Nakon što se u prošloj sezoni na Hrvatskoj radioteleviziji dogodilo čudo u vidu ukazanja Viktora Ivančića, doduše u kasnonoćnom terminu, ovog tjedna se na Prisavlju dogodilo novo čudo. Naime, u emisiji „Razgovor s razlogom“, voditeljice i urednice Morane Kasapović, gostovao je istaknuti kolumnist i književnik Boris Dežulović. Ne bi to bila, da se ponovimo, neka posebna vijest da javna televizija, nenavikla na kritičke glasove, nije posljednje mjesto na kojem bismo očekivali vidjeti nekoga kao što je Dežulović. Izvan svake je sumnje da se urednicima na HRT-u nije dizala kosa na glavi od onoga što je ovaj gost izrekao u tridesetak minuta koliko emisija traje. 

ČUDO NA HRT-U: Ukazao se Viktor Ivančić

„JA SAM TURBO CATTOLICO“: Boris Dežulović u gostima kod Zorana Kesića

Emisija je snimana u Pajićima, zaseoku od svega par kuća smještenom, kako sam Dežulović kaže, negdje između Trsta i Dubrovnika. Tamo gost „Razgovora s razlogom“ živi već godinama, a na pitanje zašto se odselio iz Splita ponudit će detaljno objašnjenje i dometnuti da kao i svaki seljak danas u grad ide samo kod doktora, na sud i „na Hajduka“.

„Split je, naravno, moj grad. Najljepši grad na svijetu i ja ga obožavam. To je grad koji je, na kraju krajeva, mene i izgradio. Ali to više nije grad za nas. To više nije grad za svoje ljude. To nije grad za živjeti, to je grad za turiste. Nepametnom politikom gradskih vlasti, nepametnom politikom uopće, i države, vlade, ekonomije, gradskih i županijskih vlasti. Koliko god su prije desetak godina govorili da neće ponoviti grešku Dubrovnika, Venecije i drugih gradova, ponovili su sve do jedne i izmislili još sedamnaest svojih grešaka. Tako da to više nije grad za svoje stanovnike. Nedavno istraživanje je pokazalo da 75 posto Splićana više nikad ne ide na rivu. Zamisli Split koji nije na rivi“, kaže Dežulović koji se na Hrvatskoj radioteleviziji pojavio u sasvim nekonvencionalnom izdanju – bos.

U emisiji će istaknuti kako pisanje nalazi dobrim načinom za komuniciranje s okolinom, a voditeljica i urednica Kasapović će ga upitati zašto je „uvik kontra“. 

„Zato što sam u ranoj dobi nekako shvatio da je jedini način da sačuvaš sebe, a svi želimo sačuvati sebe, pa se nađemo pred izborom da sebe čuvaš ili tako da se uklopiš u sredinu ili da se zaštitiš od te sredine. Ja sam u tom smislu uvijek bio drugačiji od okoline, drugačije sam razmišljao od okoline već kad sam bio klinac, učenik u školi, i kasnije. I nekako čuvajući sebe od drugih, čuvajući vlastitu pamet, a trebalo je u jednom periodu naših života sačuvati živu pamet, jedini način je bio da budeš protiv okoline, protiv većine. Jako brzo shvatiš da većina naprosto nije u pravu. Dobro je, i časnije, i teže biti u manjini. Ja sam u životu izabrao biti u manjini i tu se osjećam svoj na svome“, odgovorit će ovo neuobičajeno ukazanje iz Pajića.

Imat će reći ponešto i o ljubavi Hrvata, i ne samo Hrvata, prema autoritetima, odnosno dogmama: „Svejedno je li to dogma o nepogrešivosti Komunističke partije ili dogma o nepogrešivosti rimskog pape. Mi volimo dogme jer nas dogme rješavaju odgovornosti da stvari preuzmemo u svoje ruke.“

Dodat će da cijeli život, otkad je u novinarstvu, zapravo piše isti tekst. A taj tekst je uvijek pokušaj da objasni ljudima kako drugi i drugačiji nisu opasni. To su, kaže, njegovi pozivi ljudima da upoznaju druge i drugačije. Na pitanje prodiru li ti pozivi do ljudi, odgovorit će niječno i ponuditi objašnjenje.

„Zato što su ljudi, prije svega, lijeni razmišljati. Sigurnije im je ovako. Udobnije im je biti u većini, u tom toplom i vlažnom krdu, jer sve drugo ih inkomodira“, smatra Dežulović.

U emisiji će se govoriti i o njegovom prvom romanu za djecu i mlade, bajci koju je ilustrirao Damir Urban, „Život i snoviđenja neustrašivog žohara Zaštomira“. Štivo je to koje bi dobrodošlo i starijima, ne samo djeci, a Dežulović će otkriti da je žohar Zaštomir zapravo autobiografski lik. Shodno temi tog romana na tapetu je došlo i pitanje društvenih promjena.

„Na koji način ćeš mijenjati Hrvatsku. Mi smo mislili da smo je dobro promijenili kad smo protjerali, na primjer, Srbe, kad smo zaratili s Bošnjacima, kad smo se zatvorili u jedan etnički čisti feud, kad smo zbrisali svaku industriju i svaku pomisao da nešto proizvodimo, kad smo sve to podijelili stranačkim kumovima i netjacima, doveli sto milijuna turista na obalu, mi smo je zaista uspješno promijenili. Ova Hrvatska ni na koji način ne liči na Hrvatsku iz osamdesetih, Da li je ona bolja? Nekome možda i jest. Ali ti kojima je ta Hrvatska bolja … nisam siguran da to nisu ljudi koji u nekoj drugoj zemlji ne bi bili iza rešetaka“, reći će Dežulović koji je dodao i to da je sam svoj najveći kritičar i da bi sve ono što je do sada napisao u životu, napisao ponovo, ali ovaj put bolje. 

Kada je razgovor došao do pitanja mržnje koja je sveprisutnija u Hrvatskoj, HRT-ov gost će biti uobičajeno oštar. 

„Mržnja nas ujedinjuje, ona nas definira. Izvan te mržnje Hrvata kao da nema. Kao da ne postoji drugi način da se identificiramo osim u mržnji prema prezrenima, prema žoharima“, zaključit će Dežulović. 

Govoreći o činjenici da naše društvo teško uči i ponavlja iste greške, te na primjedbu voditeljice kako je upitno je li povijest učiteljica života, Dežulović će primijetiti: „Povijest možda jest učiteljica života, ali mi smo oni najgluplji u razredu“. 

U nastavku pogledajte cijelu emisiju.

 

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: screenshot/YouTube/HRT