RUSKI RULET S BUŠENJEM JADRANA: Šanse za profit su nam 1:114!
Vlada je početkom godine naftnim kompanijama dodijelila deset polja. Ako me pratite u računici, trebali bismo biti na 16 milijardi kuna. Puno brojki, znam, nije popularno, ali nismo daleko. Taj broj još moramo podijeliti s 20 godina istraživanja i eksploatacije: 16 milijardi kuna podijeljeno s 20 godina daje 800 milijuna kuna godišnje. Hm, već smo nekako pali s milijardi na milijune, s konja na magarca. Ali to nije sve! AZU je napravila kalkulaciju na temelju cijene nafte od 83 dolara po barelu. Danas je ta cijena na nekih 50-ak dolara, dakle gotovo upola manje od osnove izračuna. Sve skupa svodi naftni El Barbarado na - 500 milijuna kuna godišnje.
S druge strane, turizam nam već sada svake godine donese 57 milijardi kuna. Turizam kojeg bez Jadrana ne bi bilo. Turizam od kojeg se dobit distribuira puno ravnomjernije i pravednije, da ne spominjem broj radnih mjesta koje nudi u odnosu na naftu. Da stavimo stvari malo u kontekst, sve hrvatske mirovine iznose 37 milijardi kuna godišnje. I tako, usporedimo li spomenuta dva „novčana toka“, dolazimo do odnosa 57 milijardi kuna sigurnog prihoda od turizma nasuprot eventualnih 0,5 milijardi od nafte godišnje. Sportski rečeno - 114:1 za turizam.
Je li vrijedno zavrtjeti ruski rulet u Jadranu i realno riskirati naftnu mrlju koja u par tjedana može pokriti cijelo more i pokopati najvažniju ekonomsku granu zemlje? Za predodžbu, izlijevanje nafte u slučaju Montara iz 2009. godine (ne govorimo čak ni o najvećoj nedavnoj katastrofi u dubokim vodama Meksičkog zaljeva) nastala je naftna mrlja površine 50.000 kilometara kvadratnih, kudikamo veća od površine našeg teritorijalnog mora. Katastrofa se dogodila na platformi u relativno plitkim vodama zapadno od Australije. Kopanje u dubokim vodama kod Dubrovnika neusporedivo je riskantnije. Možemo zamisliti što bi samo jedna Montara značila za zatvoreno Jadransko more, za našu egzistenciju, način života, za svakog od nas. Možeš li ti, Barbara? Ne ljuti se što ti kažem ti!
Lupiga.Com
Naslovna fotografija: Facebook
Autor je voditelj Greenpeacea u Hrvatskoj
Eh Vladimire,
ja se uopće ne protivim zaštiti Jadrana. Upravo suprotno. No činjenica je da mi iako raspolažemo sa gotovo pola Jadrana, nemamo utjecaja na susjede koji ionako nemilice eksploatiraju podmorje.
Inače mi Hrvati smo poznati po devastaciji djedovine bilo na kopnu bilo na moru. Ako se nastavimo ponašati ovako kako se većina domaćina na moru sada ponaša nije nam potrebna petrokemijska ekološka katastrofa koja potencijalno može uništiti turizam. Pitaj se koliko kuća uz more ima propisne septičke jame ? Ja ti odgovorno tvrdim manje od 20 % , ( govorim o kućama koje nemaju kanalizaciju), a one koje i imaju kanalizaciju uglavnom bez obrade ispuštaju svoja sranja direktno u more samo malo dalje od obale. Navedi mi jedan , samo jedan grad veći od 10000, stanovnika na moru koii ima komplentno riješenu obradu otpadnih komunalnih i tvorničkih voda. Ni Split ni Rijeka ni Dubrovnik. Sve te vode završavaju ti u moru nedaleko od obale. Sama svjest lokalnih ljudi na nižem je nivou od svjesti prosječne domaće mačke koja bar zatrpa svoje sranje. Malostonski zaljev, Kaštelanski zaljev, .. to su kloaake a ne biseri Jadrana. Pogledaj si malo alge uz obalu Malostonskog zaljeva, u cijeloj duljini od Malog Stona prema Trpnju ,svugdje gdje su naselja prisutne su alge indikatori fekalnih voda koje se kroz krš procjeđuju do mora. Neposredno uz uzgajališta školjaka. Pogledaj si što je Split napravio. Godinama su zagađivali kompletnu sjevernu obalu Brača, ( u Postirama, kad zapuše bura, doslovce si se kupao u splitskim govnima), nakon toga Split je riješio taj problem tako da su cijev kanalizacije prebacili još dalje od obale prema zapadu između Šolte i Čiova. Posljedica tri godine nakon toga Šolta koja je do tada imala kristalno čisto more kao posljedicu samočišćenja svježim morem strujama koje prolaze kroz Brački kanal,' nagrađena' fekalnim splitskim vodama..... primjera ima toliko da bi se mogla napisati enciklopedaija...
Znaš li na primjer da veći dio industrijske zone Splita , Dugopolje uopće nema kanalizaciju. Vlasnik jednog hotela 'hvalio' mi se da je problem skupog pražnjenja septičke jame riješio bušenjem njenog dna. Znaš li gje te vode završavaju, u slivu rijeke Jadro, vodu koju pije pola Splita. Ako misliš nešto promjeniti, za početak si zabetoniraj dno septičke jame ili inzistiraj na rješavanju otpadnih voda mjesta u kojem živiš.,