Vremena se mijenjaju i tko ne drži korak ostat će zarobljen u prošlosti, gnjevan i neupotrebljiv za novo doba. Danas se traže timski ljudi otvorenog duha, pozitivnog stava hrabrih ideja spremni na brze promjene i vrlo niska primanja. TaskRabbit jedna je od najuspješnijih novih kompanija u SAD-u o kojoj bruje tamošnji mediji dajući TaskRabbitu nezahvalni teret spasioca u krizi. Kompanija koja je naprosto izmislila posao za milijune Amerikanaca i puhnula svježi zrak u balon američkog sna te vratila „stari duh“ s početka 20. stoljeća kada je rad bio potplaćen, radnik obespravljen i nezaštićen, a slobodno tržište smisao i razlog života.

Već postoje deseci klonova ovog, kako se to popularno zove, start up-a diljem Sjedinjenih Država i Europe te nema sumnje da će se uskoro konkretnije pojaviti i na našem tržištu rada. Tom ostatku komunističke ideologije i mentaliteta, nefleksibilnom i nimalo prijateljskom prema poslodavcima.

Start up je prikupio gotovo 40 milijuna dolara od investitora, a svaki mjesec kroz ovu se mrežu provuče oko četiri milijuna dolara vrijednih poslova od čega TaskRabbit zadržava dvadesetak posto. Riječ je o paralelnoj burzi rada koja se reklamira kao društvena mreža gdje susjedi pomažu susjedima. U kojoj student kojem treba koja kinta više ode niz ulicu i simpatičnoj bakici donese špeceraj iz obližnje trgovine. Sve pod motom "Uradi više, živi više, budi više".

Ideja na koju je došla osnivačica tvrtke Leah Busque još 2008. godine vrlo je jednostavna. Napraviti sajt na kojem će ljudi koji nemaju vremena otići u trgovinu, složiti svoj namještaj kupljen u IKEA-i i slične poslove, ostaviti oglas na sajtu. Na njihove bi se pak oglase javljali ljudi koji imaju vrijeme i trebaju novac. Stvar se pokazala uspješnom i vrlo brzo tvrtka se iz Bostona proširila na sve najveće američke gradove, a otkad je ukomponirana i aplikacija za pametne telefone TaskRabbit se smatra jednim od najvećih poslovnih hitova u SAD-u koji plijeni pažnju mainstream medija.

Leah Busquedosjetila se ideje koja se pretvorila u ovo (FOTO: gigaom.com)

Osnivačica tvrtke, 33-godišnja Busque, kaže kako trebamo promijeniti način razmišljanja: "tipični posao od devet do pet i 40 radnih sati tjedno i mirovina nakon 30 godina staža je prošlost. Ovaj koncept mikro poduzetništva daje ljudima alate i resurse da budu sami svoji šefovi i da sami odlučuju koliko će raditi, koliko će za svoj rad zaraditi i koja znanja žele koristiti".

Obzirom da je u uvjetima o suradnji s TaskRabbitom definirano kako su Rabbiti slobodni poduzetnici, na njih se ne odnosi zakon o zaštiti radnika pa tako ni minimalna satnica. Zapravo, svaki se Rabbit, kako Busque tvrdi, natječe s ostalima i odlučuje koji će posao prihvatiti i za koliko novaca. Naime, kada se određeni posao pojavi na stranici, poduzetnici „zečevi“ kao na pravoj burzi licitiraju tko će ga za manje novca obaviti.

Ne samo da se ovakvim licitiranjem podgrijava poduzetnički duh, jer kud ćeš većeg veselja nego kada kao pravi poduzetnik riskiraš ne bi li došao do mizerno plaćenog posla, već se novokomponirani zečevi poduzetnici u očaju glođu tko će raditi za manje. No, kako se ne bi međusobno "pokačili" ili slučajno organizirali, TaskRabbit se pobrinuo da se njegovi zečevi nikada ne upoznaju te na njihovoj burzi rada ne postoji način da se vide ili nađu, osim ako netko od njih i sam ne da oglas za posao na koji će mu stići kolega.

Zečevi postaju zamjena za stalno zaposlene i nemaju nikakva prava (FOTO: npr.org)

U situaciji u kojoj, prema nekim procjenama, 40 milijuna Amerikanaca živi od socijalne pomoći ne treba ni čuditi da TaskRabbit prosperira. Kada posao prosperira jednoj tvrtki, to nije dobro samo za tu tvrtku i njene suradnike poduzetnike već i za ostale poslove. Naime, brojne su tvrtke shvatile kako im stalno zaposleni radnici ne trebaju te ih otpuštaju ne bi li bivše zaposlenike potaknuli da se i oni bace u poduzetničke vode.

Naime, mnoge kompanije zapošljavaju „zečeve“ poduzetnike za brojne poslove poput rada u skladištima gdje poduzetnici obavljaju zadaće po nekoliko mjeseci nakon čega odlaze na nove zadatke u susjedstvu. Osim što poslodavci štede na samim plaćama, novokomponiranim poduzetnicima nisu dužni plaćati nikakve doprinose niti u slučaju nekakve nesreće na radu, što je svakako dodatno doprinosi konkurentnosti svih uključenih. No, ovim hitom na tržištu rada nisu profitirali samo poslodavci.

Ni država ne može reći da joj smeta ovakav način rada. Naime, jednom kada ih partneri više ne trebaju, poduzetnike „zečeve“ jednostavno više ne pozovu, a „zečevi“ nemaju pravo ni na naknadu za nezaposlene za koju dakle ne treba izdvajati ionako nedostatna sredstva. Kako kaže priručnik koji svi zečevi moraju pročitati prije nego prihvate posao, „naša misija je spojiti zaposlene ljude s poduzetnicima koji će im pomoći da urade sve što sami ne stignu. Dok to rade, vraćamo stari duh naših kvartova“. Stari duh s početka 20. stoljeća kada je rad bio potplaćen, radnik obespravljen i nezaštićen, a slobodno tržište smisao i razlog života.

Lupiga.Com