Režija: Florian Zeller

OTAC: Drama strašnija od mnogih horora

OTAC: Drama strašnija od mnogih horora

Marko Jovanović

04. 02. 2022.

ocjena:
godina: 2020.
trajanje: 97 minuta
uloge: Anthony Hopkins, Olivia Colman, Mark Gatiss, Imogen Poots, Rufus Sewell, Olivia Williams
žanr: drama
scenario:  Florian Zeller, Christopher Hampton
režija: Florian Zeller
Film „The Father“ priča je o čoveku u dubokoj starosti. To je film u kojem je uspelo ono što je uspevalo tek retkima koji su se u svojim filmovima bavili tematikom demencije i mentalnog propadanja kod starijih ljudi. Zahvaljujući neverovatnom scenariju, ovo delo je ne samo jedinstveno, nego i duboko istraživanje strašne bolesti. Gledajući „The Father“ kao da smo i sami uvučeni u um Anthonyja (Hopkins), nekadašnjeg inženjera koji je potpuno izgubio vezu sa stvarnošću. On uglavnom ne zna ko su ljudi oko njega, ne zna ni gde se nalazi, a zaista je teško sve to gledati jer smo svesni da se to mnogima dešava u stvarnosti. Kako se Anthony sve više gubi, tako je i gledalac zajedno s njim sve više izgubljen. Francuski reditelj Florian Zeller, koji je napisao i scenario zasnovan na njegovoj istoimenoj pozorišnoj drami, zajedno sa Christopherom Hamptonom, sjajno je strukturirao ovu zaista tešku priču o čoveku kojem se baš sve ispremešalo u glavi.
OTAC: Drama strašnija od mnogih horora

Hopkins je u svojoj 83. godini postao najstariji dobitnik Oscara za glumu, za ovu ulogu je dobio svog drugog Oscara (prvog je zaslužio pre 30 godina, kada je nagrađen za ulogu Hannibala Lectera u filmu „The Silence of the Lambs“ iz 1991. godine). „The Father“ je bio nominovan za ukupno šest Oscara (najbolji film, produkcijski dizajn, montaža, adaptirani scenario, glavni glumac i sporedna glumica), a na kraju je osvojio dva – drugi je za scenario.

Film je to bez ijednog natprirodnog elementa, ali ipak drama strašnija od mnogih horora. Prvi put srećemo Anthonyja dok sedi u svom otmenom londonskom stanu i sluša klasičnu muziku. Ima 80 godina, nestašan je i želi da živi sam (uveren da je i dalje sposoban za samostalan život) i odbija sve negovatelje koje mu šalje njegova ćerka Anne (Colman). On, naravno, nije svestan svoje bolesti i misli da je potpuno priseban, čak je i svadljiv prema onima koji ga navodno prave ludim. To je ozbiljna konfuzija, ne samo u glavi glavnog protagoniste, već i u našoj, tim više što se menjaju i glumci koji igraju likove oko njega

Pratimo kako njegovo stanje utiče na Anne, koja dolazi u situaciju da tuguje zbog gubitka oca, mada je on još uvek živ. Iako se skoro cela radnja filma odvija u stanu u kojem Anthony živi, on je stalno izgubljen. Ne može da se seti gde je ostavio stvari, oterao je negovateljicu koju je optužio za krađu, počinje da sumnja u namere svojih bližnjih ... Scenario ne pokušava da ulepša njegovo stanje, štaviše, daje nam brutalnu sliku ove bolesti.

Ova potresna drama briljantno funkcioniše zahvaljujući sjajnim glumačkim performansama. Anthony Hopkins je apsolutno maestralan, velški veteran daje jednu od najboljih izvedbi u svojoj karijeri, ako ne i najbolju. On na nestvarno ubedljiv način prikazuje zbunjenog, uplašenog, ponekad šarmantnog i ljutog čoveka. Iako je „The Father“ skoro Hopkinsov one-man show, u ulozi njegove ćerke Anne odlično mu parira vrsna britanska glumica Olivia Colman.

Zeller je napravio zastrašujući film o ovoj bolesti i treba mu apsolutno čestitati na tome: tako jasno dezorijentisati gledaoca i prebaciti ga unutar misaonog toka dementne osobe je ogromno postignuće. Ovakav film, naravno, nije lako preporučiti, ali s obzirom na to da Hopkins briljira i da je Zeller snimio vrhunski film, možda bi ipak svako trebao da pogleda ovu izuzetno kvalitetnu i tešku dramu. „The Father“ je jedan od onih filmova koji nudi brojna iznenađenja i u kojem nam je u početku malo toga jasno, no u kojem sve na kraju ipak seda na svoje mesto.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: The Father