Lupež mijenja dlaku

Ivan Kegelj

5. rujna 2002.

Lupež mijenja dlaku

Već neko vrijeme naš prijatel Lupež ne mijenja lik. Da slučajno slučajni virtualni prolaznik ne bi rekao da smo dosadni i neinventivni, svečano najavljujemo skore promjene na najpodcjenjenijoj stranici u ovom dijelu Kumove slame
Dakle, uskoro će (čitaj kad Chiro nađe vremena) na Lupežu osvanuti horoskop i galerija fotografija koje nisu našle mjesto u novinama. I to nije sve. Redakcija uvaženog razbojnika intentzivno pregovara s nekoliko poznatih pera, koji će kod nas gostovati jednom tjedno. Još ranije naš vrijedni Ivor car najavio je razgovore s nekim ljudima, što ćemo potajno snimiti i objaviti, pa da vidimo čija majka od jutros nije pivske boce prodavala. Upirem da u jedan kut stranice stavimo dnevnu misao, što ćemo pozajmiti od par budala što su cijeli život sprdili da bi ušli u povijest. Nešto tipa - "Novinarstvo je prekrasan posao ako se napusti na vrijeme" od onog Churchilla i slične pizdarije. Nije puno ali čovjeka veseli.
S nikad nasmijanim administratorom trebala bi se ovih dana popiti jedna konstruktivna kava, a sve je izglednije da bi ispijanje iste na Cvijetnom ili šta ti ja znam moglo ući u povijest. Naime, mi se najozbiljnije namjeravamo obogatiti od reklama. Ovih dana nas zasipaju ponudama Shell, Pliva i nekoliko vrsta piva, ali mi bi još neko vrijeme ostali u of-u, čisto da netko ne bi pomislio da smo mainstream. Nakon što smo odbili nekoliko ponuda teških oko parstotisućamaraka, pomislili smo da smo face, što nas još uvijek ne pušta. Ovi putem rado bi iskritizirao izvjesnu Silvu. Dok njezina bolja polovica ima kakvu takvu ispričnicu za neposjećivanje Lupeža, ona nas uporno ignorira i ostavlja na cjedilu. Da ne pričam o planetarno popularom Edi maajci koji se, otkako je ošo u harmoničare, ne javlja pa ne javlja.
Šta je Edo/šta si stao/zašto si nas odjebao? A ne viđam nešto ni Miru, pionira poezije na ovoj stranici, koji zna zaraziti optimizmom, ali sve je rijeđe gostuje ili domaćuje na Lupežu. I našeg dopisnika iz Berlina kao da je odnijela kakva Rajna, što je gotovo nemoguće jer spomenuti ne leži na spomenutoj. Grad na rijeci. Da ne pričam o svim onim ljudima što su intenzivno pridonosili Lupežu prošle jeseni i zime. Ludog sam vidio s nekakvom četkom za maljanje u ruci i već tad mi se činilo da mu puno bolje pristaje pero (čitaj tastatura). Odšutjeh. Eto, pa navratite. Barem na kavu.