Po prvi put cijela je cjelcata kolumna Borisa Dežulovića za sarajevsko Oslobođenje – vic. Pravi pravcati vic. Povremeno smiješan, povremeno tužan, a cijelo vrijeme zbunjujući, jer ako čak i uspijete shvatiti koliko je to predsjednika među petoricom predsjednika, koje je valjalo izvući sa snijegom zametene Jahorine, onda ćete imati teških problema da shvatite kakve sve to ima veze s Coca Colom. Ali bez brige, sve će to na kraju vica ipak sjesti na svoje mjesto

Zamela mećava i hotel i cestu i cijelu Jahorinu planinu i cijelu Bosnu državu, ispala na kraju čitava drama, nije do njih mogla ni policija ni vojska, pa pozvali NATO

Zvao me nekidan u dva iza ponoći Kožo da ispriča vic. Ima on taj običaj, zovne u gluho doba noći iz kafane da ispriča vic.

Znaš li, veli, onaj o Hrvatu, Srbinu i Bošnjaku? Znam ih, rekoh, šezdeset. Ma onaj s Coca-Colom, kaže on. E, toga ne znam, kažem ja. Al malo je podugačak, upozorio me Kožo. Nema veze, umirio ga ja, Oslobođenje plaća.

Elem, sastali se Hrvat, Srbin i Bosanac u hotelu na Jahorini, da razgovaraju o regionalnoj suradnji. Kako su se zapričali, nisu ni primijetili da je vani palo dva metra snijega. Zamela mećava i hotel i cestu i cijelu Jahorinu planinu i cijelu Bosnu državu, ispala na kraju čitava drama, nije do njih mogla ni policija ni vojska, pa pozvali NATO.

"Koliko vas ima?", pitali ih iz zračne baze u Avianu. "Petorica", odgovoriše iz hotela. "Petorica?", nesigurno je ponovio američki general. "Aha. Tri predsjednika", odgovorili mu s Jahorine. "I tko još?" "Nitko, zašto?" "Vas tri, a petorica?!", zapanjio se general. "Pa da", dobio je odgovor. "Predsjednik Bosne i Hercegovine su zapravo trojica." "Trojica?!", iznenadio se Amerikanac. "Da,", rekoše mu, "Izetbegović, Radmanović i Komšić." "Vrlo dobro, ukupno znači petorica", shvatio je general.

"Neee", iznenada će oni. "Kako 'neee'??", blenuo Amerikanac, "uz hrvatskog predsjednika Josipovića i srpskog predsjednika Tadića, tu ste još i vas tri predsjednika BiH, Bošnjak, Srbin i Hrvat, zar ne?" "Ne, ne", nastavili su mu objašnjavati, "Komšić je u stvari socijaldemokrat." "I?", zbunio se Amerikanac. "Vidite, socijaldemokrat u Bosni i Hercegovini je integralni Bosanac." "I dalje ne shvatam", nemoćan je bio NATO-ov general. "Pa rekli smo vam", odgovorili su mu. "Bosanac je ujedno i Bošnjak, i Srbin, i Hrvat."

"Čekajte", udahnuo je general. "Hrvatski predsjednik, srpski predsjednik, pa trojica bosanskih predsjednika, Bošnjak, Srbin i Hrvat, od kojih je ovaj Hrvat zapravo socijaldemokrat, znači Bosanac, dakle i Bošnjak, i Srbin, i Hrvat?" "Tako je." "Da vidimo: Hrvat i Srbin, pa Bošnjak, Srbin i Hrvat, odnosno ne Hrvat, nego Bošnjak, Srbin i Hrvat", zbrajao je američki general. "To sad ispada sedam!"

"Naravno", odgovorili mu s Jahorine, "zato što Hrvat Komšić kao integralni Bosanac, dakle Bošnjak, Srbin i Hrvat, ispada dva puta Hrvat." "Ne shvatam, kakve sad to ima veze?", gubio se Amerikanac. "Ima, s nacionalnom ravnotežom", nastavili su. "Odlučili smo zato da Hrvat Komšić bude u stvari dva Srbina, dva Bošnjaka i jedan Hrvat." "Ali to bi značilo da vas je, samo trenutak... devet!", računao je u glavi general.

"Tačno, tako je i nama svaki put ispadalo", strpljivo su mu objašnjavali s Jahorine, "dok nismo shvatili da su tako s Komšićem u Predsjedništvu ukupno tri Bošnjaka, tri Srbina i samo dva Hrvata." "Sad shvatam", na to će Amerikanac. "Onda ste zbog nacionalne ravnoteže makli ona dva Srbina i dva Bošnjaka, pa vas je tako pet, zar ne?" "Ma ne", odgovoriše mu na to, "nego smo odlučili da Komšić bude Hrvat."

"Čekajte, znači da vas je ukupno deset!", umorno će NATO-ov general. "Konačno ste shvatili", zapljeskali su na Jahorini. "Ali rekli ste mi da treba spašavati petoricu!!!", izgubio je ovaj živce.

"Ah, to", rekoše oni na kraju. "Josipović, Tadić, Komšić, Radmanović i Izetbegović su odlučili da ostanu još  malo."

I to je to?, upitao sam Kožu zbunjen kao Amerikanac. Što, nisi skonto?, zbunjen je sad bio i on. Ma skontao sam, rekoh, ali kakve to veze ima s Coca-Colom?, rekoh. Kojom Coca-Colom?, pitao me on još zbunjeniji. Rekao si da je vic sa Coca-Colom, podsjetih ga ja. Eh da, Coca-Cola!, lupio se on po čelu. Tu se priča, veli, razdvaja u dva vica. Vidim ja da je Kožo opasno prolupao, ali ga puštam.

Elem, uplašili se Komšić i Radmanović da će zaglaviti, pa odlučili i oni da idu s Jahorine NATO-ovim helikopterom. "A koliko je vas dvojice?", oprezno će sad Amerikanci. "Samo dvojica", rekoše oni, "Srbin i Bosanac." "A gdje ćete da vas prevezemo?", pitali ih oni. "Ja bih u Srbiju", reče Srbin, "tamo mi je sve, i stan, i familija, i rodbina." "Okej", okrenuše se onda Bosancu, "a ti?" "I ja bih isto u Srbiju", prostodušno će on. "Što??", iznenadiše se Amerikanci. "Pa tamo mi je sve", reče Bosanac, "i auto, i traktor, i namještaj, i televizor, i vešmašina, i frižider."

Taj je dobar, a Coca-Cola?, nestrpljivo ću ja. Čekaj, reče Kožo, jebala te Coca-Cola.

Elem, ostali tako Hrvat, Srbin i Bošnjak sami u snijegom zametenom hotelu, pa izuli vlažne čizme i sjeli kraj kamina da još malo prodivane o regionalnoj suradnji. Reče tada Srbin da je šteta što su svi iz hotela otišli, jer bi mu sad pravo legla jedna Coca-Cola.

"Nema problema, ja ću ti donijeti", ustane Bošnjak i ode po Coca-Colu, a Srbin namigne Hrvatu, pa čim je Bošnjak zamakao, pljune mu u čizmu. Kad se Bošnjak vratio s Colom za Srbina, reče mu Hrvat: "Joj, oprosti molim te, ali sad kad je vidim, i ja bih jednu!" "Nema problema, ja sam domaćin", nasmije se Bošnjak i ponovo ode do bara, a Hrvat mu brzo pljune u drugu čizmu.

Vratio se Bošnjak uskoro i s Colom za Hrvata, pa su tako cijelu večer uz kamin razgovarali o koordinacijama aktivnosti u borbi protiv organiziranog kriminala i zajedničkom apliciranju za europske fondove. Kad je došlo vrijeme da se raziđu, krenu oni obuvati čizme i Bošnjak najzad shvati što su mu Srbin i Hrvat uradili.

"Dobro, dokle ćemo ovako?", okrenu se on nemoćno šireći ruke. "Dokle ova mržnja među nama, dokle neprijateljstvo, animozitet, pljuvanje u čizme i pišanje u Coca-Colu?!?"

Sad, je li bilo baš tako kao što Kožo priča, ne zna se pouzdano. Što su u hotelu Termag na Jahorini radili predsjednici Hrvatske, Srbije i Bosne i Hercegovine, o čemu su uz Coca-Colu razgovarali, nigdje ne piše. Glavna je priča, zapravo jedina, kako ih je na Jahorini zatekla najgora mećava u pamćenoj historiji, kako su se dva dana tako u nevolji družili i u nevolji združili, i na kraju jedva živi izvukli.

Zna se samo da su preživjeli zahvaljujući Amerikancima i toploj Coca-Coli.

Boris Dežulović, Oslobođenje