Zna se koja je kraljica među top-listama. Moja standardno subjektivna top-lista albuma ignorira većinu modernog smeća, ali vjerujte mi na riječ, bolje je tako. Glazba je nešto ljepše od mase debilnih repera i plastičnih instant-zvjezdica koji bi otpjevali i uglazbljeni Mein Kampf da im menadžer kaže kako "misli da imamo hit". Jebo ta sranja. Ovo dolje je muzika sa srcem i mozgom

 

 

1. BELLE & SEBASTIAN - Dear Catastrophe Waitress

(veliki, orkestrirani i hitoidni povratak Stuarta Murdocha i njegove vesele, emotivne i pametne ekipice. Najbolji B&S album još od The Boy With The Arab Strap nudi neočekivano puno luckastog, bubblegum-popa, a produciran je po prvi put u B&S karijeri od strane nekog "izvana" - ovaj put Trevora Horna, čovjeka zaslužnog za puuuno smeća iz osamdesetih. Osamdesete. Brrrrr)

 

2. THE CLIENTELE - The Violet Hour

 

(puno čežnje, melankolije i reverba. Par dobrih stvari, nekoliko izvrsnih i jedna epohalna. Prvi album benda koji je na samom početku već sad respektabilne indie-karijere, jer imali su oni prije ovog albuma i krasnih singlova, stvorio svoj vlastiti svijet - unikatan, topao, ma krasan)

 

3. THE DECEMBERISTS - Her Majesty The Decemberists / Castaways & Cutouts

 

(najveće otkriće 2003. Za par dana vjerojatno bi bili broj jedan, a što je još bitnije, imam osjećaj kako ću ova dva albuma - ovaj drugi je reizdanje njihovog pretprošlogodišnjeg prvijenca - isto toliko slušati i za deset godina. Čarobniji, bizarniji i maštovitiji storytelling čak i od nikad prežaljenih Neutral Milk Hotel, a i melodije su bolje)

 

4. M. WARD - Transfiguration Of Vincent

 

(treći album M. Warda, posvećen njegovom preminulom prijatelju Vincentu, u svoj čaroban svijet uvlači sve ono najbolje od popa, rocka, americane, folka, countrya i Waitsa)

 

5. SUPER FURRY ANIMALS - Phantom Power

 

(najbolji SFA album do sada, s kojim su nas ovi nadrogirani Velšani uspješno upozorili da još nisu za starački dom. Naprotiv! Sunce! Razigranost! Melodije! Hitovi!)

 

6. GORKY`S ZYGOTIC MYNCI - Sleep/Holiday

 

(uf, jedva sam se natjerao da ove moje vječne favorite strpam ispod prvih pet. No, šta jes jes, prethodni albumi još jednih ludih Velšana bili su nešto moćniji od ovog. Ovdje melankolije, nostalgije, emocija i opuštenosti ima više nego ikad dosad, a to što ovaj put nisu uboli jednu Cristinu, Johnnya ili Spanish Dance Troupe, ne znači ništa. Oni samo pjevaju, oni samo sviraju, hehe. Veliko srce)

 

7. THE POSTAL SERVICE - Give Up

 

(često bedasti tekstovi, ali izrazito pozitivna atmosfera i sjajna glazbena mješavina dječačko razigrane elektronike i indie-pop gitara. Par hitova i glas koji me uvijek u isto vrijeme podsjeća na Jamesa Ihu, Bena Lee-a i Portastatica. Lijepo)

 

8. THE STROKES - Room On Fire

 

(drugi album ovih mladića još se više udaljuje od strogih old-school-rock obrazaca kojima se kreće većina "novovalnih" rock zvijezda - čitaj: White Stripes, Hives i ta banda. Ima tu i sentiša i indie-diska i svega i svačega. Jako dobrih pola sata)

 

9. STEPHEN MALKMUS - Pig Lib

 

(prog-solaže nikad nisu zvučale ovako dobro, ali nije da Stephen tu i tamo malo ne pretjera, jer da ne pretjera, bio bi puno bolje plasiran na ovoj listi. Prvi Malkmusov solo-album imao je bolje stvari - na prvu loptu. Ovaj skriva svoje adute, ali nije ih teško naći onome tko ove pjesme prihvati onakvima kakve jesu i tko shvaća da u ovim pjesmama Stevo puno više uživa. Ma, Stevo je car)

 

10. ZWAN - Mary Star Of The Sea

 

(moj heroj iz srednje škole, Billy "diktatorski-gad" Corgan, krajem je 2002. okupio all-stars bend, snimio jedan proračunato mladenački album - to je ovaj o kojem sad kao fol pišem, raspustio bend i sad snima solo album. Pitanje je da li je koga uopće briga što se događa s autorom jednog od najboljih i najšire prihvaćenih albuma devedesetih, ali ja se ne odričem svoje prošlosti tako lako. Ovaj album je puuuno bolji od zadnja dva albuma Smashing Pumpkinsa (Adore i Machina), ali i predaleko od zvjezdanih trenutaka kojima su obilovali ona četiri krasna Pumpkins albuma. Da, toliko ih je. Za zainteresirane - Gish, Siamese Dream, Pisces Iscariot, Melon Collie. Ah, mladosti)

 

11. YO LA TENGO - Summer Sun

 

(problem lošeg plasmana dijele s Gorky'sima. Ljudi se opustili, ne da im se stvarat hitove, pa imaju par nevidljivih stvari ... Kad malo bolje poslušaš, nije ovo puno lošiji album od zadnja dva. No malo ipak jest. Summer sun ne kao "surfing juesej, gle mala što sam crn po kurcu to je zato jer se sunčam gol jel si već vlažna a?", nego kao "uf, konačno je zašlo, ovaj povjetarac je savršen za šetnju plažom".)

 

12. BASEMENT JAXX - Kish Kash

 

(od moćnog ženskog uvoda s opakim refrenom "good luck in your new bed" kojeg jednostavno morate čuti da bi počeli tresti guzicom, preko gitara i divno divlje naslovne stvari, do lijepih laganica. Bomba od albuma, jedno od rijetkih mjesta moje otvorenosti prema drugim modernim stilovima. Vidi pod 14.Outkast)

 

13. THE WRENS – Meadowlands

 

(nanovo izumljene gitare. Ovi su se navodno vratili iz groba i pozitivno šokirali indie-javnost. Meni dobro)

 

14. OUTKAST (ANDRE 3000) - The Love Below

 

(nakon sveopćeg oduševljenja ovom polovicom Outkastovog duplog hit-albuma, ljudi su se počeli pitati zašto je ovo opće (ili jedino) mjesto rokersko-rock/novinarske otvorenosti prema drugim modernim stilovima. Kao, nismo mi zatucani, volimo mi i ovo što mladi slušaju na emtiviju i to. Ja nemam pojma, ali meni je dovoljno dobro za 14. mjesto, a Hey Ya mi je singl godine)

 

15. SPIRITUALIZED - Amazing Grace

 

(kod Jasona Piercea sve po starom. Ljubav, bol i Isus. Ne plači mala, drž se mene, svi smo u kurcu, Isus je bog)

 

16. SONGS:OHIA - Magnolia Electric Co.

 

(country-psihodelija i country-melankolija)

 

17. BLUR - Think Tank

 

(Damonu Albarnu se u ovoj istočnjačkoj fazi ne da zajebavati s brit-pop hitićima kakve je štancao sredinom devedesetih, a ovaj album ni nije toliko loš koliko je zaobiđen u medijskoj prvoj ligi. Out Of Time je jedan od ljepših singlova godine)

 

18. CARDIGANS - Long Gone Before Daylight

 

(dobro je to, fino, nježno, senzualno, lijepo, ali kad se sjetim "Life" albuma ... Čaše lomim. Što se dogodilo s tim bendom? Pa nije im valjda odgovor nešto izlizano tipa "pa moraš se mijenjat, ne može ti svaki album bit isti, treba uvijek nešto novo". Jebo to. Nikad mi neće bit jasno)

 

19. GRANDADDY – Sumday

 

(od svih novih velikih indie-pop bendova, ovi su mi oduvijek najmanje dragi. Nekako mi se čine najvećim pozerima, ali kad to spomenem mojim prijateljima, svi me hoće objesit jer da je ovo njihov najbolji album do sad, da su melodije i tekstovi super, da su sve bolji. Pa jesu sve bolji. Evo, već su dogurali do devetnaestog mjesta, hahaha)

 

20. WHITE STRIPES – Elephant

 

(eto, simbolično posljednje mjesto za album koji je narajcao mnoge glazbene kritičare, pa su ga svi oni brže-bolje metnuli na prva mjesta svojih top-lista. Ako ćemo pravo, to je zato jer su ti glazbeni kritičari dosadni i nemaju pojma. Jer White Stripesi su na trenutke simpatični, ali na osamdeset posto stvari su dozlaboga dosadni. I, da, još jednom dirnite u Bacharacha i ode glava. Lupeži jedni!)

 

mhabijanec@hotmail.com