Propuštajući zauzeti jasan stav u javnosti oko bilo čega, hrvatski predsjednik Ivo Josipović dosad je uspijevao zadržati prilično veliku popularnost među hrvatskim biračima. Međutim, na opće iznenađenje i razočaranje sad je stao iza kontroverznog sporazuma ACTA, kojim se pod krinkom borbe protiv piratstva želi ograničiti sloboda interneta. Josipovićeva podrška ACTA-i ponukala je mladog programera i studenta Ivana Vučicu da predsjedniku države uputi Otvoreno pismo, u kojem ga moli da još jednom razmisli u što se upušta. Preporučujemo da ga pročitate i usput naučite ponešto o spornom sporazumu.

Ivo Josipović

Poštovani gospodine Predsjedniče!

Na pisanje ovog otvorenog pisma potaknut sam neugodnim iznenađenjem kada sam pročitao vijest o tome da ste kao jedan od političara koji se pokušava založiti za građanske slobode dali podršku ACTA-i.

Kao jedan od sudionika u predivnom procesu stvaranja računalnih sadržaja, kao mali programer za međunarodno tržište na kojeg piratstvo i osobno može utjecati, kao student, ali ponajviše kao osoba koja razumije tehničku i društvenu stranu računalnih mreža, razočaran sam time da dajete podršku ovakvom ugovoru. Još više sam iznenađen kao netko tko vjeruje u potrebu za transparentnim donošenjem propisa, zakona i ugovora – što ACTA svakako nije. Najviše sam iznenađen kao netko tko vjeruje u osobne slobode te u ljudsku prirodu.

ŠTO JE TO UGROŽENO: Evo zašto treba dići glas protiv ACTA-e

I FANOVI PROTIV JOSIPOVIĆA: Predsjednika zbog ACTA-e napali prijatelji na Facebooku!

UHVAĆEN NA DJELU: Autor kontroverznog SOPA zakona i sam krši copyright

Morate biti svjesni da u većini slučajeva nije moguće odrediti točnu osobu koja je počinila računalno piratstvo. ACTA se igra s propisima kao što je isključivanje osobe s Interneta nakon tri prekršaja. Velik udio privatnih kućanstava koje imaju bežičnu računalnu mrežu nije zaštićen ili je neadekvatno zaštićen. Malo tehnički potkovanija osoba može bez problema koristiti tuđu mrežu za čin piratstva, a bez da se tu osobu može identificirati. Drugim sudionicima na Internetu (uključujući i davatelju Internetskih usluga kao što su T-Com, Iskon, AMIS) će proces izgledati kao da vlasnik veze na Internet čini piratstvo. Što ukoliko osoba to čini na računalu u tvrtki? Da li su vlasnici mreža koje su nesigurne zbog tehničke “nepotkovanosti” vlasnika, odnosno tvrtke, odgovorne za ono što pojedinac napravi u njihovo ime? Možemo li i trebamo li zabraniti pristup Internetu?

Podsjećam kako je u SAD bilo slučajeva da su starije osobe koje imaju računalo isključivo za, primjerice, čitanje vijesti optužene za piratizaciju zato jer je unuk, bez njihova znanja, vršio neovlašteno preuzimanje sadržaja s Interneta. Podsjećam kako su na pojedinim sveučilištima u SAD obavijest o izvršenju neovlaštenog kopiranja dobili — mrežni printeri.

Kako se uz takvu nepouzdanost identifikacije možemo pouzdati u “tri puta i letiš van” pravilo?

Kućni pirati također ne oštećuju izravno vlasnike autorskih prava. Ništa nije ukradeno “kao u trgovini”, kako ste Vi izjavili. Vjerujem da ste svjesni kako izradom nove kopije nikome nije uništen original; krađa kruha u trgovini izravno oštećuje trgovinu u smislu da taj kruh ne može prodati nekome drugome. Vlasnici autorskih prava vjerojatno piratu ne bi ikako uspjeli prodati svoj proizvod; rijetke su situacije kada osoba kupi proizvod onda kada ga ne može neovlašteno besplatno preuzeti. Jednostavno odustane, i pronađe alternativni sadržaj koji može besplatno preuzeti.

Osobe koje piratiziraju i čuju, vide ili isprobaju kvalitetan sadržaj znaju ga i kupiti, makar to ne bi nikad učinili da piratizacija nije pomogla. Piratizacija pomaže malom kvalitetnom umjetniku, izvođaču i programeru za kojeg se inače ne bi čulo — ne bi se čulo jer nema veliku marketinšku “mašineriju” koja bi ga promovirala. Ukoliko vidim piratiziranu igru kod svojeg prijatelja i svidi mi se, možda ću se odlučiti na kupnju. Ukoliko čujem piratiziranu pjesmu ili je čak sam piratiziram, možda odlučim otići na koncert. Ukoliko je nikad nisam vidio, nemam izbora nego opredijeliti se za velike, bogate izvođače i njihove izdavače, neovisno o tome koliko su nekvalitetni. Jedina alternativa mi je ne odabrati ništa. Tko je tada profitirao? Nitko.

Internet je također slobodan medij. Predivan je zato jer je slobodan. Jedinstven je jer je dvosmjeran. Ukoliko se pirate počne loviti jače nego sada, a bez da se Internet pretvori u ograničeni konzumeristički kanal umjesto u slobodni anonimni komunikacijski kanal, vjerujte mi kad kažem da će se to pretvoriti u igru mačke i miša. Što god se pokuša učiniti kako bi se uništilo bilo koju grupu na Internetu, vjerujte da se sva ograničenja nekako može zaobići. Netko će pronaći rješenje. Već sada postoje tzv. “darkneti”, slobodne mreže koje su “skrivene unutar Interneta”.

Molim Vas da imate na umu kako Vam sve ovo govorim kao privatna osoba koja se bavi izradom softvera. Molim Vas da imate na umu kako je i vlasnik najveće Internetske trgovine računalnih igara Steam, Gabe Newell, izjavio kako je problem piratstva ustvari problem loše usluge. Koliko puta ste htjeli pogledati kupljeni film s DVD-a da bi Vas dočekale reklame? Na VHSu je bilo trivijalno preskočiti reklame — no na DVD-u je gledanje reklama često nemoguće zaobići. Ukoliko neka usluga omogući jeftino kupovanje filma bez odlaska do trgovine, bez gledanja ogromne količine reklama, ne znači li to da je lakše platiti kako bih zauvijek i uz garantiranu brzinu mogao preuzimati taj sadržaj?

Umjesto da zagovarate ACTA, pokušajte zagovarati poboljšanje usluge hrvatskim korisnicima. Pokušajte zagovarati dolazak usluga kao što su iTunes Music Store i iTunes Book Store u Hrvatsku. Pokušajte zagovarati dolazak hrvatskog sadržaja na te i slične usluge. Olakšajte hrvatskim korisnicima da ne budu pirati umjesto da im se prijeti oštrim kaznama, a možda i zatvorom.

Piratizacija je problem, ali ACTA nikako nije rješenje za bilo čije probleme. Rješenje i za ponuđače i za korisnike je to da se jednostavno ponudi bolja usluga na slobodnom tržištu. iTunes Music Store je to dokazao: ljudi su pohrlili kupovati pjesme po cijeni $0.99 jer je izvedeno na jednostavan način, i jer se na jednostavan način moglo pjesme prebaciti na svirač glazbe iPod. Steam je također to dokazao: na bilo kojoj rasprodaji ostvaruju se rekordne prodaje i zarade.

Možda ste čuli za “Humble Indie Bundle“, ilitiga “Skromni paket nezavisnih”? To su paketi igara napravljeni od malih studija za razvoj računalnih igara. U svakom paketu nalazi se najčešće po 5 ili više igara za tri računalne platforme, te mogućnost doniranja u dvije humanitarne organizacije. Prodaja traje oko dva tjedna. Dosad je bilo, čini mi se, šest paketa.

Kupac može unijeti bilo koju svotu novca za kupnju igara. (Za neke male svote transakcijski troškovi koje nameće kartična kuća su zasigurno veći.) Što mislite, kolike su zarade po paketu?

Svi osim jednog paketa donijeli su više od milijun dolara. Neki su donijeli i više od dva milijuna dolara. Prosječni kupac daje oko 4.50 dolara. Dakle: usluga je ključ, a ne dodatna zaštita! Zakoni za zaštitu već postoje. Nerealno, nepraktično i implicitno autokratski ih je provoditi na privatnim korisnicima, a ACTA pokušava upravo to. ACTA pokušava nametnuti promjenu ponašanja slobodnim građanima koji nikoga nisu ubili, oštetili ili ozlijedili. Financijska šteta ne postoji, nego neostvarena, moguća, fantomska dobit.

Podrška ACTA-i je podrška ograničenju slobodi. Podrška ACTA-i je podrška preuveličavanju štete od piratizacije. Stoga se nadam da je Vaš izraz podrške ACTAi lapsus koji ćete što prije ispraviti.

Ivan Vučica
student i programer
ivan@vucica.net

Lupiga.Com