Peđa Grbin je prije nekoliko dana predao potpise za kandidaturu za predsjednika SDP-a, a prethodno je na društvenim mrežama objavio prvi dio svog programa #noviSDP, stranka na koju smo ponosni. S Grbinom smo razgovarali o tome kakav bi SDP trebao biti ako on pobijedi na unutarstranačkim izborima koji će se održati 26. rujna, ali i o startu HDZ-ove vlade i o tome što Hrvatsku čeka ujesen.

Još prije desetak dana pozvali ste sve članove SDP-a da plate članarinu, jer se bez plaćene članarine neće krajem rujna moći glasati za predsjednika i ostala tijela SDP-a. Pretpostavlja se da su mnogi razočarani članovi stranke koji su prestali plaćati članarinu mogući vaši glasači. Koliko se članova odazvalo pozivu da plate članarinu kako bi mogli glasati? 

- U trenutku kad je započeo izborni proces u SDP-u imali smo nešto manje od 6.000 članica i članova koji su redovito plaćali članarinu ili su imali dug ne veći od šest mjeseci. Ako znamo da na papiru SDP ima 33.000 članova, onda je jasno koliki je to fijasko za ozbiljnu političku stranku. Taj broj je posljedica dvije stvari. Prvo, to je zbog razočaranja u politiku koju je SDP vodio posljednjih nekoliko godina. A drugo, odlukom predsjednika i tajnika prije tri godine prestalo se s izvještavanjem članova o njihovim obvezama za članarinu. Nisu slane uplatnice, nisu obavještavani o dugu. To je dovelo do manjka u stranačkoj blagajni i do toga da tek nešto manje od šestine članova ima pravo glasa na unutarstranačkim izborima. Inzistirao sam na tijelima stranke da se pismom obavijesti ljude o dugu i više puta sam javno apelirao na članice i članove i - rezultati su tu. Sada imamo oko 12.000 članova s pravom glasa, dakle, dvostruko više nego na početku izbornog procesa. Da se vodstvo brinulo o tome ranije, taj bi broj danas bio daleko veći.

Takva odluka je prije tri godine vjerojatno donesena zbog želje manipuliranja članstvom, jer nije inače normalno dopustiti da se članarina ne plaća i da se o tome ne obavještava članstvo?

- Ta odluka je kriminalno loša, a o razlozima zašto se tako postupalo mogu samo nagađati. Naravno da je moguće ovo što ste zaključili, mnogi i u SDP-u misle isto, ne bez razloga. 

„Umjesto da snose odgovornost, arhitekti poraza u SDP-u dijelili su fotelje“ kazali ste prije nekoliko dana, a Zlatko Komadina vam je odgovorio da su „svi bili konzultirani, mogli su biti kandidati, tko nije htio, nije htio, brod ide dalje“ i da su se saborski odbori morali konstituirati. Što kažete na to?

- Kad nekog nazovete i priopćite mu svoju odluku, a on vam odgovori da odluka nije dobra i da bi je trebalo korigirati, a vi mu odgovorite - „ne, ja sam već odlučio“ - onda to nisu konzultacije, nego puko obavještavanje. Konzultacije su kad nekog nazoveš i pitaš za njegovo mišljenje i kad ti objasni zašto, npr. Rajko Ostojić ne bi trebao biti potpredsjednik Hrvatskog sabora ili Nikša Vukas predsjednik saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost pa ti onda prihvatiš argumente. Međutim, kolega Komadina nije tako učinio, sam je donio odluku o podjeli saborskih funkcija, a ja u takvoj podjeli fotelja, samo da bih dobio viši koeficijent na plaću, ne želim sudjelovati. 

Grbin je u petak predao kandidaturu s potpisima za predsjednika SDP-a (FOTO: HINA/Edvard Šušak)

Predali ste kandidaturu, vi prvi, a zasad su najavu da će se kandidirati za predsjednicu, odnosno predsjednika, iskazali i Mirela Ahmetović i Željko Kolar. Koje su razlike u stavovima i u djelovanju vas i gospođe Ahmetović?

- Počeli smo prikupljati potpise u utorak i kad sam vidio da je tih potpisa daleko, daleko više nego što je potrebno, odlučio sam predati u petak kandidaturu. Potpisa podrške imam negdje oko 1.400 i tako sam u samo dva i pol dana prikupljanja dobio podršku više od deset posto članova SDP-a s pravom glasa. Kada me pitate za razlike u stavovima, mogu reći da mi je izuzetno drago da je kolegica Ahmetović pročitala moj program za organizacijski ustroj SDP-a, kojeg sam objavio u ponedjeljak i većinu toga ponovila na predstavljanju svoje kandidature. Znači da sam prepoznao prave probleme u SDP-u. Samo, postoji jedna bitna razlika. Ja o svemu tome govorim dvije i pol, tri godine. Da me je tada podržao dovoljan broj kolegica i kolega, danas vjerojatno ne bismo razgovarali o najgorem rezultatu SDP-a od devedesetih … Ali, bolje ikad nego nikad. Drago mi je da sada i drugi razumiju nužnost promjena i da drugi ponavljaju ono s čim sam izašao u javnost. To je jamstvo da ćemo u SDP-u u narednom razdoblju doista nešto napraviti. Dakle, razlika je u tome što ja kreiram, a oni kopiraju.

Rok za prijave je do kraja mjeseca, bit će još kandidata za predsjednika. Što je više kandidata, bit će opet i novih podjela u SDP-u?

- Ali, zašto? Zašto mislite da više kandidata znači podjelu? Ja ću vam odgovoriti - ne. Da je bio samo jedan kandidat, onda bi na površini, prema vani, izgledalo da je to idilično, a ispod mirne površine odvijala bi se oluja zakulisnih igara, sitnih podmetanja i koječega drugoga. SDP je demokratska stranka. I u demokratskoj stranci je najnormalnija stvar da, ako imaš ambiciju i ako smatraš da možeš stranci ponuditi nešto više od ovoga što sad ima, da dođeš i kandidiraš se. Nakon toga ćemo voditi debate, suočiti mišljenja i raspraviti ono što je najbolje za stranku. Nadam se da niti kolegica Ahmetović niti kolega Kolar nisu ničiji eksponenti. To su političari koji imaju rezultate na terenu i ljudi koje ću s uživanjem imati u svom timu nakon što provedemo unutarstranačke izbore.

Svakako, vi odlučno branite ovaj sustav glasanja. Ali, neki su govorili protiv njega. Arsen Bauk, ali i Biljana Borzan smatraju da je vrijeme da se sustav izbora mijenja. Vjerojatno zbog tog negativnog iskustva s izborom Davora Bernardića, ma što tko mislio o njegovom radu. Sada se sustavom jedan čovjek - jedan glas biraju i potpredsjednici stranke i cijelo Predsjedništvo. I uspostavljen je sustav rodne ravnopravnosti - jedan muškarac, jedna žena i tako redom.

- S njima se u mnogim stvarima slažem, u nekima manje, to je normalno. Sučeljavanje mišljenja i razmjena ideja su bogatstvo koje nas gura naprijed. Sukob ideja u najpozitivnijem smislu je jedini način za SDP da bude mobilna stranka, ona koja građanima Hrvatske ima što ponuditi. A SDP da bi to činio, mora biti demokratska stranka. A što je više demokratsko, nego da članice i članovi ravnopravno, pod istim uvjetima i na isti način biraju one koji će upravljati strankom u idućem razdoblju? Ako nisi zadovoljan rezultatima na parlamentarnim izborima, hoćeš li dovesti demokraciju u pitanje ili ćeš se sam aktivirati i pokušati pomoći političkoj opciji s kojom se slažeš da na sljedećim izborima pobijedi? Potrudi se da budeš bolji i da na sljedećim izborima pobijediš i promijeniš ono s čime nisi bio zadovoljan. To je moja filozofija i moja poruka članicama i članovima. Demokracija u stranci mojim izborom ne da neće biti dovedena u pitanje, nego će se samo širiti. 

Objavili ste na društvenim mrežama vaš program s idejama i smjernicama za oporavak SDP-a. 

- To je prvi dio programa, jer ovo su unutarstranački izbori. A onda je najnormalnije da najprije objaviš program koji se odnosi na unutarnji ustroj i funkcioniranje stranke. U sljedećim danima predstavljat ću i druge dijelove programa koji se odnose na probleme u društvu. Predsjednik SDP-a, u ovom trenutku lider opozicije, a sutra predsjednik hrvatske Vlade, mora imati jasne političke stavove i komunicirati ne samo s članicama i članovima stranke, nego i s biračima.

"U takvoj podjeli fotelja, samo da bih dobio viši koeficijent na plaću, ne želim sudjelovati" (FOTO: HINA/Edvard Šušak)

U tom prvom dijelu programa pišete da SDP-u nedostaju sadržaji, politike i programi, edukacija. A kažete i da je SDP posljednjih godina sve više postajao klijentelistička stranka. 

- Nemam tome što dodati. To su činjenice koje se previše dobro vide. Kad govorimo o klijentelizmu, svi imamo u stranci ljude koje smatramo osobnim prijateljima, ali to ne može biti kriterij u napredovanju. Na jednom od druženja s članovima rekao sam nešto što se možda neće svima svidjeti: „Posao predsjednika nije da bude nekome prijatelj, da vas grli i da vam prodaje lažna obećanja, nego da vam bude kolega i suradnik. Ovo je posao, ovo je poziv i tako ga treba voditi. Kada imate dobre rezultate, stranka ih mora uvažavati i na njima graditi daljnji uspjeh. Ne moramo biti prijatelji niti se voljeti, ali moramo biti suradnici. I to je ključ za uspjeh stranke.“ Ako je netko uspješan, ako ima rezultate i dobre ideje kako ići naprijed, ja to moram poštovati, to je moja obveza. Rezultati i rad su najbolji lijek protiv klijentelizma. 

HDZ-ova vladavina možda i neće trajati četiri godine. Dosta je tanka većina u Saboru, čeka nas teška ekonomska, socijalna i zdravstvena situacija. No ima li SDP uopće realnih šansi opet doći na vlast? Europski kontekst je dosta obeshrabrujući. Ljevica je na vlasti samo u Španjolskoj, Portugalu, donekle u Italiji, u Švedskoj, Danskoj… 

- U Finskoj i na Malti, pobrojali smo dobar dio Europe. U Francuskoj i Belgiji vladaju centristi, u Njemačkoj velika koalicija. Nešto malo više od trećine Europe je ljevica, trećina je desni centar, imamo nekoliko centrističkih zemalja i imamo velike koalicije. Ne možemo govoriti da ljevice nema i da ljevica nije uspješna. Uostalom, nije jedini način mijenjanja situacije u državi doći na vlast. Doduše, na vlasti imaš daleko više poluga i mehanizama provoditi svoju politiku. Ali, upornim radom prisilit ćeš vladajuće da promijene svoje djelovanje iz čistog straha od suda javnosti. Tako smo kolega Hrelja i ja išli sa zakonom da se osigura 27 posto za umirovljenike rođene nakon 1962. godine. Kad to nije uspjelo, išli smo s prijedlogom za autentično tumačenje i to nije uspjelo. Onda smo napisali prijedlog za ocjenu ustavnosti Ustavnom sudu. Shvatili su da to ne mogu dobiti, promijenili su zakon, osigurali smo bolje uvjete za sve umirovljenike u Hrvatskoj. Kad te izbace na vrata, vratiš se kroz prozor. To sam radio do sada i još ću više raditi kao predsjednik stranke. 

Kako ocjenjujete HDZ-ovu kompoziciju koalicije i sam početak njihovog rada?

- Demokratski uzusi svakoj vladi daju 100 dana pa ću se i ja voditi tim načelom. Međutim, izdvojit ću dva trenutka koji bi već sada mogli pokazati smjer rada Vlade. Prvo, proslavu Oluje i tonove kakve nismo prečesto čuli iz usta predsjednika HDZ-a. I to treba jasno pohvaliti. To je dobro za Hrvatsku i za okruženje u kojem živimo. Ponašanje kolege Borisa Miloševića bilo je također na visini i nadam se da će se ponoviti i prilikom obilježavanja tragičnog zločina u Gruborima. Nemam nikakav problem, ako je netko napravio nešto dobro, kazati da je to način na koji treba raditi i dalje. Ali, imamo i drugi primjer, a to je Zakon o obnovi Grada Zagreba. U izbornoj kampanji svi su se busali u prsa da ćemo donijeti zakon u prvih nekoliko tjedana. Ali, što se onda napravilo? Provedeno je prvo čitanje i idemo na godišnji odmor. To je loš primjer. I to je pokazatelj da ova vlada ipak nema viziju kako riješiti jedan tako ozbiljan problem. Potres je bio 22. ožujka i bilo je itekako dovoljno vremena da se pripremi odgovarajući zakon. Italija je nakon potresa u Aquili donijela zakon za manje od mjesec dana. Slušam ministra Horvata koji kaže da ključni problem zakona još uvijek nije riješen. To je socijalni kriterij i kako pomoći onima koji neće moći platiti niti 20 posto za obnovu konstrukcijskih elemenata, a znamo da obnova unutrašnjosti stanova nije predmet Zakona. Odgovor na taj ključan problem Zakona još uvijek ne znamo, očito ga ne zna niti Vlada i pokazuje jedan velik nedostatak ideja za rješavanje konkretnih pitanja. No, prvih 100 dana nećemo previše kritizirati. Kada u Sabor dođe zakonski prijedlog o obnovi od potresa, uputit ćemo amandmane i o njihovom prihvaćanju ovisit će u konačnici naša podrška zakonu. 

Zaraza koronavirusom enormno eskalira u Hrvatskoj proteklih dana. Turizam je dosad bio i uspješniji nego što smo u ovim okolnostima očekivali, ali je li Nacionalni stožer civilne zaštite izgubio svaku vjerodostojnost. Jer, ne zna se gdje počinje struka, a završava politika i obrnuto. Imali smo dosta velikih okupljanja - Sinjsku Alku, okupljanja za Veliku Gospu, rad noćnih klubova i u zatvorenim prostorima, itd. Kakav je taj balans u kojoj je trebalo ostvariti što bolji turistički rezultati a sačuvati zdravlje?

- Najveći je problem da smo o krizi s koronavirusom proteklih tjedana više toga saznali iz inozemstva nego iz Hrvatske. Primjerice, prije više od mjesec dana iz Slovenije smo upozoreni na žarišta u noćnim klubovima. I ništa nije poduzeto. Umjesto da se interveniralo i da se taj oblik ugostiteljske usluge na vrijeme ograničio, a vlasnicima i zaposlenima osigurala kompenzacija, za koju bi sredstva došla već samo zbog činjenice da ne bi bili stavljeni na crvene liste od Italije do Norveške. Da se reagiralo kako treba, da je Vlada radila svoj posao, danas ne bismo imali ovakvu dramu sa zaraženima niti ovakve egzoduse turista. Kažete da je Stožer izgubio svaki kredibilitet. Mogao bih sada vikati da sam to govorio, ali neću to činiti jer mi je izuzetno žao zbog toga, jer je zaštita života i zdravlja ljudi jedna od najvažnijih zadaća svake države, a Hrvatska ju danas ne ispunjava dobro. Ni kad sam podnosio prijedlog za zaštitu ustavnosti, nisam to činio da bih bilo koga ometao u radu, nego samo zato što želim da se u ovoj zemlji poštuju Ustav, zakon i procedure. Da se zna tko što radi, da se zna što su čije zadaće i da ti koji imaju odgovornost, tu odgovornost i ispunjavaju i da rade svoj posao. Da Capak ne govori jedan dan jedno a drugi dan drugo, ovisno o tome što odgovara njegovim političkim pokroviteljima. 

Capak je izraziti primjer.

- Ali, nije samo on. Beroš je u travnju, svibnju vikao da dovoljno testiramo, da nema potrebe za većim testiranjem, a sada kaže da se bez većeg testiranja ne možemo boriti sa zarazom. Ravnatelj Svjetske zdravstvene organizacije je u ožujku govorio: „Testirajte, testirajte, testirajte…“ Mi umjesto da učimo na primjerima, po dobrom starom hrvatskom običaju improviziramo, a ta improvizacija nam se sada obija o glavu i mi imamo brojke koje su poražavajuće. U nekim segmentima te se brojke mogu usporediti s onima u Italiji početkom godine, samo što je sada ljeto pa posljedice bolesti nisu tako teške kao što su bile zimi. Ali, što će se dogoditi za dva mjeseca, kada ljudi budu u zatvorenom? Ovo što gledamo u radu Stožera danas je na razini grčke tragedije i apeliram na Vladu da se zbroji i počne raditi.

"Moramo svi sjesti za stol - od centra do ljevice i dogovoriti se oko poštene i nekorumpirane osobe koja može pobijediti korupcijsku hobotnicu što ju je stvorio Milan Bandić, uz podršku HDZ-a u Gradskoj skupštini" (FOTO: HINA/Edvard Šušak)

Mnogi su mišljenja da je medicinska struka trebala predlagati mjere, a da Vladino tijelo koje je političko i ima svu odgovornost - odlučuje. 

- Kad su se donosile izmjene i dopune Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti u travnju, mi nismo predlagali da se Vlada razvlasti, dapače. Mi smo predlagali da one ogromne ovlasti Stožera pripadnu Vladi kao političkom tijelu i tijelu koje snosi odgovornost. Vlada Slovenije mora na tjednoj bazi odgovarati što radi u vezi pandemije. Kad vidimo takve primjere, vidimo da je ovo što se u Hrvatskoj događa krivo. Izvršna vlast je ta koja mora u svakoj situaciji procjenjivati hoće li primijeniti ono što je predložila zdravstvena struka ili će učiniti balans s onim što od njih traži ekonomska struka. To je nešto što je politika morala preuzeti na sebe, a odluke o zabrani javnog okupljanja ili zabrani napuštanja mjesta prebivališta mora donijeti Hrvatski sabor u Ustavom propisanom postupku. Mi iz oporbe samo tražimo da se poštuje Ustav ove zemlje. Evo primjera donošenja Zakona o izmjenama zakona o sustavu civilne zaštite. Uvršten je u dnevni red u 9 i 30, raspravljen do 10 sati, izglasan u 10 i 30, predsjednik Republike ga je potpisao i stupio je na snagu u ponoć - pokazali smo da nekad možemo djelovati daleko brže od Stožera, bez obzira što nas je u Saboru 151. A s druge strane, pogledajte reakcije Stožera danas, kada se tjednima ne uspijevaju donositi elementarne odluke. Sramota.

Zapamćena je vaša izjava da biste podržali Tomislava Tomaševića za gradonačelnika Zagreba. Je li on i dalje vaš favorit? 

- Nikada nije niti bio. Rekao sam da je za građane Zagreba manje bitno iz koje će političke opcije doći novi gradonačelnik, koliko je bitno da ta osoba bude kvalitetna, ozbiljna i u stanju upravljati Zagrebom, da bude poštena i nekorumpirana te da može pobijediti korupcijsku hobotnicu koju je stvorio Milan Bandić, uz podršku HDZ-a u Gradskoj skupštini. Naravno da bih želio da gradonačelnik Zagreb bude iz SDP-a, ali sada svaka politička stranka, ako je iole ozbiljna, mora staviti svoje ambicije na drugo mjesto. Tu mislim i na Možemo. Moramo svi sjesti za stol - od centra do ljevice i moramo pronaći najbolje rješenje za Zagreb. Ono koje će Zagrebu omogućiti razvoj i da nakon 20 godina dobije nove tramvajske tračnice, vlast koja se brine o prometnim problemima, a ne fontanama, koja ne dozvoljava gradnju u parkovima, koja pazi da se novac iz gradskog proračuna troši transparentno i da Grad od vrha do dna funkcionira. To je zadaća svih nas koji u ovom trenutku činimo zagrebačku opoziciju, s tim da isključujem ekstremno desne stranke. One ni o čemu osim o preimenovanju ulica ne znaju razgovarati. Oporba se mora organizirati, osmisliti nastup na ovim izborima i pobijediti. Ime osobe koja će biti kandidat za gradonačelnika u ovom je trenutku čak i sporedno. U tom kontekstu nemam ništa protiv da to bude Tomašević, kao što nemam ništa protiv i da to bude netko drugi tko će jamčiti ovo što sam naveo.

Ako budete izabrani za predsjednika SDP-a, politika te stranke bi bila politika okupljanja, nije niti moguće drukčije doći na vlast. Okupiti i one koji su lijeviji od SDP-a i centar? 

- SDP nikad nije na parlamentarnim izborima pobijedio sam pa tako vjerojatno neće niti u budućnosti. Moramo surađivati s onima koji su nam bliski, koji su pošteni, radišni, odgovorni i nekorumpirani. Velika prednost SDP-a i pred Možemo i onima okupljenima oko njih je što u SDP-u ima mjesta za ljude koji se smatraju demokratskim socijalistima, ali i one koji se smatraju socijalnim liberalima, dakle od ljevice do lijevog centra, nekad i samog centra. SDP ima širinu koju Možemo nema. Zato upravo SDP ima obvezu, prvenstveno u Zagrebu, okupiti oko sebe one koji će Hrvatskoj donijeti promjenu. A kadrovske, personalne odluke su drugi korak.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: HINA/Edvard Šušak

Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Korak dalje: Izazovi europske Hrvatske"