POLITIČKO RASPELO ZA ANDREJA PLENKOVIĆA: Kako se kalio hrvatski premijer?
Neosporno je da premijer i predsjednik HDZ-a Andrej Plenković može varati neke ljude cijelo vrijeme te sve nas neko vrijeme, ali skorašnji izbori će pokazati može li varati sve birače cijelo vrijeme. Stameni Plenković, politički div na čačkalicama HDZ-ovih lijevih, desnih i srednjostrujaških ražnjića, uskoro će i u stranci i u javnosti morati zauzeti jasnije stavove o nizu tema. Morat će pokazati socijalnu (ne)osjetljivost, odnos s krupnim kapitalom, pa i izreći mišljenje o slobodi medija. Naravno, trebao bi se jasnije odrediti i o mangupima u vlastitom političkom prostoru, od Sabornice do brojnih općina, gradova i županija gdje se akcije USKOK-a protiv najvažnijih HDZ-ovaca priređuju prema tjednom rasporedu. O krađama u INA-i i plinskom biznisu da i ne govorimo.
Plenković treba jasno reći zašto je u vazalskom odnosu s demokršćanima u Europskoj pučkoj stranci odnosno planira li poput „Ćaće“ reći da je „odradio svoju dionicu“ te kako misli - ako to doista namjerava - dalje voditi HDZ-ovo klupko gramzivih lešinara ugniježđenih od predsjednika općine Severin do samog stranačkog vrha.
Andrej Plenković je, da bi postao premijer, ljubimac desne polovice EU političara, glavni urednik svih većih hrvatskih medija i apsolutni vladar javnih poduzeća i državnog novca, prošao dvije političke škole. Prvu u mlađim danima kao dokazani marksist, dok je trenutačno na poziciji desnog demokršćanina. Plenković je na političkom raspelu – kad govori o medijima, onda još uvijek citira Karla Marxa i svoj uradak „Sredstva masovne komunikacije“, a dok donosi promjene Zakona o radu, onda je zagovornik krupnog kapitala i velikih kompanija iz Europske unije.
Takav karijeristički obrat rijedak je i za hrvatske prilike. Korisno se na njega podsjetiti jer govori i o društvu u kojem se prepravljaju biografije kako bi se što duže i prihodovnije služilo narodu. Prvu karijeru Plenković je načinio još u socijalizmu, kada je proučavao klasična djela Karla Marxa i mudre misli Edvarda Kardelja o samoupravnom informiranju - o čemu je 1989. godine objavio prigodnu brošuru koju su kupovale grafičke tvrtke. Knjižica o informiranju u socijalizmu ima svega 28 stranica, a u njoj se citiraju i djela velikana socijalističke birokracije poput Tode Kurtovića. Ta zabavna pojedinost – pozivanje na prvake samoupravljanje u godini kada je osnivan HDZ – pokazuje u kojem je svijetu živio Andrej Plenković i koliko je bio sposoban da vidi što se zbiva oko njega.
Analitičari skloni HDZ-u često tvrde kako korupcijske afere ne utječu na popularnost stranke i samog Andreja Plenkovića (FOTO: HINA/abu)
Drugu političku školu prošao je u HDZ-u. U zajednici je završio učenje hrvanja u blatu, podilaženja šefovima i kasnije antišambriranje po briselskim kloakama kako bi u domovini stekao europski ugled. U Bruxellesu je i dalje dosadni istočnoeuropski grebator koji brine za nastavak karijere.
U političkoj topionici hrvatske visoke peći možda je najzanimljiviji dio neformalno obraćenje Andreja Plenkovića u katoličkog vjernika, iako je jasno kako nije riječ o obiteljskom odgoju. Pri tome je nepotrebno spominjati ugledne roditelje, stupove društva u jugosocijalizmu, ali je nevjerojatno vidjeti kako danas Plenković kleči i moli, krsti se i križa, slavi gospu i obilazi oltare. Pri tome je, možda, umislio da je Isus - s giricama hrani sindikate, javne i državne službenike, umirovljenike ... S oboritom ribom hrani svoje - pobornike u stranci i koalicijske žetončiče.
Iako analitičari skloni HDZ-u često tvrde kako korupcijske afere ne utječu na popularnost stranke i samog Andreja Plenkovića, teško da je tako. Biračko tijelo HDZ-a je uvijek na 25 posto - ali ima i više od 70 posto građana koji su nezadovoljni radom Vlade. Više od 70 posto birača ima nebrojene razloge za nezadovoljstvo koje Plenkovića od favorita izbora srozavaju na uobičajenog prodavača političke magle. Kako znamo - nije provedena niti jedna ozbiljna reforma u javnom sektoru. Zdravstvo, socijalna politika, demografija, pravosuđe, obrazovanje - u sedam godina nisu krenuli s mrtve točke.
Uspjelo je, s upitnim rezultatima, trošenje novca EU - ali na Baniji se još noćiva u kontejnerima, dok su u Zagrebu majstori obnove postigli da prokišnjava čak i sabornica. Ulazak u eurozonu poskupio je, ne samo po subjektivnom dojmu, život većine građana, dok Schengen nije smanjio gužve na cestama u sezoni. Preselio ih je s granice na naplatne kućice. Iduće godine bit će bolje, poručuju iz Hrvatskih autocesta.
Plenkovićeva Vlada ipak će, na koncu, ostati zapamćena po spornom Lex Agrokoru i aktualnom nizu zakonskih besmislica, od zakona o jeziku do zakona o medijima koji pomaže neformalnim glasnicima HDZ-a. Povežemo li raspodjelu europskog novca s Gabrijelom Žalac i Josipom Čulinom, mogla bi se vidjeti koruptivna hobotnica s glavom samog premijera koji amputacijom krakova pokušava i dalje plivati u mutnom moru hrvatske politike.
Plenković kleči i moli, krsti se i križa, slavi gospu i obilazi oltare (FOTO: HINA/tp)
Uz podatak Europske komisije da je 40 posto građana Hrvatske apsolutno siromašno, možemo zaključiti kakav je uspjeh sedmogodišnjeg rada Vlade Andreja Plenkovića. Na ljestvici popularnosti ne može preskočiti ni Zorana Milanovića - taj se mlati u blatu bolje i od legendarnog Stipe Mesića.
Jadno je što Plenković kao najisturenije apostole ima reinere, habjane i zekanoviće. Dalekovidniji političar to nikada sebi ne bi dopustio. Doduše, to pokazuje da i u HDZ-u samo najamnici rade za njega. Čak se i notorni „Njonjo“ pomalo distancirao i u kuloarima pustio vijest da želi biti šef stranke nakon Plenkovića. Vjerojatno je to učinio u pravom trenutku, jer bez obzira na svekoliku nesposobnu opoziciju, kao i na proglašavanje „netemama“ najvažnija pitanja trenutka, sunce koje je obasjavalo karijeru Andreja Plenkovića prošlo je zenit. Izgubio ili dobio izbore, otišao u Bruxelles ili u neku zagrebačku gradsku četvrt, Plenković je potrošeni lider kojeg će u stranci smijeniti nadobudna desnica.
Ipak, za profesionalnog revolucionara koji mrzi revolucije - iako je tako davnih dana uklonio Tomislava Karamarka - još ima prilika za kupovinu vlasti. Sumrak saga premijerove moći mogla bi potrajati jer osobno ili preko posluge vlada svim polugama države. Kamenčić u cipelu povremeno mu ubaci Milanović, ali onda nastupaju trolovi u medijima i poltroni u politici.
Na pitanje kako se kalio vođa jasno smo odgovorili. Dvostrukim kovanjem pod ravnanjem partije koju je naslijedila zajednica. Neki izvorni kovači, poput Davora Božinovića, još su pri ognjištu dok su drugi sagorjeli u vatri politike.
Hoće li Plenković uspjeti prevariti sve birače cijelo vrijeme, teško je povjerovati. Doduše, postoji i osuvremenjena verzija te stare izreke - Sve ljude možeš varati sve vrijeme ako je reklama dovoljno dobra i budžet dovoljno velik. Kazao je to Joseph Levine, američki filmski producent u čijih se 500 filmova ubraja i „Godzilla“. Mešutim, Plenković je opsjenar s manjim proračunom i ograničenom reklamom. Činjenica da je preuzeo medijsku utvrdu na Prisavlju i regionalne dnevnike ne znači da publika u nacionalnom cirkusu ne vidi kako su mu iza leđa zečevi pojeli mrkvu i ukrali batinu.
Lupiga.Com
Naslovna fotografija: Vlada RH
Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Ustavne vrednote u doba krize"
Za neupućene i ortodoksne neznalice: prije dva dana Sud u Strazburu donio je presudu po apelaciji Slavena Kovačevića, kojom se BiH omogućava da bude kao i svaka druga drzava.Da ne budu narodi suvereni već gradjani na cijelom teritoriju.
Ovim pada u vodu politika Hrvatske i Plenkovića, a koja se moze sazeti u jednu recenicu: sto vise podjela u BiH, to je vjerojatnoća da Hrvatska ostvari kontrolu na jednom dijelu BiH,nputem jedne stranke, veca.
Na srecu, to je onemogućeno.Usput, narodi u BiH nisu ugrozeni, već privilegirani.Ugrozeni su oni koji su se odbili tako izjasnjavati.