Michael Moore ime je kontroverznog američkog filmaša zapamćenog sa dodjele Oscara kad je primajući pozlaćeni kipić za svoj dokumentarac "Bowling for Columbine" Bushonji ml. uz ispruženi prstić-srednjak poručio "FUCK YOU". Kratko nakon toga Moore je poharao književne top liste svojim "Stupid white men" knjižurkom u kojem je napisao svakojake stvari, između ostalog vezane i uz nas, a što to "genije" kaže pročitajte pod

Spomenuta književna uspješnica upravo je izašla i kod nas u izdanju zagrebačkog nakladnika "Izvori". Prije negoli vam podarim odlomak iz knjige, moram napomenuti da to prenosim iz teksta Slobodana Šnajdera objavljenog 17.08. u Novom Listu. Radi se o Šnajderovoj redovnoj rubrici u kojoj on predstavlja zanimljive strane publicističke književne naslove, ali nažalost, u tekstu nigdje nije spomenuto je li ovaj citat izvučen iz netom izašlog hrvatskog izdanja knjige, ili se radi o Šnajderovom prijevodu citata iz američkog originala.
Bilo kako bilo, pročitajte Moore-ovo mišljenje o našoj "od Đerdapa pa do Jadrana" državnoj tvorevini u poglavlju naslovljenom Nekadašnja Jugoslavija i oprostite mu na njegovim zabludama. Jer, "imajmo na umu" kako to i Šnajder kaže, "da se ipak radi o pogledu na nas sa Mjeseca!":


"Kutak svijeta koji je Gospod zaboravio bijaše izvor velike kolektivne nesreće u prošlom stoljeću. Nesposobnost njegovih žitelja da se podnose - imajući u vidu Srbe koji se tuku s Hrvatima koji se tuku s Muslimanima koji se tuku s Makedoncima koji se tuku s Albancima koji se tuku s Kosovarima koji se tuku sa Srbima - može se svesti unatrag na ovaj događaj: godine 1914. srpski anarhist Gavrilo Princip ubio je nadvojvodu Ferdinanda. Ovaj je incident pokrenuo zaporac Prvog svjetskog rata. Koji je doveo do Drugog svjetskog rata. U oba je rata palo više od 50 milijuna ljudi.
Ja ne poimam što je tim ljudima. Hoću reći, ne povlačim se ja naokolo ubijajući Teksašane. Ne pada mi na pamet spaljivati kuće na Floridi. Ja sam naučio živjeti s tim da to ne činim. Kako to da oni to nisu u stanju?
Nije oduvijek bilo tako prpavo u Jugoslaviji. Poslije Drugog svjetskog rata, onih nešto Jugoslavena koji su se borili protiv Hitlera (Najviše Srbi, Hrvati i ostali /?? S.Š./ pozdravili su naciste i njihovo "konačno rješenje" otvorenih ruku) uzelo je vlast i formiralo komunističku vladu pod vodstvom maršala Tita. Tito je odbio slijediti Moskvu i pokrenuo svoju vlastitu viziju ujedinjenja etničkih čestica u svojoj zemlji.
Tijekom gotovo četiri desetljeća (?? S.Š.) narodi Jugoslavije prestali su se uzajamno ubijati. Postali su jedna uljuđena zemlja. Proizvodili su "jugiće" (automobile). Košarka im je postala nacionalni sport. Živjelo se dobro.
Onda je Tito umro i sav se pakao vratio. Hrvati su počeli ubijati Srbe, Srbi muslimane u Bosni. Srbi su počeli ubijati Albance na Kosovu. Onda su SAD bombardirale Kosovo, e da bi im pokazali da ubijanje nije pravi put. U posljednjih nekoliko godina tamo je bio mir, potom rat, onda opet mir, a sada je opet rat. To nikako da prestane. Ti ljudi tamo su ovisnici (...)
Ako ne prestanete s tim, mi ćemo vam baciti tisuće onih malih govnastih "jugića" iz naših teretnih zrakoplova. Više neće biti sigurno izaći na ulicu jer nikada neće moći znati kad bi vam neki od ovih tonu teških limunova mogao pasti na glavu.
S druge strane, moglo bi biti da znanost ima bolje rješenje: možda je to upravo prilika da se znanost iskaže vraćanjem u život nekog mrtvaca. Nitko u Americi nije previše ljubio Tita dok je ovaj bio živ, ali on sad izgleda kao gospođa Bird Johnson. Ako smo već u stanju klonirati ljudska bića, zar ne bismo onda mogli povratiti u život nekoga tko je već živio?
Ne bi mi bilo krivo vidjeti kako američka vlada ulaže koju milijardu dolara u taj lazarski projekt. Taj klipan pod svojim svilenim šeširom uzima pod svoje puk kojim je inače teško vladati - bio bi to utješan prizor. U ime milijuna ljudi koji u dvadesetom vijeku nisu trebali umrijeti, a umrli su zbog krivog ponašanja Jugoslavena - možda je to jedina nada da se povrate mir i spokoj u to područje: Tito, ustani!!!"