Već dugo na ovim stranicama nismo čuli ni riječi od novinara i vrsnog književnika Predraga Matvejevića, pa ćemo stoga ovdje objaviti razgovor s ovim, trenutno, rimskim profesorom. Naime, u intervjuu za Dnevni avaz Matvejević progovara o svome viđenju stanja u BiH, ali i o nelagodi pri dolasku u Hrvatsku gdje je zbog uvrede stanovitog Mile Pešorde uvjetno osuđen na pet mjeseci zatvora, radi čega strahuje od uhićenja

- Kazna još nije poništena. Vidjet ćemo kako će se Vrhovni sud Hrvatske ponijeti, da li će smatrati za shodno da takvu kaznu poništi ili neće. Ja se osobno nisam žalio na presudu jer bi to značilo dati legitimitet i tom sudu i tužbi i tužiocu - kaže Matvejević u ekskluzivnom intervjuu za "Dnevni avaz" iz Rima.

Nedavno ste boravili u Hrvatskoj, iako postoji opasnost da Vas uhapse.

- Da, prije mjesec samo bio u Hrvatskoj, u Puli i Zagrebu. Istina, nije zgodno vraćati se u svoju zemlju kada znate da vas prvi policajac, po zakonu, može uhapsiti. Kad sam otišao u Zagreb, moji prijatelji Italijani su se prestrašili. Ja sam im rekao: "Niste ništa razumjeli, pa nije u Hrvatskoj demokratija da me zatvore". U zemljama s demokratijom sud te osudi i odmah ideš u zatvor. Na našim prostorima postoji jedan hibrid demokratije i diktature kojeg ja zovem demokratura. Neko od glavešina telefonom nazove drugog i kaže: "Nemojte ga zatvarati, to nam sada ne služi". U drugoj situaciji bi rekli: "Pritvorite ga, to nam odgovara, vidite šta nam radi...". No, ja se ne bojim da ću uistinu biti uhapšen,Hrvatska se ne bi usudila da me zatvori!

Kako gledate na društveno-politička kretanja u BiH, kuda zapravo, ide naša zemlja?

- Sa stanovitom patnjom gledam Bosnu. Bosna se ne može ustanoviti kao prava država, jer u njoj postoji Republika Srpska koja se potpuno izdvaja iz toga. RS je kočnica istinskog razvoja Bosne i BiH zato nije profunkcionirala kao država. Dakle, put Bosne treba bititakav da se ona ustanovi, stabilizira, da funkcionira u svim dijelovima. Bojim se da put može da bude duži nego što bi trebao biti. Ali, drugog puta nema... I još nešto, ne smije biti prijetnji raznih lokalnih politikanata, jednom u Banjoj Luci, drugi put u Mostaru, da će se odvojiti i otići na drugu stranu.

Ali, Bosna se danas suočava s čestim prijetnjama referendumom o izdvajanju iz BiH.

- Milorad Dodik na jedan jako ružan način maše referendumom i prijeti Kosovom. I ova izmišljotina o atentatu na njega povezana je s tim. No, svijet neće dopustiti da se ponovo desi narod, da demoni stupe na scenu i počne neki novi rat... Ne mogu na to računati.

Ipak, mnogi smatraju da u priči o trgovini Kosova za RS ima i istine.

- Istina, takva igra je u toku. U Srbiji i RS uistinu računaju da će ako izgube Kosovo, uzeti dio Bosne. To je opaka igra. Ta igra podrazumijeva da jedan dio Bosne uzmu Srbi, a jedan dio, po analogiji, Hrvati, jer ne treba zaboraviti da je i ideja "Herceg-Bosne" još živa. Bosna bi tako ostala razbijena. Time bi bio ostvaren projekt najgoreg hrvatskog i srpskog nacionalizma. Toga se plašim. Sreća je da i u Beogradu i u Zagrebu ima ljudi koji neće dopustiti da ta igra ide do kraja. A demagogija koju provode lokalni, provincijski političari poput Milorada Dodika ostat će demagogija.

S druge strane, nad Bosnom se nadvija još jedan crni oblak u vidu nastojanja da se bosanskim muslimanima, Bošnjacima imputira fundamentalizam, vehabizam, da ih prikažu kao bijele teroriste. Koliko je to opasno?

- To pokazuje neinformiranost zapadnog svijeta, ali i jednu opasnu tendenciju zapada da sav islam stavi pod jednu kapu. To Bošnjake, muslimane iz Bosne, nažalost, može skupo koštati. Evropa treba znati da to nisu nikakvi teroristi i fundamentalisti. Oni su Evropljani i imaju svoj evropski identitet. Uzmite knjige od Maka Dizdara do mog prijatelja Avde Sidrana. To su evropski pisci, pjesnici... Bošnjake često provociraju pričom o teroristima i fundamentalizmu, ali odoljeli su oni i gorim stvarima. Mislim da je pravo lice muslimana u Bosni pokazao i reisu-l-ulema dr. Mustafa ef. Cerić čija je Deklaracija evropskih muslimana jako dobro primljena u Italiji. Zaista u Rimu nisu očekivali da će čuti velikog muftiju Bosne da kaže da se muslimani trebaju boriti protiv antisemitizma, ali i da se zajedno s Jevrejima trebaju boriti i protiv islamofobije koja zahvata Evropu.

Rođeni ste u Mostaru, studirali u Sarajevu, u Zagrebu ste proveli više od 30 godina, predavali ste u Parizu, a već 12 godina živite u Rimu. Imate pasoš BiH, Hrvatske i Italije. Čijim dijelom se najviše smatrate?

- Duboko sam vezan za Mostar i BiH. No, vezan sam i za Hrvatsku. Ni to neću potcjenjivati. U suštini, ja sam kosmopolita. Moj otac je Ukrajinac koji je, bježeći od boljševizma, 1920. došao iz Odese i nastanio se u Mostaru kojeg je neizmjerno zavolio. Majčina familija je iz Mostara. Postoji jedna zanimljivost koja govori i o razlozima zašto sam duboko vezan za Mostar i BiH. Naime, dok sam bio dijete dali su me na čuvanje jednoj mladoj ženi, nerotkinji koja se zvala Hatidža. S njom sam gledao filmove Čarlija Čaplina kada sam imao tri-četiri godine. U njenoj kući sam provodio dane i dane. Kako je njena stara majka klanjala pet vakata namaza, ja sam, imitirajući je, počeo klanjati i prije nego sam znao moliti u crkvi. Hoću da vam kažem da je to Mostar, to je odnos pravih ljudi u Mostaru, starih mostarskih familija. Ali to potvrđuje razloge moje ljubavi prema ovoj zemlji, zašto sam za nju duboko vezan, ali i zašto se smatram kosmopolitom.

Dnevni avaz