Pa kaže (Slavoj Žižek):
"Napad na Irak je pogrešan,  a pogrešnim ga čini to tko ga poduzima. Prigovor je: tko ste vi da biste to činili? Ne radi se tu o ratu i miru, to je ispravan "osjećaj iz utrobe" da je nešto strašno pogrešno s ovim ratom, da će se njime nešto nepopravljivo promijeniti.
Mi smo već prihvatili američko gledište po kojem je lako zamisliti kako će, završi li se rat brzo, poput nekakvog ponavljanja Zaljevskog rata iz 1990, i raspadne li se brzo Saddamov režim, to biti opći znak olakšanja, čak i među mnogim sadašnjim kritičarima američke politike. U iskušenju smo da postavimo hipotezu kako SAD namjerno potiču strah od prijeteće katastrofe, računajući s općim olakšanjem kada se katastrofa ne dogodi. To je možda najveća stvarna opasnost. Trebalo bi imati snage pa obznaniti obrnuto: možda bi loš vojni razvoj događaja za SAD bila najbolja stvar koja se može dogoditi. Otrežnjujuće loše vijesti natjerale bi sve sudionike da ponovo razmotre svoju poziciju.
Stoga moramo biti oprezni da ne bismo vodili pogrešne bitke: rasprave o tome kako je zao Saddam, koliko će rat stajati itd. - to su pogrešne rasprave. Usredotočiti se treba na pitanja što se stvarno događa u našim društvima, kakvo društvo ovdje nastaje kao rezultat "rata protiv terora". Umjesto da govorimo o skrivenim zavjereničkim planovima, trebamo premjestiti težište na ono što se događa, na to kakve se promjene sada i ovdje događaju. Krajnji rezultat bit će promjena u našem političkom poretku."
(Feral Tribune, broj 915, 29.03.2003. str. 19)