Mađarski premijer Viktor Orban krenuo je Tuđmanovim stopama, pa demokraciju potpuno izvratio u demokraturu. Deset puta mijenjao je mađarski ustav s ciljem da njegova stranka Fidesz neometana vlada svim segmentima društva. Sad je donio najrestriktivniji europski zakon o medijima, koji dokida elementarnu slobodu na informiranje. Jedan od zastupnika Orbanove stranke László Lukász ovaj postupak objasnio je željom za stvaranjem “medijski ispravnijeg svijeta”. Tekst prenosimo iz tjednika Novosti

Naslovnica novog broja Novosti

Mađarska vlada premijera Viktora Orbána donijela je iznimno restriktivan zakon o medijima, pokazavši time da je u pitanju jedan od najautoritarnijih režima u Europskoj uniji. Europski mediji, međunarodne organizacije i neki političari reagirali su toliko žestoko da se na koncu oglasila i službena Unija, no prekasno da bi se spriječilo aktiviranje toga zakona prvoga dana nove godine. Iako je Organizacija za europsku sigurnost i suradnju (OESS) izradila stručnu pravnu analizu još prije pet mjeseci, institucije EU-a oglasile su se tek nakon što je mađarski parlament 20. prosinca izglasao drakonski zakon. Zakašnjelo zgražanje EU-a motivirano je i činjenicom da Mađarska preuzima predsjedanje Unijom upravo onoga dana kada zakon stupa na snagu.

“Novim medijskih ustavom”, kako ga naziva vladajuća stranka, svi javni i privatni, elektronski, tiskani i online mediji, uključujući i one “koji su locirani u drugim zemljama”, bit će stavljeni pod kontrolu državnog Vijeća za medije. Vijeće je u potpunosti sastavljeno od članova vladajuće stranke desnog centra Fidesz, a njegovu predsjednicu Annamáriju Szalai direktno je postavila vlada, i to na mandat od devet godina. Vijeće će imati ovlasti istraživati, prosuđivati i određivati kazne medijima koji prekrše pravilo o “uravnoteženom izvještavanju”, povrijede “ljudsko dostojanstvo”, ili “neispravno” prikažu materijale koji sadrže seks, alkohol i nasilje. Za prekršitelje su predviđene globe do 700 tisuća eura za televizije i radija, 90 tisuća eura za dnevne novine, 36 tisuća za tjednike i sedam tisuća eura za osobe.

Viktor Orban

Prigovori bačeni u vjetar

Kažnjeni mediji moći će se žaliti tek nakon izvršenja kazne, a dugotrajni i skupi žalbeni postupak pobrinut će se da manji i neovisni mediji pritom bankrotiraju. Vijeće će moći zabraniti subvencioniranje javnih medija i oduzimati licence, a informativni program javnih medija smjet će se koristiti samo materijalima jedine javne novinske agencije. U slučaju da Vijeće odredi da je neki ekskluzivni materijal ugrozio “nacionalnu sigurnost” ili “javni red i mir”, novinari će morati otkriti izvor.

Daniel Renyi, novinar u listu “Magyar Narancz”, rekao je da će istražitelji Vijeća “moći dolaziti u redakcije i pregledavati dokumente bez ikakve prethodne najave”, što bi moglo dovesti do autocenzure, a potencijalne zviždače obeshrabriti u razotkrivanja informacija od javnog interesa. Različita “kršenja” koja se zakonom zabranjuju formulirana su uz pomoć nejasnih kriterija što će, tvrde u nevladinoj organizaciji Freedom House, “zbog širine definicije sasvim sigurno dovesti do zloupotreba”.

Predstavnica za medije OESS-a Dunja Mijatović oglasila se priopćenjem u kojemu kaže da zakon krši standarde medijskih sloboda te organizacije, te da je “takva koncentracija moći regulatornih tijela bez presedana u europskim demokracijama”. Reagirala je i Europska federacija novinara, čiji je glavni tajnik Aidan White rekao da zakon krši članak o slobodi medija Europske povelje o ljudskim pravima, a predsjednik Arne König da je “neshvatljivo da zemlja koja donosi zakon koji ugrožava temeljna prava sada preuzima moralno i političko vodstvo Europskom unijom”.

Tekstovima su se javili i vodeći europski mediji, među kojima se ističe onaj poljskog dnevnika “Gazeta Wyborcza”, čiji se glavni urednik i nekadašnji disident Adam Michnik 80-ih godina prošlog stoljeća družio s Viktorom Orbánom. List je u znak solidarnosti tekst na naslovnici objavio na mađarskom jeziku, a Michnik je, kao i mnogi drugi autori, Orbána usporedio s pokojnim austrijskim desničarom Jörgom Haiderom. No mađarski je premijer, napisao je Michnik, opasniji od Haidera “zbog kombinacije devetnaestostoljetnog panonskog misionarskog zanosa i nacionalizma izmiješanog s populizmom”.

Nisu izostale ni usporedbe s “posljednjim europskim diktatorom”, bjeloruskim predsjednikom Aleksandrom Lukašenkom, kojega su naročito često spominjali europski političari, poput ministra vanjskih poslova Luxembourga Jeana Asselborna i njemačkog mu kolege Guida Westerwellea. Potonji je zbog ovog slučaja prekinuo godišnji odmor i pozvao mađarskog ministra vanjskih poslova Jánosa Martonyja na razgovor, pa su “u prijateljskoj atmosferi razmatrali alternativne mogućnosti”, s obzirom na to da Mađarska sada ima “posebnu odgovornost za imidž EU u svijetu”.

“Medijski ispravniji svijet”

No mađarska vladajuća većina ostala je indiferentna prema kritikama Europe. Za zakon je, inače, glasalo čak 256 parlamentarnih zastupnika, a protiv njih 87, među kojima socijalisti, zeleni i stranka krajnje desnice Jobbik. Zastupnik vladajućeg Fidesza László Lukász rekao je da će novi zakon “stvoriti bolji, uravnoteženiji, fleksibilniji i medijski ispravniji svijet”. Reagiravši na kritike europske javnosti, Andras Lapsanszky, pravni direktor Uprave za medije i komunikacije, rekao je, pak, da se radi o posvemašnjem nerazumijevanju zakona, te da će Vijeće “raditi na temelju pravila i instrumenata koji su u skladu s principima Europske zajednice”.

Iako je većina odluka koje se tiču novog ustroja medija donesena prije nekoliko mjeseci, potpredsjednica Europske komisije Neelie Kroes tek je dva dana nakon izglasavanja zakona od mađarske vlade zatražila njegov tekst kako bi odredila “je li on u skladu s europskim zakonima o slobodi medija”. U njenom pismu spominju se i restrikcije medija čiji sadržaji u Mađarsku dolaze iz inozemstva, primjerice internetskih portala registriranih u stranim zemljama, budući da direktive EU-a takvu regulaciju izričito zabranjuju.

Stranka Fidesz u mađarskom parlamentu ima dvotrećinsku većinu, koja joj je već omogućila radikalnu rekonstrukciju državnog aparata i njegovo punjenje stranačkim kadrovima. Tamošnji parlamentarni sustav ozbiljno je poljuljan i činjenicom da je Jobbik, koji često služi za eksplicitnije formuliranje ekstremno desnih stavova samog Fidesza, sa 16,7 posto glasova dobio samo 2,5 posto manje od socijalista, najjače opozicijske stranke, čime je narušena i ravnoteža između vlasti i opozicije, i desnice i ljevice.

Ta “supervećina”, prva u Europi nakon Drugog svjetskog rata, Orbánu je od dolaska na vlast u travnju 2010. omogućila već deset promjena ustava, koje su sve u funkciji koncentriranja što više moći u rukama njegove stranke. Ljetos je, primjerice, izmijenjen način izbora sudaca ustavnog suda, koji su sada svi Fideszovi ljudi. Još ranije ustavnom sudu ukinute su ovlasti odlučivanja o pitanjima poreza i proračuna, a provedena je i ustavna promjena kako bi se predsjednik Vijeća za medije i glavni državni odvjetnik mogli imenovati na mandat od devet godina.

Priprema za socijalne nemire

Mađarska je već mjesecima u sporu s Europskom središnjom bankom (ESB) zbog promjene zakona o narodnoj banci, prema kojemu će parlamentarni odbor ubuduće imenovati svih sedmero, umjesto dosadašnjih četvero članova monetarnog odbora banke. Predsjednik ESB-a Jean-Claude Trichet potez je nazvao “pokušajem vlade da utječe na rad guvernera narodne banke” Andrasa Simora, kojemu je zasebnom odlukom smanjena plaća za 75 posto. Simor, koji bi na toj funkciji trebao ostati još dvije godine, sukobio se s Orbánom kada je, u skladu s europskim dogovorom o mjerama štednje, podignuo kamate, umjesto da ih je po premijerovom naputku smanjio.

Mađarska je, naime, bila prva država EU-a koja je 2008. zatražila međunarodnu financijsku pomoć, zbog koje je tadašnja socijalistička vlada uvela strogi program štednje. Orbán, koji je iskoristio nezadovoljstvo stanovništva i desnim populizmom osvojio vlast, krizu je pokušao zaustaviti kombinacijom mjera od kojih nisu sve bile po volji međunarodnih kreditora, ali ni mađarskih građana. Vlada je, primjerice, smanjila porez na dohodak i korporativni profit i inkorporirala sredstva iz mirovinskih fondova u državni proračun, ali i uvela simbolični porez na bankarske transakcije, što su osudile međunarodne financijske institucije. No, kriza se nastavila, a rejting Mađarske na međunarodnom financijskom tržištu nastavio je padati, pa se očekuje da Orbánova vlada u proljeće 2011. uvede novi paket reformi i mjera štednje. Stoga se i najnoviji pokušaj gušenja slobode medija dijelom tumači i kao priprema za kontroliranje budućih socijalnih nemira koji bi iz tih mjera mogli proizaći, a sve u cilju zadržavanja vlasti.

Publicist Nenad Popović - autor Pisma prijateljima

PISMO PRIJATELJIMA

Zagrebački izdavač i publicist Nenad Popović napisao je “pismo mađarskim prijateljima u kojemu upozorava na opasnosti novog zakona o medijima. Pismo su potpisali Nadežda Čačinović, Slobodan Šnajder, Velimir Visković i naš kolumnist Viktor Ivančić, a objavljeno je prošlog utorka u “Népszabadságu”, lijevom i drugom najtiražnijem tamošnjem dnevniku. Popović za “Novosti” kaže da je “bit pisma da se mađarska javnost upozori na metode i stil koji mi zovemo tuđmanizmom, a koji se sastoji od gušenja javne riječi i izolacije zemlje da bi se postigla jedna regresivna atmosfera koju birači na kraju prihvate”.

- Tu pojavu Predrag Matvejević zove demokratura, drugim riječima poludiktatura, a to je moderni fenomen, jer su i hrvatski i mađarski građani došli pod udar onih koje su slobodno izabrali, s obzirom na to da ni Fidesz ni HDZ nisu prevratničke stranke. To je moderni doprinos Hrvatske totalitarnim političkim kulturama u svijetu, donedavno poznat samo u nama udaljenoj Južnoj Americi. U pismu upozoravamo da takav zakon ne ide samo na štetu medija nego i na štetu naroda, jer je u pitanju dugoročni oblik kontroliranja države – zaključuje Popović.

Tena Erceg (www.novossti.com)

Lupiga.Com