Dvije godišnjice u tri dana – to može samo Josip Broz Tito. Naime, iako većina vas pamti Dan mladosti (25. svibnja) sa sletom i dodjelom štafete, kao dan Titovog rođenja, on je zapravo rođen na današnji dan, prije 112 godina (07.05.1892.). A tko je bio Tito i koje su osnovne značajke njegovog života, najbolje će nam u kratkom, ali duhovitom tekstu reći Dejan Novačić

Kad smo već pisali o godišnjici smrti Josipa Broza Tita valjalo bi spomenuti i obljetnicu njegovog rođenja.

Kao što znate njegov rođendan se slavio 25. svibnja, što je datum u narodu poznatiji kao "Dan mladosti" uz koji je neizostavno dolazio i slet na Stadionu JNA, nogometnom stadionu FK Partizana, čiji je vrhunac bila dodjela štafete maršalu, od strane "najnapetijeg" omladinca ili omladinke te godine. No, iako se zapravo ne zna niti da li je Tito zaista bio Tito, kažu kako je pravi datum njegovog rođenja 07.05.1892. Dakle, Tito je rođen na današnji dan prije 112 godina. Tko je on i što je on bio najbolje je (barem meni) napisao Dejan Novačić, a evo što on kaže:

Akcioni heroj Dedijerovih "Priloga". Tito je rođen u Kumrovcu, posle čega je skuvao glavu od svinje da nahrani braću i sestre i slomio korito na sankanju. Zatim je otišao na zanat u Sisak i odatle na Istočni front gde su ga Čerkezi proboli kopljem, te je pao u rusko zarobljeništvo i oženio se Pelagijom. Nakon toga se zapošljava u Kominterni i ubrzo postaje generalni sekretar KPJ, zbog čega neko vreme leži u Lepoglavi gde priznaje samo sud svoje partije. Po izlasku iz zatvora podiže ustanak i revoluciju, stvara AVNOJ i oslobađa zemlju od stranih okupatora i domaćih izdajnika. Posle rata kaže Staljinu "ne", hapsi Đida i pije viski s Čerčilom. Ženi se Jovankom, svira klavir, lovi medvede i pokreće nesvrstane. Putuje plavim vozom i "Galebom". Ima belo odelo, rukavice, prsten i roleks. Voli čivas, štrukle, mlinceke s picekom, omladince i, naročito, omladinke. Poseduje dobru kolekciju vina koje na Brionima pije sa svojim kaskaderom Ričardom Bartonom. U starosti lično odlazi na Kubu po svoje sledovanje cigara, usput kinji Fidela i u povratku preskače Kineski zid. Tito je umro u Ljubljani i, nakon kraćeg zadržavanja u Zagrebu, sahranjen je u Beogradu. Pošto je bio diktator, nikome nije bilo žao što je umro. Ni na sahranu mu niko nije došao. Pogotovo ne iz sveta. Ono na tv je montirano, a očevici lažu.