Napokon, napokon se netko dosjetio mirovinsku reformu spojiti s RADNIM STAŽOM. Toplina mi se razlila oko srca kad sam danas uspjela pronaći vijest koja govori o tome kako je Dragutin Lesar, vođa novopečene stranke laburista, povezao ta dva pojma kao nešto što čini logičnu cjelinu. Sva sam ustreptala priznajem, jer dnevno prateći razne portale i vijesti jedino što sam uspjela osjetiti do danas jest kako mi lagano na vrh čela počinju izbijati rogovi, "jer, čime od svijeta da se braniš, kao ruža sa dva smiješna trna, ili snom"

Dakle, u cijelom nizu nebuloza koje se ozakonjuju, a sve u cilju uvjeravanja korisnika Tupperware posuđa (posuđe za tupe) kojih ima preveliki broj (gledajući famoznu Večeru za 5 to sam uspjela uočiti) u pravo, pravdu, jednakost i jednakiju jednakost, čime postaju uzance po kojima nam je životariti; posljednja - ali svakako ne i zadnja - u nizu jest ova o dobnoj granici za mirovinu, penalima, penalizaciji i penetraciji smislenosti kažnjavanja u svijest ove neradničke armade koja nastanjuje prostore Samo Lijepe - iako stanovništvo iste i bez kazni i penala ionako već samo po sebi svakim danom sve više nalikuje kažnjeničkoj bojni - i otprilike se tako i ponaša.

Razmotrilo se sve i svašta dakako, prije nego se odredilo da će i žene i muškarci raditi do 65 godina (iako je meni, vjerujte teško zamisliti 65-ogodišnju M.I.L.F. koja zavodljivo pleše oko štange u nekom kultnom noćnom baru; a vjerujem da ni na vrućem asfaltu nije baš ugodno u 12:00 cestarima ni od 40, a kamoli od 65 godina ... Osim toga, nije li bilo govora o tome da određene banke miču sa šaltera i od očiju stranaka žene koje prijeđu 45, jerbo iste više nisu reprezentativni model uspješnog komada kakvim bi svatko s druge strane neprobojnog stakla poželio biti - osim lopova, naravno - oni žele samo pare (da ne kažem lovu jer me to podsjeća na onaj uspješni bračni par čiji život bi svatko ispred TeVe ekrana želio voditi - osim onih koji žive, naravno).

Razmotrilo se dakle i ovo i ono, jedino se nije razmotrilo da postoji mogućnost, a bogami i praksa da će netko s 65 godina imati preko 40 godina radnog staža (što sa sobom vuče i staž uplaćivanja tog istog sretnika u razne mirovinske, zdravstvene i ine fondove, a kako su neki počeli raditi još za prošle države to su vjerojatno uplaćivali i u još neke fondove o kojima su bili sklapani SAS-ovi sa SIZ-ovima i slične priče); dok će drugi s istim brojem godina imati tek 10-ak i manje godina radnog staža jer su išli na par fakulteta, odugovlačili s jednim fakultetom, tražili posao, radili na crno, radili u firmama koje im nisu plaćale ni mirovinsko niti išta drugo ili im se pak jednostavno nije dalo raditi.

Kao i uvijek u ovoj zemlji - budala je onaj tko radi i koji je radio, a najveće su se budale zaposlile odmah po maturi i počele raditi s nekih 19, a neki i manje godina i otada do 65 moraju slušati kako su zapravo baš oni ti neradnici koji su Samo Lijepu doveli u propast, nakon čega ih spraše u nekakvu mizernu penziju (ako je dožive dakako) i požele im sreću u daljnjem životu.

Fino bi i kulturno bilo kad bi se veza između mirovine i radnog staža koju je "pronašao" g. Lesar ipak "ozakonila" jednim, napokon zdravim zakonom koji bi jamčio pravo, pravdu i jednakost. Jamčio bi i manje bolovanja umornih staraca, manje odsustvovanja s posla, manje pogrešaka i manje praznog hoda, a više radnih mjesta za mlade kadrove i veću učinkovitost rada.

Bilo bi fino i kulturno, zar ne ...!? ... "al uzalud, sve je protiv nas ..."