Evidentna nesposobnost hrvatske Vlade napokon je rezultirala time da se i najveći medijski koncerni, poput EPH, odmiču od štange što su je godinama držali vladajućoj stranci, počesto za korist vlasti obmanjujući i vlastite čitatelje. U ovim okolnostima na udaru su gotovo svi ministri, osobito oni iz najvažnijih Vladinih resora. Novinari, avaj, sad počinju nalikovati psima puštenim s lanca, željnim da slobodno grizu sve koji im se nađu na putu. Jedan ministar, međutim, ne boji se da će ga uprljati novinarska tinta. On je u statusu svete krave i zove se - Tomislav Karamarko

U vremenu kad Kosoričini ministri strahuju od sadržaja sutrašnjih naslovnica, samo jedan od njih je spokojan i siguran da se neće naći na novinarskoj meti. Riječ je o ministru policije Tomislavu Karamarku, čovjeku koji je prije ulaska u izvršnu vlast sjedio na čelu Sigurnosno obavještajne agencije. Zašto je Karamarko spokojan? Radi li se uistinu o bezgrešnom dužnosniku Vlade ili je, pak, posrijedi nešto drugo? Pogađate, u pitanju je nešto drugo.

Tomislav Karamarko sa šeficom (foto: FB)

Za početak valja naglasiti da ministar Karamarko gaji dobre odnose s najvećim novinskim izdavačima, a tim odnosima ima zahvaliti činjenicu da njegovi (ne)suptilni pritisci na glavne urednike daju pozitivne rezultate. Iznimke su samo potvrdile pravilo, a ako bolje zagledate kritički intonirane tekstove u najvećim dnevnim novinama, tekstove čija je oštrica usmjerena prema Karamarku, vidjet ćete da su ih pisali isključivo novinari čiji je novinarski integritet neupitan. Negativno o Tomislavu Karamarku u mainstream medijima usudili su se pisati samo najnepokorniji. Medijske udarce ministar policije primao je isključivo s marginalnih pozicija, a upućivali su ih autori koje profesija - nekad s pravom, a nekad i nepravedno - ne smatra ozbiljnima i vjerodostojnima. Takve udare najčuvaniji ministar odbijao je s lakoćom, naprosto ih ignorirajući. Ponekad s pravom, a nekad sa zebnjom da bi za koju od "marginalija" mogla doznati šira javnost.

Iznimka od ministrove taktike ignoriranja bio je bloger Željko Peratović. Protiv njega je Tomislav Karamarko podigao privatnu tužbu, tvrdeći da je Peratović o njemu pisao laži i objede. Osnovanost njegovih optužbi utvrđivat će sud te se u procjene i nagađanja nećemo upuštati, ali svakako valja naglasiti da je Peratović na svojoj koži već osjetio kako se provedu oni koji se usude pisati protiv šefa obavještajne službe, odnosno ministra policije. Njegov blog jedno vrijeme redovito su posjećivali agenti Sigurnosno obavještajne agencije, pa u komentarima pod tekstove provocirali i dezavuirali autora. Na tome, dakako, nije ostalo, pa će hrvatsko novinarstvo Peratovića pamtiti kao čovjeka koji je zbog pisanja bloga imao neugodnosti kakve častan čovjek ne bi poželio niti neprijatelju. Privođen je, naime, zbog objavljivanja već objavljenih državnih tajni, poput one da je danas pritvoreni šef carine Mladen Barišić nezakonito dobio čin bojnika. Između ostalog, policija je na temelju anonimne dojave provjeravala i navode - dakako neistinite - o tome da Peratović seksualno zlostavlja svoju vlastitu kćerku. Više o njegovim nevoljama s ministrom policije možete doznati na blogu
peratovic.blogspot.com, a mi nastavljamo dalje s analizom medijske nedodirljivosti ministra policije.

Na svojoj koži novinar Željko Peratović osjetio je što znači pisati protiv ministra (foto: 45lines)

Već u nekoliko navrata, iz različitih novinskih redakcija dobivali smo informacije o Karamarkovim zamolbama izdavačima, odnosno glavnim urednicima da ga se ne dovodi u neugodne situacije. Njegova molba primana je kao zapovijed s najviše razine. Već po dolasku na mjesto ministra policije, nekoliko glavnih urednika najvećih dnevnih novina Karamarku je osiguralo stotinu dana nedodirljivosti, ali tih stotinu dana protegnulo se, evo, na par godina. Unatoč činjenici da policija ne uspijeva riješiti nekoliko ozbiljnih slučajeva premlaćivanja novinara (slučaj Miljuš), političkih dužnosnika (slučaj Rađenović) i poduzetnika (slučaj Galinac), mainstream medijima ne pada na pamet pozvati ministra na odgovornost. Naprotiv, u takozvanim anketama javnog mnijenja Karamarko je redovito predstavljen kao najpopularniji ministar Vlade Jadranke Kosor. Njegovu "popularnost" nije zasjenila niti činjenica da obavještajne službe i policija već godinama nisu razbili niti jednu od najjačih zagrebačkih, odnosno hrvatskih kriminalnih skupina koje se bave organiziranim kriminalom. Danas tako imamo situaciju da o ovom vidu kriminaliteta više nitko i ne govori, što nipošto ne znači da isti nije aktivan i prisutan na ulicama.

Što se aktualne i takozvane borbe protiv korupcije tiče, svakako treba primijetiti da policija privodi isključivo suradnike i u javnim poduzećima visokopozicionirane podanike bivšeg premijera Ive Sanadera. Cilj ovih istraga i privođenja jest da se bivšeg premijera do idućih izbora optuži za niz kriminalnih djela. Dakako, danas imamo, a imali smo ih i prije nekoliko godina samo smo o njima šutjeli, niz indicija o kriminalnoj naravi Sanaderove vladavine, ali istrage najčešće završavaju na premijerovim poslušnicima, ne zahvaćajući dublje u sustav. Tako ispada da se kriminalom u HEP-u bavio isključivo Ivan Mravak, kriminalom u Carini - Mladen Barišić, kriminalom u Vladi - Damir Polančec, kriminalom u HAC-u Jurica Prskalo i još dva bivša člana Uprave, kriminalom u "Vladinom marketingu" - Nevenka Jurak. Deset ljudi, proizlazi iz napisa o aktualnim policijskim istragama, opljačkalo je cijelu državu. Nitko se pri tom ne pita što je sa kriminalnim strukturama u javnim poduzećima, strukturama koje su operativno odrađivale poslove, niti što je s onim državnim pripuzima, danas poduzetnicima - koji su također dobivali marketinške poslove po naputku državnog vrha. U ovom kontekstu u posljednje vrijeme spominje se nekadašnji Vladin glasnogovornik Ratko Maček, koji se, između ostalog, branio izjavom (Danas.hr) da se osjeća sigurnim jer u potpunosti podražava premijerku Jadranku Kosor.

Karamarko u svojim rukama, osim čelnog mjesta u policiji, ima i drugo najjače oružje - izvrsne veze s obavještajnom zajednicom (foto: FB)

Policija pod Tomislavom Karamarkom niti u jednom trenutku nije pokazala niti namjeru da ispita tko je bivšeg premijera korumpirao skupocjenim satovima ukupno vrijednim više od stotinu tisuća eura. Takva istraga, valja nam pretpostaviti, zahvatila bi i poduzetnike koji su ostali bliski vladajućoj stranci i nakon Sanaderovog odlaska. Nekoć Sanaderovi čankolisci, danas su vatreni pobornici premijerke Jadranke Kosor, što je, opet pretpostavka, glavni razlog da ih se ostavi na miru. Na miru Karamarkova policija već godinama ostavlja i jatake pritvorenog generala Ante Gotovine, iako je već javna tajna da se radi o kriminalnoj hobotnici koja je od dobrostojećih poduzetnika novac za generalovo skrivanje skupljala po legendarnom principu što ga je ustoličio bivši ministar vanjskih poslova Mate Granić - "pola meni, pola tebi, pola Bagi".

Još stotine ovakvih slučajeva mogli bi navesti u prilog tezi da materijala za kritiku bivšeg šefa obavještajne službe, a danas aktualnog ministra policije ima više nego dovoljno. Vama sad ostavljamo da se pokušate prisjetiti nekog kritički intoniranog teksta o Tomislavu Karamarku, teksta objavljenog u mainstream medijima, dakle onim najprodavanijim, najgledanijim i najslušanijim. Kad u tome ne uspijete, a nećete uspjeti, uključite zdrav razum, trenirajte logiku pa se zapitajte zašto mediji uporno štede nedodirljivog ministra. Na ovoj poštedi i dobrim odnosima s vlasnicima medija Karamarko gradi velike političke planove za budućnost, a nikog ne treba iznenaditi ukoliko iste na koncu uspije i realizirati. U svojim rukama Karamarko ima najjače oružje: izvrsne veze s obavještajnom zajednicom i čelno mjesto u policiji. Pozicija je to koja vam omogućuje da u šaku stisnete sve i svakoga u Hrvatskoj, a ponajprije izdavače najvećih dnevnih listova ogrezle u sumnjivim dealovima sa stranim bankama i korumpiranim državnim dužnosnicima.