Egzistencijalna praznina i ponor, pesimizam i turobnost dovedeni do krajnosti, krase prozu slovenskog pisca Janija Virka, umnogome srodnu Saramagovoj, Bernhardovoj ili pak Cvitanovoj, te uz primjetne posvete i reference na Kafku i Dostojevskog i ozračje blisko takozvanom crnom valu jugoslavenskog filma (Živojin Pavlović, Želimir Žilnik, Dušan Makavejev …). Sasvim zasluženo 1999. godine nagrađena Nagradom Prešernove zaklade, prozna zbirka "Pogled na Tycho Brahe" svakako budi zanimanje za ostalih…

"Ako je istina da po jedna zvijezda sja za svakog pokojnika, onda su barem omanju galaksiju u nebo usjekli IZVRŠITELJI NAUMA GOSPODNJEG. Ispunili su ljetopise čelikom i krvlju, generacijama bespoštedno žrtvujući sebe i druge za Vjeru. Vjekovima su čistili stado od zabludjelih ovaca, tvrdoglavo jurišajući po granici svjetlosti i tmine, ne sumnjajući nikad u ispravnost svojih postupaka... sve dok ih vrijeme nije pretvorilo u relikvije iz prošlosti. Ali kad se iskra upaljena pred više od dvije…

Tri godine nakon objavljivanja romana 'Moj mozaik' riječka spisateljica Diana Rosandić svoje je čitateljstvo obradovala svojevrsnim nastavkom toga, kako ga je nazvala, 'poluautobiografskog' teksta. Novi roman, baš kao i njegovog prethodnika, krasi razlomljena, fragmentarna, nelinearna struktura i u njemu autorica od pločica-tekstova koje naizgled nasumično vadi iz životne vreće slaže književni životni mozaik, koncentrirajući se prvenstveno na dane provedene uz od karcinoma oboljelog životnog…

Krajem 2006. godine dobili smo cijelu paletu knjiga (točnije, 6 naslova) čiji su autori potekli s bloga, a nedavno je na police knjižara stigla i zbirka priča s blogova koja obuhvaća 53 uratka potpisana od istog broja blogera. Riječ je o natječaju kojeg je organizirao nakladnik Zoro u suradnji s blogerom Bookaletom. Iza tog nadimka krije se novinar i književni kritičar 'Glasa Istre', Davor Šišović, koji je pažljivo iščitao svih 380 priča pristiglih na natječaj te u knjigu uvrstio izbor…

"Otisci koje ostavlja čovjek na čovjeku, vječni su!" - riječi su koje mi je Zdenko Novak zapisao u unutrašnjosti svoje zbirke pjesama "Prije svitanja", nakon završene zajedničke pjesničke večeri u dvorcu u Iloku, 16. prosinca 2005. godine, a o kojoj sam tada pisala i na stranicama Lupige. I zaista je tako. Kada me je jutros dočekao mail s plakatom o promociji ove knjige u Rijeci, s kojega me je pogledalo poznato lice, prvo sam pomislila kako je svijet zaista vrlo malo mjesto, a zatim se sjetila…