MUZEJ BIJELE TEHNIKE SELVEDINA AVDIĆA: Stolica

Selvedin Avdić

21. 03. 2026.

Kolumne

MUZEJ BIJELE TEHNIKE SELVEDINA AVDIĆA: Stolica

Rekao je da mu je majka umrla od moždanog udara, ali svi ostali pričali su da se objesila. Poznavao sam je, bila je tiha, mršava žena, za sebe govorila da teži „kokoš mesa“ i to je bila jedina šala koju je ponavljala. Unosila je kolače u sobu, uvijek je imala neke kolače, odmah se vraćala u trpezariju i tamo ostajala sve dok ne čuje kako u hodniku vežemo cipele, onda provirivala kroz poluotvorena vrata i šaputala da pozdravimo roditelje. Nisam želio slušati kako je umrla, nije zaslužila
[NE]VRIJEDNO SPOMENA: Zabilješke američkog skribomana (III)

Zoran Teofilović

07. 03. 2026.

Kolumne

[NE]VRIJEDNO SPOMENA: Zabilješke američkog skribomana (III)

Sjećam se, još dok sam još mogao gledati nogomet, igra fudbalska reprezentacija Welsa ili Škotske protiv neke bolje izabrane vrste, gube tri-četiri nula, a pun stadion pjeva kao da vode, nagrađuje frenetičnim aplauzima svako uspješno dodavanje ili klizeći start domaćih igrača. Nagrađuje se htijenje i trud. Nakon utakmice višeminutni pljesak za sve i odlazak na još po jedno-dva u lokalni pub. Prije dvije-tri godine Nikola Jokić je na okupljanju pred neko veliko takmičenje rekao sljedeće:
MUZEJ BIJELE TEHNIKE SELVEDINA AVDIĆA: Balkon

Selvedin Avdić

22. 02. 2026.

Kolumne

MUZEJ BIJELE TEHNIKE SELVEDINA AVDIĆA: Balkon

Kada nismo imali balkon pričali smo kako bi bilo lijepo sjediti na nekom balkonu, u pletenim stolicama, ispod suncobrana, ujutro piti kafu, a uvečer pelinkovac sa kriškom limuna - ako to neko od nas želi. Kažu da je izgled nečijeg vrta, bašte ili dvorišta projekcija zamišljenog raja. Mislim da je balkon projekcija zamišljenog života bogatih. Mi smo taj život tako zamišljali. Kada smo konačno, nakon dugačkog podstanarskog staža, kupili vlastiti stan i sa njim jedan balkon, e taj, jedini