Ma svašta kod nas upada u ovu famoznu rubriku novica. Nema nikakvih, ali apsolutno nikakvih kriterija, zato se nemojte čuditi što ćete sada pod opširnije pronaći zgodnu anegdotu koju sam e-mailom dobio kao komentar na nedavno objavljenu novicu o prijedorskim grafitima, točnije kao komentar na grafit "Neću žvaku, oću svoj kusur"

Elem, kako piše u spomenutom mailu (molim one koji žele u nešto slijepo vjerovati i biti stopostotno sigurni u istinitost bilo čega, da ne gnjave) u glavnom gradu susjedne nam države, Srbije i Crne Gore prije nekih deset godina dogodila se slijedeća stvar, koja treba ući u anale slavnog fenomena kusura-žvake.

U lokalnoj trgovini gdje kao kusur neprestano uvaljuju žvake, svjedok ove anegdote zvani Mačak, kojeg takva "politika" trgovine silno smeta, čekao je svoj red da kupi uobičajene potrepštine, odmah iza postarijeg gospodina koji je kupovao kruh i mlijeko. Na trgovkinjino "To bi bilo 79 dinara" gospodin sasvim smireno vadi dvadesetak žvaka i "plaća". Trgovkinja ostala bez teksta, Mačak htio čovjeka voditi kući …