Vaša se Bodulka, zvana Elfrida upravo vratila s jednog, meni čudesnog putovanja kakva su nekad organizirale škole pod nazivima "Upoznajmo svoju zemlju" ili "Autoputom bratstva i jedinstva". Za razliku od sretnika koji su tada putovali bez putovnice, ja sam je morala izraditi isključivo radi prelaska granice negdje u ranim jutarnjim satima 26. dana prošlog mjeseca. O tome zašto sam krenula sa Zapada u pravcu Istoka simbolično ću vam reći: Pa da primim nagradu "Istok-Zapad"

U veljači ove godine u Zaječaru je raspisan natječaj povodom obilježavanja 140. godišnjice osnivanja "Čitališta" -  danas Biblioteka Svetozar Marković. Na natječaj je pristiglo 259 rukopisa, a pobijedili su Dušan Gojkov i Elfrida Matuč-Mahulja s romanom "Pisanje po vodi" te Vladimir Kopicl sa zbirkom pjesama "Smernice". Dakle, podijeljene su dvije ravnopravne prve nagrade.

Ovime je pokrenuta i edicija "Istok-Zapad" koja se nastavlja, te će uskoro biti raspisan novi natječaj. Uz dvije nagrađene knjige, ove su godine objavljene još dvije, i to "Bliskost" (drame) Aleksandra Novakovića i "Faustovski ekran" - eseji na temu Ðavla na filmu, Dejana Ognjanovića. 27.11. 2006. organizatori, članovi stručnog žirija i nagrađeni autori našli su se na promociji edicije i dodjeli nagrada u Zaječaru.

Roman "Pisanje po vodi" pisan je na standardima srpskog i hrvatskog jezika s pojavljivanjem čakavštine u tragovima, te je to svakako spomena vrijedna činjenica u današnje doba kad u književnim natječajima (čak i onim internetskim) kao obavezna stavka piše kako "tekst mora biti na hrvatskom – ili na srpskom književnom jeziku". Roman "Pisanje po vodi" dvoje autora iz dvije zemlje, pokazao je svu besmislenost trpanja književnih djela u strogo određene jezične okvire.