I dok su se na stadionu u Jasenovcu orile monstruozne riječi nečega što se teško može nazvati pjesmom, a imenuje se kao "Jasenovac i Gradiška Stara", hrvatski je premijer Ivo Sanader, bez imalo stida, na predavanju studentima prestižnog Oxforda istakao kako je u Hrvatskoj nacionalizam smanjen na minimum. Dakle, bez obzira što su nacional-šovinizam i nacionalna isključivost u Hrvatskoj bolna stvarnost, Sanader je studentima ispričao bajku u maniri slavne braće Grimm

Studenti prestižnog Oxforda jučer su imali veliku "čast" odslušati predavanje hrvatskog premijera Ive Sanadera, koji im je o zemlji za koju jedva da su čuli ispričao prave pravcate bajke. Tako doktor S. kaže kako je "Hrvatska postala zemlja uzor", ne specifirajući neka točna područja. Stoga ne znamo jesmo li najbolji uzor po zdravstvu, pravosuđu, tajkunizaciji, lažiranju imovinskih kartica Vladinih dužnosnika, korupciji, laganju glasnogovornika Vladinih ureda ili možda po postavljanju izbacivača na ministarska mjesta. No, nije Hrvatska samo "zemlja uzor", ona je i zemlja u kojoj se "velika pažnja posvećuje ljudskim pravima i demokraciji", tvrdi Sanader, zaboravljajući na slab ili nikakav povratak prognanih Srba, muslimane kojima se gotovo nigdje ne dopušta izgradnja vjerskog objekta, Rome koji ne mogu dobiti državljanstvo, medije u kojima se ne smije objaviti ništa kontra ...

Ponesen pozornošću koju su mu posvetili zbunjeni studenti s Oxforda, što pohađaju europske studije, Sanader se osjetio prozvanim da upozori i na nacionalizam u komšiluku, kad ga već nedovoljno ima u domovini. Naime, nakon što je objasnio da je nacionalizam još uvijek snažan u jugoistočnoj Europi, ali ne i u Hrvatskoj, gdje je sveden na minimum, posebno od 2003. godine, kada su on i njegova svojta došli na vlast, premijer je, zapravo premijerčina, sa studentima podijelio i svoje želje te izrekao povijesnu rečenicu - "Želim da i Srbija krene tim putem!". Dakako, na ovom mjestu je suvišno uopće govoriti o definiciji pojma nacionalizam, koja se očito ne podudara s onim što Sanader podrazumijeva pod tim pojmom, ali na našu smo nesreću svjedoci vremena koja na najbolji mogući način demantiraju premijerove tvrdnje.

Naime, u vrijeme dok je on izlagao svoje stavove na prestižnom sveučilištu, u, po zlu poznatom, mjestu Jasenovac odigrala se niželigaška nogometna utakmica između NK Jasenovac i ŠNK Zrinski Odra. Nakon susreta, gosti su imali što čuti, s obzirom da je na mjestu gdje su brutalno pobijene desetine tisuća, mahom nevinih žrtava, na sav glas puštena skladba (sic!) "Jasenovac i Gradiška Stara". Ne znamo je li premijer upućen da se u toj pjesmi (sic!) veliča klanje i ubijanje te da je izvedbi pjesme (sic!) nazočila i načelnica općine Jasenovac, Marija Mačković, koja upravo dolazi iz redova Hrvatske demokratske zajednice, dakle, iste one političke opcije čijim je dolaskom na vlast 2003. godine "nacionalizam" u Hrvatskoj sveden na minimum. No, vjerojatno je još u Oxfordu upoznat s jednom drugom neizbježnom činjenicom, a ona je upozorenje Amnesty Internationala za proteklu godina. Elem, Amnesty redom upozorava na diskriminaciju Roma u školstvu, otežan povratak Srba, suđenja za ratne zločine u odsutnosti, ukidanje stanarskog prava Srbima i njihova diskriminacija pri zapošljavanju, napadi i zastrašivanja povratnika, a to su nažalost samo neke od stavki koje ukazuju da je Sanader studentima u Oxfordu, oprostite na izrazu, zapravo lagao. Možda ide na bolje, ali nekoliko je svjetlosnih godina daleko od "minimalnog" ...