Grlom u jagode

miro@lupiga.com

14. ožujka 2002.

Grlom u jagode

Kao nastavak novice o Turopoljcima, darujem vam novicu o proizvodnji jagoda, te što sve jedan mladi čovjek mora poduzeti kako bi uzgojio i prodavao jagode. U neformalnom razgovoru s Božidarom, mladićem koji je osnovao udrugu proizvođača jagoda saznao sam par zanimljivosti koje i vas mogu približiti uzgajanju jagoda ili vas pak potpuno udaljiti od istog...
Kako kaže Božo da bi uzgajali jagode potrebna vam je obradiva površina veličine 12 puta 12 metara, na kojoj morate zasaditi sadnice, koje prvo morate kupiti od dobavljača sadnica. Sadnice su obično kreću oko tri kune za dva komada, a da bi imali uspješnu berbu morate ih imati preko nekoliko tisuća. Bilo bi dobro imati i plastenik (ili kompliciraniji staklenik) kako bi imali jagode što duže kroz godinu, no možete započeti i bez njega.
Nakon toga morate uložiti puno truda oko pljevljenja korova i ubiranja, za što morate beračima izdvojiti oko 1,5 kuna za kilogram. Spremite ih u plastične posude koje su 0,50 lipa dva komada i spremni ste za tržnicu. No, tek tu počinje borba s uvoznim (Španjolska, Italija) jagodama koje su proizvedene na spužvama i od pravih se jagoda razlikuju tek po okusu, no na zelenoj tržnici ih možete kupiti za 6 kn i bez obzira prodati npr. na Dolcu za 10. Za to se vrijeme Božo, inače mlad dečko koji završava agronomiju, mora dizati u šest, paziti na svoje jagode za koje kaže da su "osjetljive" na put i prodavati ih za istu cijenu. Posudio je 25 000 kuna, uložio svojih 20 000 i kaže voli to raditi. Sve sam to saznao na štandu na kojem Božo radi i koji da odmah kažem ima super slatke jagode. Jedne od boljih koje sam jeo.