Poučen dugogodišnjim iskustvom postajem nepopravljivo podozriv čim politicari dižu veliku prašinu oko stvari koje se mogu glatko riješiti, ili još gore, stvari koje bi odavno mogle biti riješene, a stavljene su u status quo. Ostavljene samo zato, jer na ekipu djeluju kao crvena krpa na španskog bika, pa od krpe ne vidi ubojiti mač. Ili od prašine ono što bikoborac stvarno namjerava.

Politicari Deželice kojoj pripada i Noro mesto, su tako, čim bi nešto debelo ukakili, pa da to narod ne bi razljutilo, dali nalog svom poslušnom pijunu i on je demonstrativno mahao slovenskom zastavom na ovoj strani (zasad) službeno nedefiniranoj grani. Ili poslali par ribara da malo love ribice, po nadajmo se, još hrvatskom moru. Deželani su sve razgovore o ručicama političara tog i tog, uslikanih u krađi i malverzacijama, ili o problemima ukidanja nekoliko stotina radnih mjesta, odmah preusmjerili u Piranski zaljev. Onda se izlilo više žući nego što je vode u njemu, a oni koji su sve to iscenirali, imali su tjedan dva slobodnog posla. Neometano, polako i sistematski.
Još su se smiješnije stvari dogadale sa Sv. Gerom (Trdinov vrh). Nekadašnju postojanku JNA još uvijek nastanjuje vojska dežele, iako je ona neosporno na hrvatskoj strani. Medutim, problem je tako minoran, da se to jednostavno nikome ne da rješavati. Ali za dizanje magle u Deželi, to je bio prvovrstan materijal. Jeftin i efektan. Toliko jeftin, da kad je nekom od političara pao rejting, "sredio" bi ručak nekolicini novinara u planinskom domu na Gorjancima (Žumberačka gora). Oni su malo izletovali, teferičili uz iće i piće, a u znak zahvalnosti poslikali tog bivšeg druga kako zabrinuta lica skakuće oko postojanke. Kao on brani suverenost Dežele. Normalno, klopalo se i cugalo na državne troškove, a snimalo na redakcijske. Pa ga onda pune novine. To se toliko istrošilo, da niti kavanski sugovornici, koji bi ti nekad oko iskopali zbog jedne trule cigle u toj postojanci i poslije petog gembaća bili spremni svoj nevrijedni život položiti na oltar domovine, danas ne trepnu okom ni kad drekneš: Trdinov vrh je naš! Sad, čiji naš, ni to više nije važno,
Tek se dignula dobro ciljana magla oko Sunčanog Hvara, u kojoj je neprimjetno prodano petnaestak, što hotela, što hotelskih kompleksa po niskoj cijeni unaprijed određenim kupcima, a evo novih stvari.
Dozvoljena je prodaja imovine (nekadašnje?) Ljubljanske banke u Lijepoj našoj, i dva užasno zahrđala broda su uzapćena u hrvatskim vodama, pa sa pompom dopraćena u Pulu. Normalo, galama do neba, magla do mjeseca u Deželi i Lijepoj.
Sad sa strahom pratim "nevažne vijesti", kako bih nazreo prave uzroke koje opet navode guske da lutaju u panonskoj magli.
Tko prvi skonta pravi uzrok, ima plaćen ručak od mene. Na moje troškove.