CRVENI TOBOGAN: Slijepčevićev novi film kao priručnik za građanske pobjede

Marko Stojiljković
02. 04. 2025.
uloge: | - |
---|---|
žanr: | dokumentarni |
scenario: | Nebojša Slijepčević |
režija: | Nebojša Slijepčević |

Nebojša Slijepčević, recentni dobitnik Zlatne palme, nagrade EFA i francuskog Césara za svoj film „Čovjek koji nije mogao šutjeti“, ispratio je događaje i uobličio ih u kratki dokumentarni film „Crveni tobogan“. Njegova premijera otvorila je 21. izdanje festivala ZagrebDox, zajedno s filmom „Najglasnija tišina“ Aleksandra Reljića o studentskom buntu u Srbiji.
ČOVJEK KOJI NIJE MOGAO ŠUTJETI: Film kojem je mjesto u kurikulumu za srednju školu
APETITI CRKVE: Što stvarno niče na Savici, u 3D prikazu
„IMA PUNO LJUDI S ORUŽJEM“ (VIDEO): „Tko je ovo organizirao“, pitaju iz Inicijative Savica Za park
Priču o Savici tih je godina intenzivno pratila i Lupiga, pa je 2017. godine nagradu HND-a za najbolju novinarku u kategoriji interneta dobila naša Melisa Skender, upravo za pisanje o tom slučaju, prvenstveno za tekst „Pozadina priče o crkvi na Savici: u trgovanju Zagreba s crkvom spašava se zemljište tvrtke u kojoj je suvlasnik Bandićev donator“, ali i nekoliko drugih tekstova o ovoj temi. Stoga su se i neke od video snimaka koje je objavila Lupiga u to vrijeme, našle u "Crvenom toboganu".
Slijepčević film otvara prologom i sličnim sporom između mještana s jedne te Grada i Crkve s druge strane u novozagrebačkom kvartu Travno 2006. godine, da bi nas prebacio na Savicu deset godina kasnije. Događaju se hipijevski i „molitveni” koncerti, mitinzi i kontra-mitinzi, dok se tenzije pumpaju, a društvene podjele postaju sve očitije toliko da polako poprimaju ekstremne razmjere. Autorov pristup ostaje formalno opservacijski: događaji se prikazuju s distance, bez govora direktno u filmsku kameru, čime film podsjeća na neke od Slijepčevićevih ranijih radova, primjerice „Dragi susjedi“ (2016). Ipak, autorovo nedvosmisleno stajalište po tom pitanju jasno je iz izbora govornika koji dobivaju ulogu naratora iz „offa“.
Neki će pomisliti da film možda dolazi prekasno, kada sami događaji odavno nisu više aktualni, a borba građana za prava da sami i složno utječu na izgled svoje neposredne okolice ostaje zapisana kao jedan od trijumfa „protiv svih šansi”. Ipak, kao što imamo prilike vidjeti i iz Hrvatske i iz okolice, Savica nije usamljen slučaj, pa iskustvo njenih branitelja od urbanističke devastacije može poslužiti kao primjer sličnim građanskim inicijativama. U tom smislu, „Crveni tobogan“, osim što je više nego solidan kratki dokumentarac, može poslužiti i kao svojevrsni priručnik.
Lupiga.Com
Naslovna fotografija: Paradoks
Sviđa vam se ono što radimo? Želite više ovakvih tekstova? Možete nas financijski poduprijeti uplatom preko ovog QR koda. Svaka pomoć naših čitatelja uvijek je i više nego dobrodošao vjetar u leđa.