Mi sa Lupige smo ekipa bez mane. Znamo da to znate, ali da bismo vam to i praktično dokazali spremni smo pogledati sami sebi u oči i priznati – mana je biti bez mane! To ćemo upravo na svom primjeru i dokazati. Za to je potrebno da pođemo zajedno u svima nama vrlo aktualno vrijeme, negdje oko 600 g.pr.n.e., i to u daleku nam Kinu, zbog čega bi bilo prigodno da se obučete nekako staromodno, čisto da biste bolje shvatili što piše

Kao što su stalni posjetitelji Lupige primijetili, na desnoj strani ekrana, ispod kolumni i vica dana, svakodnevno objavljujemo i raznorazne misli raznoraznih likova iz, mahom, prošlosti. Ima tu svega i svačega, a ponajviše onoga što smatramo mudrim za istaknuti u današnje vrijeme, koje jest takvo kakvo jest. Danas ćemo se, za početak, vratiti u vrijeme 600 g.pr.n.e., pa se obucite nekako staromodno dok ovo čitate, čisto da biste bolje shvatili što piše.

Svatko od vas može prosuditi koliko je dobro pozivati se na tuđe misli, proizašle iz tuđih iskustava. Ponajviše to radimo u nedostatku svojih vlastitih, koje bi proizašle iz nekog vlastitog iskustva. No, da ne mudrujemo puno, a da ipak jasno kažemo što smo i kakvi smo, izdvojit ćemo nakratko misao koju smo odabrali za objaviti, recimo, u četvrtak, 7. lipnja 2007. godine, a koja glasi:

Nametati svoju volju drugima je nasilje, a nametati sebe sama vrhunac je nasilja

Lao Tse (600 g. pr. n. e .)

A što je onda nametanje Lao Tseovih misli drugima? Onima kojima ih on sam nije izvorno uputio? Možda je to onda vrhunac svih vrhunaca nasilja, jer je vrlo sofisticirano upakirano!? Za pretpostaviti je da je taj čovjek, ako je postojao, citirane riječi posložio u citiranu rečenicu imajući na umu neku konkretnu situaciju, vjerojatno onu u kojoj je njemu samome netko pokušao nametnuti svoju volju ili sebe samoga. Ovako je prezentirano tek u obliku izdvojenog citata, koji sasvim "nenametljivo" upućuje da bi to moglo biti kao neko životno pravilo. Mo'š mislit!

Eto,  drago čitateljstvo, nije da vam se baš previše namećemo tuđim mislima, a nije ni da nemamo svojih misli, iako bi vam se baš to moglo učiniti. No, to vam se samo čini, vjerujte nam slobodno, jer mana je ne vjerovati onome tko je priznao da mu je mana to što nema mana. Ili je baš mana takvome vjerovati!? Ma, mislite si što god hoćete, ionako je bitno samo ono što i kako radite. Odnosno, na koji način i s kime trošite trenutke vremena koji su vam dati na raspolaganje u životu. Zašto bismo vam mi nešto nametali!? Pa, nismo mi Lao Tse da vam definiramo što je što. Zato i objavljujemo ovaj tekst.

I na samom kraju, sasvim prigodno, izdvajamo tek par rečenica Marka Aurelija, rimskog cara i filozofa: "Uvijek idi najkraćim putem. Najkraći je put onaj koji je u skladu s prirodom; njega se drži kao spasonosnog i prema njemu sve govori i radi. To načelo oslobađa od tegoba i borbe od svake proračunatosti i poze." - Marko Aurelije, Samome sebi, knjiga četvrta. Dobri rimski car Marko Aurelije nam je ipak geografski i vremenski nešto bliži, a bio je i stvarna osoba, dok za kineskog mislioca Lao Tsea uopće nije utvrđeno da li je bio stvaran povijesni ili tek mitski lik.

Iz blizine izvire i bliskost, a iz stvarnosti sadašnjost.