Čemu doušnici u vrijeme sveopće hajke na Jugo.&Hrv. UDB-u (koja se zasnivala na doušništvu)?

To je prošlo kao nešto posve normalno. Pa, to je stoga, tumači nam se u Hrvatskom tjedniku od 1. veljače 2018. godine što Hrvatska kao i sve druge demokratske države ima i neke svoje tajne koje se tajno financiraju i klasificiraju kao državne tajne i takve poslove svaka država povjerava svojim najvjernijim ljudima koji o tim poslovima skrbe kao što brižna majka skrbi o svojem djetetu. Takvi poslovi se ne povjeravaju fukarama. 

I zidovi imaju uši (FOTO: Pixabay)

Za krepati od smijeha, jer ovakva se pohvala smeću i smradu javno zapisana nije mogla pročitati još od šezdesetih godina prošlih vremena, kad je jedan pisac ispjevao poemu u pohvalu vlastitoga (ili imaginarnoga) angažiranja u službi nekada, a pogotovo danas, zloglasne UDB-e. Sve prolazi, samo smeće trajno jeste! I tako piše Oskar Davičo kako je bio pozvan kod druga Marka (alias Aleksandra Rankovića op. I.M.). 

„I šta? On odmah i bez uvijanja. Prelaziš na rad u UDB-u. Đavola, UDB-a. Bilo je to s početka. Narodna zaštita se tad to zvalo. Ali, reci kako je počeo drug Marko? Tvoja se vernost zna, junaštva znaju. Ce-Ka ima poverenje u tebe … Dakako, što da dulji? … Šta da duljim! Premeštaju mene u odsek tajni obaveštajni. Ali otkud meni obaveštenje? To je sad moja muka? Džabe se pitam: Ko sam? Znam: radnik, član običan, Kakav ja pa sad – obaveštajac, otkud mi znanje … I šta da pričam zar ja da budem na pijaci cajac s palicom pajac? Ja? Zar je mesto filozofa – oznaš? Kako je to zlo? I kao filozof zar ne voliš sve da spoznaš? A i OZNA Ne? Sve dozna! Pst, tajac. I lišće ima uši … Pa UDB-a. Dosta je! Pokret… Po duši. Verovali ili ne, ali kad je mene pozvao drug, bio sam od neke radosne prepasti prvo nem, pa poražen, pa blažen, pa…“

Hoće li naši doušnici propjevati o VSOA-i, kao što su komunisti pjevali o UDB-i? Vraga hoće, jer su i porijeklo i namjena novčanih sredstava za njihove plaće/honorare naprosto zamračeni. Uništena je sva dokumentacija o toj pljački novca „za specijalne namjene“, premda je riječ o „proračunskom novcu“, namijenjenu „plaćanju raznih operativnih zadaća i akcija“, pa se time i crnilom prelazi preko riječi doušništva. „Brižna majka“, naime, Neprozirna naša pobrinula se za svoju djecu. Generali su dobili po prstima, kad ih se zateklo u državnoj kasi, a jadni su doušnici bačeni na cestu. 

Postoje li još i dalje fondovi za „posebne namjene“ i tko sada njima upravlja i zašto? Tko koga i zašto douškuje u Lupeškoj našoj, kad svi ionako kradu na sve strane pa se čak i lova prosuta oko kanalizacijskoga smrdljivoga odvoda, puna dreka, kupi i ljubi, kad je već od davnih cezarskih vremena poznato da „novac ne smrdi“! Uzalud vam trud saborski mucavci, u nespretnim pokušajima istjerivanja UDB-e iz Lupeške naše (kao „preostatka jugo-mentaliteta“), kad vam se VSOA doušništva pojavljuje na vratima dok vi lovite olinjalu lisicu OZNA-e! 

Što se više premeće po smeću sve više smrdi, a teza je Hrvatskog tjednika da i mi „kao i sve druge demokratske države“ imamo „neke svoje tajne“. No, dobro, je li se pokušalo sanirati te VSOA tajne kao što se radi s Karepovcem? Žalim slučaj, ali neće ići, jer nema toga dezodoransa koji bi prikrio smrad doušništva, ukoliko se hvastamo da smo demokratska, suverena i nezavisna država Hrvatska. 

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Lupiga.Com