Što uradite kad ministar Branko Grčić kaže da će, za one koji znaju dva, tri strana jezika, visoko su obrazovani i voljni raditi više od osam sati dnevno, posla biti već u prvih pola godine hrvatskog članstva u Europskoj uniji? Opsujete? Pljunete? Ili možda opsujete pa onda još i pljunete? E, jes' vam neki bijes. Da neki južnokorejski ministar svom narodu poruči štogod slično ljudi bi raščerečili svinju na ulici, psu odsjekli glavu, a pokoji prosvjednik odrezao bi si prst u znak protesta. Na ovom mjestu donosimo vam bizarne fotografije najmaštovitijih ideja kako izraziti nezadovoljstvo

Mislite da vam je narav nekada prgava i nagla? Bojite se da ste ponekad pretjerano impulzivni? Strah vas je priznati da od gnjeva nekada znate udariti sakom u zid ili vrata i ne ponosite se time? Vjerujete da ponekad bijes preuzima vlast nad vama i da ste spremni uraditi kojekakvu glupost? Ako niste Korejanac, i to onaj južno od trideset i osme paralele, teško da ćete se kvalificirati za uistinu gnjevnu osobu.

Što je uzrok golemog gnjeva korejskog teško je reći. No, napomenimo da su Korejanci odvajkada bili u delikatnoj situaciji. K'o jaja među nogama stiješnjeni između Kine i Japana. Uz to, Južna Koreja površinom od Lijepe Naše nije veća niti duplo, a na tih 100.000 kilometara kvadratnih tiska se deset puta više ljudi nego u Hrvatskoj. Možda pusti gnjev leži baš u toj gužvi. No, ostavimo se pretpostavki i krenimo na fakte.

Korejanci pravo na prosvjedovanje koriste tridesetak puta dnevno (FOTO: news.163.com)

Naime, statistika bilježi oko 11.000 kojekakvih prosvjeda godišnje u toj državi, što će reći tridesetak dnevno. Istina, sigurno tu ima dosta prosvjeda što se od naših razlikuju samo po položaju očiju u odnosu na vertikalnu os glave prosvjednika, ali ima i onih koje valja zabilježiti kako je to marljivo uradile naše kolege s news.163.com. Dakle, Južna Koreja, parlamentarna demokracija koja nam je uništila brodogradnju dozvoljava ispoljavanje nezadovoljstva narodu, a ovaj to koristi 30 puta dnevno. Dok kod nas sve društvene skupine gledaju televiziju, u Koreji svi prosvjeduju. Radnici, popovi, studenti, političari, žene, muškarci. Svatko ima neki razlog, a najčešće Korejancima na živce idu Japanci i Amerikanci, dok su najaktivniji lokalni nacionalisti koji barataju i najmaštovitijim idejama kako izraziti vlastito nezadovoljstvo.

Izjedanje sirove japanske zastave (FOTO: news.163.com)

Od benignog izjedanja sirove neprijateljske zastave, preko napada na policiju bocom plina (upaljenom, naravski) i bacanja sa zgrade, do prekrivanja tijela s gotovo 200.000 pčela. Harakiri se podrazumijeva.

Nakon što smo mi '90-ih temeljito uništili socijalističke tvorničke gigante, jer su glupo i nerentabilno proizvodili sve od igle do lokomotive, 1997. godine tri milijuna radnika Hyundaija krenulo je u štrajk zaustavivši proizvodnju automobila, televizora i brodova (da, da, to su oni koji su nastavili gdje smo mi stali '90-e). Radnike je nanervirao novi Zakon o radu koji je liberalizirao tržište rada omogućivši poslodavcima da se prema njima ponašaju onako kako hoće. Među tri milijuna prosvjednika diljem zemlje u Ulsanu se našao jedan drug koji se iz protesta pred interventnom policijom polio benzinom i zapalio.

(FOTO: news.163.com)

Dok se naši popovi unisono maste u našim novcima, njihove se kolege u Koreji bune protiv svojih kolega. Zamislite, recimo, don Grubišića kako na balkonu zgrade Nadbiskupije splitske stoji s nožem u ruci prijeteći da ce si rasporiti trbuh, jer Bozanić troši milijune na oniksovu palaču. E, otprilike se takva scena odvila krajem 1998. godine kada su seulski monasi, poput studenata, okupirali jedan hram protestirajući protiv lokalnih budističkih svećenika i načina na koji ovi troše milijune iz budističkih fondova. Na slici lijevo vidimo don Grubišićevog kolegu iz Koreje koji prijeti kako će se ubiti ukoliko policija napravi samo jedan korak u pokušaju da prekine okupaciju hrama. S desne strane fotografije vidimo policiju kako pada sa zgrade nakon sto su im se Buddhinom voljom poskliznule ljestve preko kojih su naumili navaliti u okupirani hram. Padaj silo i nepravdo!

(FOTO: news.163.com)

Svi znamo da je na korejskom poluotoku glavni negativac onaj sa sjeverne strane, međutim, kako kaže drug Stevan Dedijer, za pouzdani izvor informacije špijuni najčešće s pravom koriste - novine! Naime, da ste prolistali korejski dnevni tisak 16. ožujka 2002. godine jasno bi vam bilo da ni žitelji južnog dijela poluotoka nisu bubice. Dakle, dan prije nego su na kioske izašle novine, u Seulu se održao štrajk u kojem je sudjelovalo oko 400, pazi sad, otpuštenih špijuna koje je Južna Koreja regrutirala kako bi se infiltrirali sjevernim susjedima. Kako su otpušteni bez kompenzacije po nju su izašli na ulice gdje je jedan od nesuđenih špijuna demonstrirao znanja stečena u državnoj školi napavši policiju plinskom bombom.　

(FOTO: news.163.com)

Još od nesretnog maja 1980. godine kada su Ameri sudjelovali u gušenju demokratskih težnji naroda Južne Koreje za ukidanjem tiranije tadašnje vojne diktature, ova supersila pod 38-om paralelom nije omiljena. Pobuna je ugušena uz svesrdnu pomoć SAD-a, a Južna Koreja je dalje smjelo nastavila u kapitalizam. No, gnjev spram Amerikanaca je ostao, 2007. godine domaćini su u Incheonu prosvjedovali protiv lokalnih baza imperijalističke vojske raščerečivši dvomjesečnog odojka.

(FOTO: news.163.com)

P. S. Nije poznato jesu li nakon ovoga protiv prosvjednika prosvjedovale udruge za zaštitu životinja

Osim sto im nisu mili daleki Amerikanci, južnokorejcima su mrski i obližnji Japanci. Nije to džaba, naime, njima Japanci dođu kao nama Turci. Još su početkom prošlog stoljeća, Japanci došli na korejski poluotok i kolonizirali ga mučki izrabljujući domaću čeljad sljedeće tri i pol decenije. Da li je japanski premijer Junichiro Koizumi u ljeto 2001. godine mislio na Korejce kad je otišao da posjeti hram Yasuki, podignut u čast i slavu svima poginulim u čast i slavu Mikadova Carstva, teško je reći. No, ovaj je potez iznimno naljutio 20-ak mladih južnokorejskih nacionalista. Oni su naime otišli na trg u Seulu i tamo si iz protesta kolektivno odrezali - mali prst.　

(FOTO: news.163.com)

Dok bi kod nas istraživanje talijanskih oceanografa oko Lastova uznemirilo tek ribe na danoj mikrolokaciji, u Južnoj Koreji za takve se stvari ljudi odlučuju na kojekakve, slobodno možemo reći, budalaštine. Naime, u proljeće 2006. godine japanski su znanstvenici najavili kako jednom u životu namjeravaju obići i podrobnije istražiti Liancourtske stijene. Kako im i ime kaže, radi se o kamenoj gromadi, točnije dvije, što vire iz mora negdje na pola puta između Korejskog poluotoka i Japana, ukupne površine nešto manje od dva nogometna terena. Ovakav nečuven potez susjeda južnokorejski je nacionalist odlučio popratiti izljevom gnjeva i krvi iz stomaka nakon sto se probo nožem u Seulu.

(FOTO: news.163.com)

Nešto ozbiljnije teritorijalne pretenzije oko otočića Dokdo natjeralo je drugog nacionalista da se pokrije sa 187.000 pčela (svaka pčela predstavlja metar kvadratni Dokdoa) i stane na japansku zastavu u maju 2006. godine.

(FOTO: news.163.com)

Pola decenije kasnije južnokorejski nacionalisti ponovo su protestirali zbog istog otoka, ovog puta simbolika je bila puno jasnija. Naime, u ljeto prošle godine na Dokdo su se uputila trojica japanskih državnih birokrata kada ih je na seulskom aerodromu Gimpo sačekalo razjareno mnoštvo. Nije znano koliko je bilo prosvjednika, no reporteri su precizno izbrojali 3 (tri) kapsila kamo su ih razjareni Korejci namjeravali smjestit. Srećom, policija je spriječila bliski kontakt.

(FOTO: news.163.com)

Dok se naši seljaci ne mogu dogovoriti hoće li ove godine saditi repu ili pšenicu, njihove kolege s Dalekog Istoka su tijekom samita WTO-a u Mexico Cityju predstavili iznimne organizacijske sposobnosti i visoku razinu društvene osviještenosti. Naime, dok se 10. septembra 2006. godine u Meksiku održavao samit, demonstracijama protiv ovog okupljanja svjetskih sjecikesa prisustvovali su i gnjevni Korejanci. Jedan od njih bio je i 56-godišnji Lee Kyung Hae koji je u Cancunu nosio transparent "WTO ubija seljake". Tijekom sukoba s policijom izvadio je nož i iz protesta se ubio. Prije ovog desperatnog čina drug Hae bezosjećajnim je kapitalistima poslao pismo detaljno pojasnivši što ne valja s njihovom politikom. Slika prikazuje njegove kolege koji su tijelo Svjetskog heroja pronijele ulicama Seula na demonstracijama protiv WTO-a deset dana nakon tragičnog događaja.

(FOTO: news.163.com)

 

Radnici su jednom prilikom dali izraditi maketu premijerove glave(FOTO: news.163.com)

 

Bambusom protiv vodenih topova (FOTO: news.163.com)

 

Prosvjedni skok zbog nedobivanja američke vize, s 16 kata zgrade pokraj američke ambasade u Seulu (FOTO: news.163.com)

 

Prosvjedi u oceanu (FOTO: news.163.com)

 

Bacanje hm... na police s hranom (FOTO: news.163.com)

 

Ne želite znati što je na ovoj fotografiji (FOTO: news.163.com)

 

Protestno šišanje (FOTO: news.163.com)

 

Ovaj se skinuo protestirajući zbog poraza južnokorejske nogometne reprezentacije (FOTO: news.163.com)

 

Pred američkom anbasadom se prosvjedovalo tražeći da se povuče američka vojska stacionirana u Koreji (FOTO: news.163.com)

 

 

Lupiga.Com