Na prvi dan 1943. godine u Osijeku se Hrvatima narodio Vladimir Šeks, ustavotvorac još uvijek aktivan u političkom životu zemlje. Uz rođendan velikana, donosimo vrlo kratak odlomak iz knjige "Glavaš - Kronika jedne destrukcije", čiji je autor ponajbolji hrvatski novinar Drago Hedl. Knjigu koja spada u svjetske vrhove istraživačkog novinarstva objavio je Novi liber, a odlomak koji donosimo govori o Šeksovom odnosu s ratnim zločincem Branimirom Glavašem te o načinu na koji se ustavotvorac domogao stana u strogom centru Zagreba - u ulici Frana Petrića 7

Vladimir Šeks iz 1991. godine

Iako u Tuđmanovo doba (Vladimir Šeks i Branimir Glavaš) nisu morali strahovati od onoga što je, zasad, stiglo samo Glavaša, ni jedan ni drugi nisu imali osobito mišljenje o svom predsjedniku. Dok je Glavaš u užem krugu Tuđmana nazivao „starim prdonjom”, Šeks je imao konkretnije planove. Glavaš je u Saboru, kad mu je skidan imunitet, javno objasnio što je značio onaj Tuđmanov kažiprst koji se lijepo vidio na ondašnjim tv-snimkama. Paranoični Tuđman tada je pitao Glavaša je li i on sudjelovao u pokušaju njegova rušenja, u čemu je navodno sudjelovao Šeks, te mu je priprijetio kažiprstom. Da je suradnje na tom planu između Glavaša i Šeksa bilo, i danas tvrde neki od osječkih HDZ-ovih prvoboraca. Kažu kako je u priličnoj tajnosti početkom devedesetih Glavaš kovao planove o tome da Šeks bude predsjednik države, a da on postane premijer. Već je bio počeo formirati i svoj kabinet, pa je tako Adam Meštrović postao njegov neformalni kandidat za ministra prosvjete.

Branimir Glavaš i Vladimir Šeks (foto: Nacional)

No, slatki pučistički snovi nisu se ostvarili. Glavaš će tek mnogo godina kasnije, kad Tuđman već bude na onom svijetu, u kampanji za parlamentarne izbore 3. siječnja 2000, ponovno izaći s idejom da Šeks bude predsjednik Republike. Na predizbornom skupu u Našicama, jednoj od utvrda slavonskog HDZ-a, Glavaš je na svečanoj bini predstavio Šeksa kao predsjedničkog kandidata, unatoč činjenici što je HDZ za to mjesto nominirao Matu Granića. Bio je to probni balon koji sasvim sigurno nije pušten slučajno i koji su helijem zajednički napuhali Glavaš i Šeks. Taj je prijedlog dočekan mlako i bez očekivane podrške, a na žestok otpor naišao je u Zagrebu. Vidjevši da se upustio u nemoguću misiju, Glavaš je ubrzo, premda nevoljko i bez entuzijazma, počeo s Matom Granićem obilaziti Slavoniju i agitirati za njegovu kampanju.

Glavaš i Šeks u osječkim ratnim godinama

Interesno prijateljstvo Glavaša i Šeksa nije bilo samo u politici i političkom spletkarenju. Ono je znalo biti i vrlo praktične naravi. Tako je Glavaš zahvaljujući svom golemom utjecaju na poslovodstvo Slavonske banke pomogao Šeksu da svoj osječki stan od osamdesetak metara četvornih 1993. proda za tada basnoslovnih 95 tisuća maraka. Kako nije bilo nikakvih izgleda da taj novac Šeks dobije na tržištu, jer se stan te veličine u poratnom Osijeku bez problema mogao kupiti i za znatno manje od 50.000 DEM, Šeksov je stan otkupila Slavonska banka. Taj iznos pomogao mu je da riješi svoj stambeni problem u Zagrebu. Iz stambenog fonda Grada Zagreba za službene potrebe dužnosnika 15. ožujka 1993. dodijeljen mu je stan veličine 161,80 četvornih metara u ulici Frana Petrića 7, u najstrožem centru metropole. Šeks će kasnije taj stan otkupiti za nevjerojatne 22.000 DEM, odnosno za 136 DEM po četvornom metru. Svoj stan u Osijeku, zahvaljujući Glavašu, prethodno je prodao za više od 1.100 DEM po metru četvornom. Bio je to unosan posao u kojem je Glavaš imao velikog iskustva, pa je svom prijatelju nesebično otkrio dobitnu formulu.

Ivo Sanader, Branimir Glavaš i Vladimir Šeks - prva dvojica su u zatvoru, a treći je na slobodi. (foto: Nacional)

U proljeće 2005, Glavaš je, osjećajući da su odnosi sa Sanaderom postali hladniji, počeo s idejom o Slavoniji kao regiji. Teško je vjerovati da o tome nije razgovarao sa Šeksom. Svjedočenja nekih njegovih bližih suradnika kažu kako je Šeks u to vrijeme, čini se, igrao na dvije karte. I Šeks i Glavaš znali su da na putu k Europskoj Uniji predstavljaju Sanaderu kamen oko vrata, s tim što je onaj Glavašev dio tereta bio neusporedivo veći. Glavaševa ideja o Slavoniji kao regiji nije bila toliko bogohulna da je Sanader ne bi mogao prožvakati, no ona je premijeru došla kao naručena da ga se napokon otarasi. Šeks je u tim trenucima vagao i nije bilo jasno hoće li se u posljednjem, odlučnom, trenutku prikloniti Sanaderu ili Glavašu. Kao stari lisac, pazio je što radi i do zadnjeg časa nije rušio ni jedan most. Kad je vidio da će iz sukoba Sanadera i Glavaša prvi izaći kao pobjednik, priklonio se premijeru. No, Glavaš se isto tako nadao da će Šeks ipak ostati uz njega, znajući što ih sve veže. Ubojite Glavaševe strelice prema Šeksu krenule su tek onda kad je, poput prevarenog supruga, osjetio da se njegova draga okrenula drugom.

Drago Hedl (Glavaš - Kronika jedne destrukcije)

Lupiga.Com