Privatizirana novica o sretnom Božiću i sretnijoj Novoj godini

Ivan Kegelj

22. prosinca 2004.

Privatizirana novica o sretnom Božiću i sretnijoj Novoj godini

Gnjavi me svaki dan drug Car - napiši nešto, nema ništa. I maloprije me tako gnjavio. A pametnog posla nemam. I padne mi na pamet da mogu čestitati Lupežima nadolazeće nam neradne dane, a posebno onaj u kojem se rodio Džisus. Ova čestitka ima se odnositi na one Lupeže koje ne viđam, ne poznajem ili one koje nisam vidio ima najmanje sto godina

Najprije, čini mi se da se sve to nekako promijenilo u nešto što mi nije po ćeifu. Predbožićno vrijeme počelo mi je izazivati blagu nervozu, ide mi na živce ta silna trka, svi okolo s vrećicama u rukama, svak' svakom nešto kupuje, ne mo'š živit' od djeda mrazova, vani hladno u pizdu materinu, i tako ..., sve nekako bezveze. A prije je to, me'ščini, sve bilo drugačije.

Ali otompotom, kad se sretnemo:

Kad vidim Branka, recimo, ispričat ću nam kako se kod nas nikad na Božić nisu davali pokloni. Što si dobio na Svetog Nikolu - dobio si. Pitat ću ga: Brankec, kako je bio za Božić i Novu godinu? A sad, da čestitam čovjeku nadolazeće blagdane, da mu poželim uspješniju i nasmijaniju iduću godinu, i ne samo njemu nego cijeloj toj kući smještenoj uz jedan zajeban zavoj u Norom Mestu.

Ćiri koji je u Zagrebu, i koji je, prema provjerenim informacijama koje dobivam od Cara, lijeni konj, čestitam navlas isto kao Brankecu, i Ćirinoj hanumici tako, i njihovoj bebi također. Sretan Božić želim i Mirzoniju u Ameriku, iako znam da čojek ne slavi. Jer što mu ne bilo čestitano ako čojek i ne slavi? Tako čestitam i velikom Venturi, pobratimu još većeg zaboravio-sam-kako-se-zove-al-uglavnom-bavi-se-skidanjem-sihira-i-nabacaka-svake-vrste, ter mu želim da opet dođe u Zagreb, kako bi ga mog'o odvest' kod jedne svoje rodice da joj popravi kompjuter.

Da ne pričam o čestitkama Svjetlani, kojoj također čestitam lijepim i toplim čestitkama, iako mi nije nabavila dvije karte za Fiju Briju. (svakako nisu bile za mene) Čestitam jednom čestitkom i u Novi Sad, ženi koja lijepo piše, a kojoj se ni uz najbolju volju ne mogu evo sjetit kako se ono zove. A Bozzi, njemu posebno čestitam i želim mu čestit, neovisan i suveren Božić i istu takvu ovu Novu, u kojoj mu želim da pročita osam milijuna knjiga ter da bude zdrav, veseo, čio, lojalan, iskren, dobar drug, državotvoran, pametan i nadasve cijenjen kao autor književnih recenzija. 

Danijelu pozdravi, čestitke i još jedna isprika što sam jedne kobne večeri dozvolio da ga mala beštija nazove homofobom, ili kako ga je već nazvala, njega i jednog človeka iz Dubrave. I tog človeka iz Dubrave ovim putem pozdravljam. Dobar neki človek.

Što se naših bajnih kolumnista tiče, osim one gore žene iz Novog Sada, posebnu čestitku šaljem golumnistu, koji je, dopustite primijetiti, u protekloj godini dorastao većini objavljivanih i razvikanih književnika u nas. Najava: maksuz ću jednom doć' kad prođe ovo da popijemo kafu kod tebe. A tek što Di od mene ima čestitku, elektronsku, sve najbolje i familiji i čo'eku, a crvenoj Škodi puno prijeđenih kilometara, i da se ne mora gurat nedajbože, pogotovo ne u velikim europskim gradovima.

Ostale kolumniste, ovako đuture, sve pozdravljam. Isto tako čestitam i pozdravljam novicistima, i svima ostalima, koje nisam izostavio poimence zato jer ih mrzim nego jer mi se ne da više pisat. Ipak je predblagdansko razdoblje, dopustite da se čovjek zabavi, ode nešto kupit sebi i svojima, da se opusti.