FOTO: Nenapisane knjige Srebrenice
Lopate spremne za ukop (FOTO: Tarik Samarah)
Previše je pitanja na koja nema odgovora. Zašto? U ime čega? Tko je mogao misliti da bi mu moglo koristiti?
Slomljena lutka na mjestu masovne grobnice (FOTO: Tarik Samarah)
Je li moguće vjerovati da će jedan narod postati bolji zato što će ubiti veći broj pripadnika drugoga? Odakle tolika mržnja? Kakvi su to generali koji naređuju ubijanje zarobljenih, nenaoružanih, bezopasnih i bespomoćnih? Da li je moguće da je ubijanje trajalo jedanaest dana, na prostoru spajanja nekoliko civilizacija, u srcu Europe koja je to morala vidjeti?
Prilikom iskopa žrtava iz masovne grobnice (FOTO: Tarik Samarah)
U Memorijalnom centru Potočari posmrtnim ostacima do sada smirenih 5.137 duša danas će se pridružiti još 520, identificiranih u protekloj godini, do kojih je njih 83 bilo malodobno. Njihovi tabuti su prije dva dana krenuli iz Sarajeva, ispraćeni od velikoga broja građana. Među njima su tri rođena brata, prezimena Hasić. Ubijeni su kada su imali 21, 23 i 25 godina. Jesu li njihovi roditelji to mogli preživjeti?
Označavanje odjeće pronađene u masovnoj grobnici (FOTO: Tarik Samarah)
Rečeno je o Srebrenici jako puno, toliko da onaj tko nikad nije bio na tom mjestu nema što novo dodati, pogotovo uz ove fotografije Tarika Samaraha. Zauvijek će previše toga ostati neispričano i neiskazano.
Obrada posmrtnih ostataka pronađenih u jednoj od masovnih grobnica (FOTO: Tarik Samarah)
Kad bi samo najbliža rodbina i prijatelji od 8.372 žrtve, kad bi samo oni govorili o svojima najmilijima, koliko bi knjiga bilo napisano. Sigurno više nego što ih je u cijeloj Europi štampano u ovih sedamnaest godina, u kojima se na današnji datum prisjećamo zločina i genocida u Srebrenici.
U kampu za preživjele iz Srebrenice (FOTO: Tarik Samarah)
Mnoge knjige će ostati nenapisane, ali, nije život samo u knjigama. Ponekad smrt nadjača život i ostane vječni pobjednik.
Tabuti pred ukop (FOTO: Tarik Samarah)
Lupiga.Com
FOTO: Tarik Samarah