Komentar izraelskog povjesničara, filozofa i spisatelja Yuvala Noaha Hararija u hrvatskom prijevodu donosimo s portala The Washington Post

Izraelci se bore da shvate što nas je upravo pogodilo. Isprva smo uspoređivali trenutnu katastrofu s Jomkipurskim ratom 1973. godine (rat koalicije arapskih država protiv Izraela, op. prev.). Prije pedeset godina, vojske Egipta i Sirije pokrenule su iznenadni napad i nanijele Izraelu niz vojnih poraza, prije nego što su se Izraelske obrambene snage (IDF) pregrupirale, ponovno preuzele inicijativu i okrenule ploču.

Međutim, kako pristiže sve više i više užasnih priča i slika o masakru čitavih zajednica, sinulo nam je da ono što se dogodilo nije nimalo nalik Jomkipurskom ratu. U novinama, na društvenim mrežama i na obiteljskim okupljanjima ljudi prave usporedbe s najmračnijim vremenima židovskog naroda - kada su nacističke Operativne jedinice za ubijanje opkolile i ubile židovske seljane tijekom holokausta i kada su protiv Židova vođeni pogromi u Ruskom carstvu.

IZRAELSKI NOVINAR GIDEON LEVY: „Ima li nade u ovome? Ne. Hoće li Izrael naučiti lekciju? Ne.“

YUVAL NOAH HARARI: „Zašto je Vladimir Putin već izgubio ovaj rat?“

MALA POVIJEST VELIKOG SUKOBA: Krvavi ples Izraelaca i Palestinaca koji traje već sto godina

SVIJET NAKON KORONAVIRUSA: Ova oluja će proći, ali ćemo živjeti u drugačijem svijetu

Osobno imam obitelj i prijatelje u kibucima Be'eri i Kfar Aza i čuo sam mnoge užasne priče. Hamas je satima imao punu kontrolu nad ove dvije zajednice. Teroristi su išli od kuće do kuće, sustavno ubijajući obitelji, usmrćujući roditelje pred djecom i uzimajući taoce, čak i bebe i bake. Užasnuti preživjeli ljudi zaključavali su se u ormare i podrume, zvali vojsku i policiju u pomoć, pomoć koja nije dolazila sve dok, često, nije bilo prekasno.

Moj 99-godišnji stric i njegova 89-godišnja supruga članovi su kibuca Be’eri. Svi kontakti s njima prekinuti su ubrzo nakon što je Hamas preuzeo kibuc. Satima su se skrivali u svojoj kući dok su deseci terorista divljali i kasapili. Stigao mi je glas da su preživjeli. Poznajem mnoge ljude koji su upravo primili najgoru vijest u životu.

Moja ujna i ujak dvoje su žilavih Židova - rođeni u istočnoj Europi u međuratnim godinama, već su izgubili jedan svijet u holokaustu. Odrastali smo uz priče o bespomoćnim Židovima koji se skrivaju od nacista u ormarima i podrumima, a da im nitko ne dolazi u pomoć. Država Izrael osnovana je baš zato kako bi se osiguralo da se ovo više nikada ne dogodi.

Pa kako se to dogodilo? Kako je država Izrael propustila reagirati?

Izraelsko bombardiranje Gaze (FOTO: HINA/EPA/Mohammed Saber)

Na jednoj razini, Izraelci plaćaju cijenu za godine oholosti, tijekom kojih su naše vlade i mnogi obični Izraelci osjećali da smo toliko jači od Palestinaca da smo ih mogli jednostavno ignorirati. Mnogo se toga može kritizirati u načinu na koji je Izrael odustao od pokušaja sklapanja mira s Palestincima i desetljećima držao milijune Palestinaca pod okupacijom.

Ali to ne opravdava zločine što ih je počinio Hamas, koji u svakom slučaju nikada nije prihvatio ikakvu mogućnost za mirovni sporazum s Izraelom i koji je učinio sve što je u njegovoj moći da sabotira Sporazume u Oslu (mirovni sporazumi između Izraela i Palestinske oslobodilačke organizacije, op. prev.). Svatko tko želi mir mora osuditi Hamas i nametnuti mu sankcije te zahtijevati momentalno oslobađanje svih talaca i potpuno razoružanje Hamasa.

Štoviše, bez obzira koliko se krivnje pripisuje Izraelu, to ne objašnjava disfunkcionalnost države. Povijest nije priča o moralu.

Pravo objašnjenje izraelske disfunkcionalnosti je populizam, a ne neki navodni nemoral. Izraelom je godinama upravljao jaki populistički lik, Benjamin Netanjahu, koji je genij za PR, ali je nekompetentan premijer. On je više puta dao prednost svojim osobnim interesima nad nacionalnim interesima i svoju karijeru izgradio na podjeli nacije. Na ključne položaje postavljao je ljude više na temelju lojalnosti nego kvalifikacija, preuzimao je zasluge za svaki uspjeh, a nikada nije preuzimao odgovornost za neuspjehe. Činilo se da pridaje malo važnosti da govori ili čuje istinu. 

Politička koalicija koju je Netanjahu osnovao u prosincu 2022. godine bila je daleko najgora. To je savez mesijanskih fanatika i besramnih oportunista, koji su ignorirali brojne probleme Izraela - uključujući sve goru sigurnosnu situaciju - umjesto toga su se usredotočili da sebi prigrabe neograničenu moć. U potrazi za ovim ciljem, usvojili su politiku koja izaziva krajnje podjele, širili nečuvene teorije zavjere o državnim institucijama koje su se protivile njihovoj politici i označili služeće elite zemlje kao izdajice "duboke države".

Benjamin Netanjahu i Donald Trump dok je potonji bio predsjednik SAD-a (FOTO: Hina/EPA/Debbie Hill)

Vladu su njezine vlastite sigurnosne snage i brojni stručnjaci opetovano upozoravali da njezina politika ugrožava Izrael i u vrijeme rastućih vanjskih prijetnji nagriza izraelsko odvraćanje (termin za izraelsku sigurnosnu doktrinu koja bi trebala spriječiti izraelske neprijatelje da napadnu državu ili naude njezinim građanima, op. prev.). Ipak, kada je načelnik stožera IDF-a zatražio sastanak s Netanjahuom kako bi ga upozorio na sigurnosne implikacije vladine politike, Netanjahu se odbio sastati s njim. Kad je ministar obrane Yoav Gallant ipak digao uzbunu, Netanjahu ga je smjenio. Onda je bio prisiljen vratiti ga samo zato što je javnost pobjesnila. Takvo ponašanje tijekom godina omogućilo je da nesreća pogodi Izrael.

Bez obzira što netko mislio o Izraelu i izraelsko-palestinskom sukobu, način na koji je populizam nagrizao izraelsku državu trebao bi poslužiti kao upozorenje drugim demokracijama diljem svijeta.

Izrael se još uvijek može spasiti od katastrofe. Još uvijek ima odlučujuću vojnu prednost nad Hamasom, kao i nad brojnim drugim neprijateljima. Dugo sjećanje na židovsku patnju sada pokreće naciju. IDF i drugi državni organi se oporavljaju od početnog šoka. Civilno društvo se mobilizira kao nikada prije, popunjavajući mnoge praznine nastale zbog nefunkcioniranja vlade. Građani stoje u dugim redovima za darivanje krvi, primaju izbjeglice s ratnog područja u svoje domove te doniraju hranu, odjeću i druge potrepštine.

U ovom času potrebe, također, pozivamo naše prijatelje diljem svijeta da stanu uz nas. Puno je toga što se može kritizirati u ponašanju Izraela. Prošlost se ne može promijeniti, ali nadamo se da će Izraelci, kada se osigura pobjeda nad Hamasom, ne samo pozivati na odgovornost našu sadašnju vladu, već će i napustiti populističke zavjere i mesijanske fantazije - i pošteno se potruditi ostvariti izraelske temeljne ideale demokracije kod kuće i mir u inozemstvu.

Objavljeno u The Washington Postu 11. listopada 2023. godine

Za Lupigu preveo Ivor Fuka

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: HINA/EPA/Salvatore di Nolfi