„U tom se HAVC-u – piše to i u jučerašnjim novinama – razmahala 'kriminalna hobotnica'. U tom HAVC-u novce hrvatskih poreznih obveznika zlorabi 'pljačkaško društvo'. I tom je HAVC-u – na neskrivenu radost one gospođe koja nastupa u ime Koordinacije udruga hrvatskih branitelja i stradalnika Domovinskog rata – napokon isporučen navodno 'najnegativniji nalaz Državne revizije u povijesti Hrvatske', pa je njegov ravnatelj, onaj Hrvoje Hribar, naposljetku podnio ostavku. Ako niste revno pratili što su sve koordinirani i udruženi ljubitelji slikopisne umjetnosti izgovorili na račun tog Hribara i ustanove kojom je do jučer ravnao, možda još ne znate“, piše u Novom listu, u svojoj Trafici, Predrag Lucić. 

Potom Lucić iznosi „notorne činjenice“ poput one da je „HAVC stvoren kako bi se kontrola nad filmom čvrsto zadržala u rukama sljedbenika Tita i partije“; da je „HAVC zapravo centar antihrvatske ideje i prakse“ koji djeluje „točno po receptu Memoranduma 2 Srpske akademije nauka i umetnosti“; da su „osobe poput Hrvoja Hribara“ i još nekih „sačinile optužnice protiv branitelja u našoj Domovini“, te „stvorile okvir ravnodušnosti, iskrivljene povijesti i neznanja“ trošeći proračunski novac na „filmove u kojima se izjednačava agresor i žrtva, u kojima se relativizira i obeščašćuju žrtvovani životi i njihove obitelji, u kojima se ismijava naziv vrhovnog zakona neke zemlje, u kojima se bezočno udara na temelje hrvatske države“; da HAVC potpomaže Motovun Film Festival na čijem je traileru „današnja Republika Hrvatska kao i njeni simboli, zastava i grb, prikazana kao totalitaristička nacistička zemlja“, a čime se uzgred „već bavi nadležno državno odvjetništvo“; da je Hribar „financirao oca i sina Šerbedžiju za 'Oslobođenje Skoplja', a ne za film o oslobađanju Knina“.

Hrvatska će kinematografija, htjela-ne htjela, uskoro raskrstiti s tim mračnim razdobljem (IZVOR: HAVC)

„Ali sada je svim tim opačinama došao kraj, pa će se nakon Hribarova odlaska iz HAVC-a najzad stvoriti uvjeti da se 'Hrvatska vrati u hrvatsku kulturu' i na kinoekranima, da se 'prikaže stvarna istina o Domovinskom ratu', te da se 'konačno, nakon 25 godina snimi i koji relevantan film o našem stradanju i našoj pobjedi'. HAVC će pritom biti posve nepotreban, jer 'konačno dolazi vrijeme da se u skladu s ustavnim odredbama ustanovi tijelo koje će nadzirati što će se snimati o Domovinskome ratu i što ćemo financirati našim novcem', a u tom tijelu – kao vrhovni autoriteti za ustroj hrvatske filmske poetike po načelima dom-realizma i kao jamci za spektakularnu pobjedu Domovinskog rata nad dosadašnjim protudomovinskim filmom – 'moraju biti predstavnici Ministarstva obrane, Ministarstva branitelja i predstavnici veteranskih udruga'“, nastavlja Lucić, pa dodaje kako bi se spomenutim predstavnicima trebalo priključiti i mjerodavne eksperte iz Državnog ureda za reviziju, iste one koji su pretresajući poslovanje HAVC-a napisali prigovor u kojem kažu kako „nisu osigurani pokazatelji na temelju kojih je moguće dati ocjenu mogu li i na koji način odabrani projekti i programi pridonijeti razvoju hrvatske kulture“.

„Pa ako Državna revizija nije uspjela pronaći nikakve pokazatelje da je HAVC bilo čime pridonio razvoju hrvatske kulture, krajnje je neumjesno da se hrvatski filmaši pozivaju na nekakve nagrade dobivene po kojekakvim međunarodnim festivalčićima u Berlinu, Veneciji, Cannesu, Montrealu… Ili da razdoblje u kojemu je HAVC-om ravnao Hrvoje Hribar nazivaju 'najuspješnijim u povijesti hrvatske kinematografije od uspostave državne neovisnosti, i stvaralački i prema međunarodnom rejtingu, i prema financijskoj dobiti'“, piše Lucić zaključujući kako će hrvatska kinematografija, htjela-ne htjela, uskoro raskrstiti s tim mračnim razdobljem, kako bi na temelju Državne revizije napravila iskorak ka dugo naviještanom državotvornom revizionizmu.

„Pa će Hrvoje Hribar tek vidjeti što ustvari znači ona njegova dijagnoza da je 'u Hrvatskoj na snazi maligni pokret otpora prema temeljnim kreativnim dostignućima vlastite zajednice, neka vrsta autoimune bolesti'“, zaključuje se u komentaru koji u cijelosti možete pročitati na ovom linku.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Hina