Reklamama kroz nostalgiju
Sjećam se velike smeđe akumulatorske peći koja je davno osamdesetih stajala u kuhinji. Uvijek je na njoj bio neki čipkani stolnjak koji nisam smio dirati. Na njemu je pak stajao mali crni Philipsov radio na koji se stari svakog dana u tri sata naginjao da bolje čuje vijesti. Sjećam se i jedne plave majice kratkih rukava s brodom na prsima. Nju sam nosio dok sam imao valjda šest godina, onog dana kada sam sa sestrom i njenim prijateljicama, koje su redom već sve imale one tajanstvene izbočine na majici, išao na ASK. Prvi put sam tada osjetio tartan i glumio najtrapavije dijete na planeti, a one su se smijale i svojim ženskim rukama me podizale .... eh uspomene, natapirane frizure, podstavljena ramena, veliki natpis TITO na Marjanu ... Vrijeme kada je Tonči Huljić bio samo pjevač i kada Ljubo Ćesić još nije bio Rojs, a Ivo Sanader je tek skupljao slike golih žena i pisao erotsku poeziju. Dok su išle reklame paštete njam njam kvalitete ...
Eva
Slatka tajna
Nugatino i mašta
Ujutro za dobar dan, pa uvečer za dobar san
Radenska
Piće vaše i naše mladosti
Cockta Planica
Pipi
Jelovica
Frutek
Coca Cola
Desertna krema kakve nema
Više mleka, više lešnika
Blu je plavo
Biopro
TV Zagreb
TV Sarajevo
TV Beograd
never more